IZLOŽBE · Galerija Dulčić Masle Pulitika
MIHAELA RAŠICA
NEBO IZNAD DUBROVNIKA
Kustosica izložbe: Jelena Tamindžija Donnart, kustosica UGD
Vrijeme trajanja: 4.9. - 30.11.2025.
Sjećanje na crvenu, 2024., ulje na platnu
Na izložbi inspiriranoj Dubrovnikom, odnosno brojnim vizualnim sjećanjima i momentima iz djetinjstva u svom rodnom gradu, umjetnica nudi promatraču jednu sliku Grada koja će mu u prvi mah djelovati poznato, ali i otvoriti nove vizualne i emotivne prostore doživljaja. Na izložbi će biti predstavljeno trinaest radova nastalih 2024. i 2025. godine, većinom velikih formata, na kojima se izmjenjuju prizori kako osobnih uspomena, tako i dubrovačkih općih mjesta i kolektivnih sjećanja.
Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom katalogu za Rašicin rad između ostaloga zapisuje: „Sjećanje u radu slikarice Mihaele Rašice služi kao oblikovna masa iz koje izranjaju narativni i vizualni sklopovi isprepleteni između prošlosti i sadašnjosti. Ovdje se sjećanje predstavlja kao živi organizam koji se pokreće, razvija, savija, uvija pri čemu ga autorica opisuje kao golemo, trodimenzionalno i nejasno. Autorica sjećanja percipira poput velikih prostora duše unutar kojih upisuje svoje doživljaje, trenutke, ljude kojih se prisjeća tijekom takozvanog hodočašća gradom svojeg djetinjstva. Tijekom tog procesa Rašica gotovo felinijevski poetizira sjećanje kao dio te stvarnosti koja je zapravo akumulacija uspomena i snova prepuna simbolike i metafore. Rašica reducira figuraciju te stvara apstrahirane plohe koje tvore novu apstraktnu kolorističku kompoziciju. Promatračevo je oko pritom aktivno, intrigirano da pronađe smisao prikazanog na granici figuracije i apstrakcije.
Na razvoj duktusa Rašičina slikarstva utjecao je francuski postimpresionizam, ali je i snažno prisutno nasljeđe dubrovačke kolorističke slikarske tradicije što čini izlaganje u kontekstu prostora Galerije Dulčić Masle Pulitika posebno zanimljivo.”
Dijete, 2024., ulje na platnu
Biografija:
Mihaela Rašica rođena je 1997. u Dubrovniku. Diplomirala je 2023. na studiju Likovne kulture i 2024. na studiju Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Portugalu. Dobitnica je Kontrapunkt nagrade na 7. Hrvatskom bijenalu slikarstva. Objavila je dvije autorske zbirke poezije (Grimiz, kristal i sol 2023., Strune i stihije, 2020.). U svojoj se umjetničkoj praksi najviše bavi slikarskim problemima svjetlosti i boje, kadrirajući ekspresivno slikane figure u apstrahirane kolorističke kompozicije. Slika na nasljeđu francuskog postimpresionizma i američkog figurativnog ekspresionizma sa snažnim utjecajima dubrovačke kolorističke slikarske tradicije. Iako raznorodni, njeni se motivi uvijek tematski bave svjetlošću i bojom kao vizualnom, ali i metafizičkom, duhovnom pojavom. Živi i radi u Zagrebu.
Dubrovnik, 2025., ulje na platnu
BOJAN MRĐENOVIĆ
TOPLICE
Kustosica izložbe: Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD
Vrijeme trajanja: 15.7. - 31.8.2025.
Riječ je o izboru iz serije fotografija (2011. - 2025.) kupališno-lječilišnog kompleksa Daruvarskih toplica izgrađenih 1980. Autor u seriji Toplice snima „ovdje i sada”, ali istodobno bilježi arhitekturu i unutarnje uređenje koje u sebi sadrži kodove nekog drugog vremena. Zahvaćena interakcija ljudi u prostoru bazena označava ne samo komunikaciju ljudi u vrijeme kad ih Bojan Mrđenović snima već isto tako univerzalnu sliku druženja, prisutnost istih društvenih rituala u nepromijenjenom prostornom, ali drugačijem vremenskom kontekstu. Pogled fotografa i snimka koja se posredstvom njegova odabira nalazi pred očima promatrača asocijativno odvodi u više smjerova, ali nemoguće je previdjeti njegovu iznimnu osjetljivost na bestjelesnu prisutnost vodene pare koja omekšava oblike i jednostavne prizore pretvara u znakovite, poetizirane vizije. Toplice na fotografijama postaju enklava humaniteta, poprište druženja, preživjeli pokazatelj kontinuiteta ponavljajućih rituala namakanja, opuštanja, plivanja koji u povijesnom pogledu sežu sve do antičkih vremena. Koliko god empatičan bio prema svojim modelima, stvarni predmet fotografovog interesa specifično je funkcioniranje zajednice unutar toplica, bilježenje uvriježenih obrazaca i aktivnosti, mnogostrukost pogleda koja generira živu i dinamičnu sliku mjesta.
Rad se ovog fotografa i snimatelja u likovnoj misli uglavnom vezuje uz nazivnik društvene angažiranosti i uz svojevrstan glas mlađe generacije umjetnika koji uključuje kritički osvrt na probleme tranzicije. Topla, ljudska dimenzija kojom je cijela serija Toplice impregnirana u usporedbi sa zabilježenim rasapom i distopijskim karakterom Mrđenovićevih fotografskih serija kao što su Budućnost ili Priroda, kemija i društvo može se povezati s činjenicom da Daruvarske toplice predstavljaju primjer pogodnosti koje nosi javno zdravstvo, a ujedno su i primjer beneficija javnog prostora budući da nisu namijenjene samo ljudima koji su došli na rehabilitaciju već cjelokupnom građanstvu. Upravo će ove godine, s obzirom na veliko preuređenje kupališno-lječilišnog kompleksa koje je u tijeku, Mrđenovićeve fotografije dobiti dodatnu, dokumentarnu dimenziju, a prošlost koja je u prostoru Toplica donedavno koegzistirala sa sadašnjim trenutkom, ostat će zabilježena samo u fotografskom mediju. Afirmativan, ali ne i nostalgičan pogled fotografa koji je napravio „portret” zajednice u kojem su ciklički rituali jednako bitni kao i nepromijenjeni ambijent, na izložbi predstavlja i fotografije gradilišta koje simbolički označavaju završetak fotografske serije.
Biografija:
Bojan Mrđenović (1987., Virovitica) završio je opću gimnaziju u Daruvaru 2006. godine. 2011. godine diplomirao je na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. 2012. godine diplomirao je na preddiplomskom, a 2015. godine na diplomskom studiju filmskog i TV snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na istom odsjeku od 2017. godine radi u suradničkom zvanju asistenta, a od 2020. godine u umjetničko-nastavnom zvanju docenta. Djeluje u području fotografije i filma, kroz vlastite autorske i kroz suradničke koautorske projekte. Na samostalnim izložbama izlagao je fotografske radove Dobrodošli, Budućnost, Uvozna pustinja, Toplice, Grčki dnevnik, Magistrala, Priroda, kemija i društvo, Otočki racional te sudjelovao na preko 50 grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, Nagrade Marina Viculin za razvoj fotografskog stvaralaštva i Nagrade Nikola Tanhofer za najznačajnija postignuća u području filmske slike. Autor je nekoliko kratkih filmova, a kao snimatelj surađuje s brojnim redateljima mlađe i srednje generacije, pretežno u području dokumentarnog filma. Član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Društva hrvatskih filmskih autora i producenata.
GLAZBA I POKRET
DJELA IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK
Autorica izložbe: Jelena Tamindžija Donnart
19.6.-9.7.2025.
Josip Škerlj, Koncert u Kneževom dvoru, 1985.
Izložba pod nazivom Glazba i pokret - djela iz Zbirke Umjetničke galerija Dubrovnik u Galeriji Dulčić Masle Pulitika možđe se posjetiti od četvrtka, 19. lipnja sve do 9. srpnja 2025. Autorica izložbe je kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, Jelena Tamindžija Donnart, a izložba se predstavlja u sklopu programa manifestacije povodom obilježavanja Svjetskog dana glazbe.
Na izložbi su predstavljeni radovi brojnih umjetnika, među kojima ističemo Ljubu Babića, Oskara Hermana, Iva Dulčića, Kasju Mijatović-Uhlik, Josipa Škerlja, Rudolfa Sablića, Miljenka Stančića, Stanka Jančića, Branka Ružića, Marijana Guva, Ivu Grbića, Anu Krizmanić i Marina Tartagliu.
O glazbi u likovnoj umjetnosti i inspiraciji za ovu izložbu Tamindžija Donnart između ostaloga zapisuje: „Prikazi glazbe u likovnoj umjetnosti manifestirali su se kroz različite pristupe umjetnika ovoj temi - od portretiranja samih glazbenika, plesača i glazbenih instrumenata do pokušaja prikazivanja svojstava jednog medija u drugome. Odabir djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik obuhvaća period od 1926. (Marino Tartaglia, Mali bubnjar, 1926.) do 80-ih godina u kojemu umjetnici u klasičnim medijima - slikarstvu, skulpturi i grafici - odaju počast imenima iz glazbenog svijeta, primjerice skladateljima ili balerinama, ili pak njihova djela vizualno imitiraju pokret, zvuk ili ritam iz medija glazbe.”
Marijan Guvo, Trubač, 1963.
ONČAS TI PROĐE
Autorica izložbe: Jelena Tamindžija Donnart
16.4. - 15.6.2025.
U Galeriji Dulčić Masle Pulitika postavljena je nova izložba pod nazivom ONČAS TI PROĐE:
MRTVE PRIRODE iz Zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, a može se posjetiti do 15. lipnja. Autorica izložbe je kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, Jelena Tamindžija Donnart koja je inspiraciju za ovu izložbu pronašla u djelima s motivima mrtve prirode baš kao jedan smiraj i kontrast proljetnom cvjetanju i ponovnom buđenju. Ipak, neživi su predmeti prikazani na ovim djelima na određeni način „oživjeli” budući da je nekolicina djela iz zbirke po prvi put izložena, odnosno predstavljena javnosti.
Na izložbi su predstavljeni radovi brojnih umjetnika, među kojima ističemo Otona Glihu, Antuna Šojata, Vlaha Bukovca, Mata Celestina Medovića, Milu Kumbatović, Marina Tartagliu, Marijana Guvu, Martu Ehrlich, Iva Vojvodića, Đura Pulitiku, Antuna Maslu i Tomislava Cika.
O mrtvoj prirodi u likovnoj umjetnosti i inspiraciji za naziv ove izložbe Tamindžija Donnart između ostaloga zapisuje:„Umijeće autora prepoznaje se po njegovu seciranju slojeva koji svakim trenutkom postaju povijest dok poput Kupida pokušava uhvatiti tek jedan trenutak. Inherentne karakteristike ovog žanra upravo su prolaznost, zaključak i opomena slikara i promatrača o kratkotrajnosti trenutaka u životu, privremenosti i krhkosti stvarnosti koja svakim trenom prolazi slijedeći vremensku linearnost koja ne dopušta stanke. Književni pandan ovoj prolaznosti jasno se iščitava u „Lapadskim sonetima“ dubrovačkog pisca Iva Vojnovića. Upravo naslov izložbe „Ončas ti prođe“ stih je iz soneta „Januar“, drugog od sedam soneta koji tematiziraju impresionistički potenciran i sagledavan trenutak te samu prolaznost. Unutar žanra tako se ističu i simboličke kompozicije pod nazivom vanitas (lat. taština) koje sadrže motive lubanje, sata, svijeća s izmakom plamena, knjiga, predmeta koji nose izraženiju snagu komuniciranja o prolasku vremena i bezvrijednosti predmetnog svijeta. Smještajem motiva mrtve prirode u prostor autori promatraju i vježbaju gradnju kompozicije analizirajući odnos formi, dijalog motiva i perspektivu. Dajući kontekst predmetu, slikari također nastoje prikazati atmosferu prikaza, pružajući nam informacije o korisniku prostora ili predmeta, kao i o samom intimnom prostoru koji je često taman, mračan i napušten, stvarajući melankoličan i nostalgičan ugođaj.
S pojavom moderne umjetnosti mrtva priroda postaje platforma za eksperimentiranje novim slikarskim tehnikama i drukčijim pristupom prema boji kao sredstvu novog stilskog izričaja, a ne isključivo reprezentacije predmetne zbilje.“
VLAHO BUKOVAC I PORTRETI DUBROVAČKIH OBITELJI
Autorice i kustosice izložbe su dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik i Lucija Vuković, viša kustosica Kulturno-povijesnog muzeja Dubrovačkih muzeja koji su partner izložbe.
11.12.2024. - 30.3.2025.
Portret obitelji Papi, 1897., foto Goran Vranić
Izložba „Vlaho Bukovac i portreti dubrovačkih obitelji“ bazira se na stilskom pozicioniranju odabranih obiteljskih portreta unutar Bukovčeva portretnog opusa, istraživanju konteksta narudžbe i kulturno-umjetničke klime tog vremena u Dubrovniku.
Izložba je potaknuta prošlogodišnjom donacijom dr.sc. Ane Bakije Konsuo, dr.med. Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, te se tri donirana portreta obitelji Bibica, od kojih su dva do sada nepoznata djela Vlaha Bukovca, prvi puta, nakon restauracije, predstavljaju dubrovačkoj javnosti. U zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik otprije se nalazi „Portret Katarine Bibica“ iz 1891., Bukovčevo remek-djelo, slikano na platnu jednakih dimenzija i pred jednakom svijetlom pozadinom kao i izuzetno kvalitetni donirani portret njezina brata Frana. Osim portreta obitelji Bibica, uključeni su i drugi Bukovčevi portreti iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik koji pokazuju njegove prijateljske i obiteljske veze s dubrovačkim obiteljima (Amerling, Marić).
Portret Lucije Bibice, 1891., foto Miho Skvrce
Portret Ignacija Amerlinga, 1909., foto Miho Skvrce
Vlaho Bukovac, slikar koji je najveći dio života proveo izvan rodnog kraja, višestruko mu se vraćao neumorno portretirajući galeriju suvremenika s kraja 19. i s početka 20. stoljeća. Među njegovim portretima prepoznaju se oni strogo reprezentativni, potom portreti intelektualaca obilježeni poznanstvom s naručiteljem ili modelom te oni obiteljski oslobođeni svih formalnosti. Izložba uključuje brojne portrete iz privatnog vlasništva s naglaskom na portrete obitelji s kojima je Bukovac bio prijateljski ili obiteljski vezan, od kojih se portreti obitelji Papi i portreti obitelji Dabrović prvi puta predstavljaju dubrovačkoj javnosti. Istraživačkim radom pokušava se osvijetliti zagonetka frapantne sličnosti Bukovčeva portreta Lucije Bibice rođ. Drašković iz 1881. godine i Medovićeva „Portreta majke“ iz 1894. koji se čuva u Galeriji umjetnina u Splitu, odnosno istražiti kontekst nastanka djela.
.jpg)
Portret dr. Miha Papija, 1899., foto Goran Vranić
Portret Marka Dabrovića, 1881.-1885.