ARHIVA · 2003
| SKULPTURA IZ ZBIRKE UGD Koncepcija izložbe: Antun Karaman 23. 12. 2003. do 2. 2004. |
 |
 |
 |
 |
 |
Skulpturama koje se čuvaju u fundusu Umjetničke galerije (njih 147) može se vrlo dobro pratiti generacijsko preplitanje, ujedno i (gotovo) neprekinuta razvojna nit hrvatske skulpture od secesijskih vremena do aktualne suvremenosti.
Izložbu čine 83 skulpture trideset devetorice umjetnika: Kosta Angeli Radovani, Belizar Bahorić, Vojin Bakić, Mijo Demović, Josip Diminić, Dušan Džamonja, Robert Frangeš-Mihanović, Stjepan Gračan, Josip Ivanović, Ante Jakić, Stanko Jančić, Ksenija Kantoci, Želimir Janeš, Ivo Jašić, Ivan Kožarić, Kuzma Kovačić, Frano Kršinić, Milena Lah, Vasko Lipovac, Zvominir Lončarić, Ivo Lozica, Valerije Micchielli, Matko Mijić, Nikola Njirić, Ivan Meštrović, Izvor Oreb, Pavao Perić, Ratko Petrić, Petar Pallavicini, Vanja Radauš, Vjekoslav Vujo Radoičić, Branko Ružić, Ivan Sabolić, Petar Smajić, Aleksandar Srnec, Marin Studin, Marija Ujević, Miro Vuco, Šime Vulas.
| NIKO MILJAN Koncepcija izložbe: Sanja Žaja-Vrbica 23. 12 2003. do 25. 1. 2004. |
 |
Vrlo rano, još kao student slavnog Vlaha Bukovca na Likovnoj akademiji u Pragu, Miljan je usvojio pleneristički izraz i stekao zavidnu tehničku vještinu. Uz portrete i figuralne kompozicije, najčešće je slikao pejzaže mjesta u kojima je boravio, ponajviše dakako cavtatske i dubrovačke motive. Revolucionarni likovni događaji 20. st. nisu ga se osobito doticali. Ostajući dosljedan svojoj poetici, nesklon većim eksperimentima i inovacijama, Miljan nije bitno mijenjao svoj način slikanja. No, u datim stilskim okvirima Miljan je znao doseći visoku kvalitetu. Kao daroviti nastavljač tradicije ima on dostojno mjesto u kontekstu dubrovačke i hrvatske likovne baštine, što će se moći verificirati na prvoj njegovoj samostalnoj izložbi nakon punih 50 godina.
Biografija
Niko Miljan rodio se u Cavtatu 07. ožujka 1891. godine. Prve poduke iz slikarstva dobio je u Dubrovniku od akvarelista Josipa Lalića, a od 1909-1913 godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu (profesori su mu bili V. Bukovac i J. Preissler). Od 1919. do 1931. godine radi kao profesor u gimnazijama u Tetovu, Kruševcu (1920-1925), Zemunu (1925-1928) i Dubrovniku (1928-1931). Godine 1931. je na vlastiti zahtjev umirovljen kako bi se u potpunosti mogao posvetiti slikanju. Za vrijeme II. svjetskog rata boravio je u Pragu sve do 1949. kada odlazi u Zagreb, a u Dubrovnik se vratio tek 1956. godine. Umro je u Dubrovniku 21. veljače 1962. godine.
| IVO DULČIĆ Retrospektiva Koncepcija izložbe: Igor Zidić 4. 11. do 14. 12. 2003. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Autor retrospektive Ive Dulčića, klasika hrvatske moderne umjetnosti je Igor Zidić, ugledni povjesničar umjetnosti i ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu, gdje je prvotna verzija izložbe održana u kolovozu i rujnu ove godine. Riječ je o najvećoj Dulčićevoj izložbi ikad održanoj. Izloženo je oko 300 slika i crteža iz svih faza autorova opusa. Djela su posuđena iz 50-tak privatnih i javnih zbirki: iz Šibenika, Brača, Košljuna, Splita, Zagreba, Zadra, Rovinja...
Izložene su i fotografije, publikacije i drugi dokumenti vezani za ovog velikog dubrovačkog autora.
Biografija
Ivo Dulčić je rođen 1916. godine u Dubrovniku, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Sklonost likovnom stvaralaštvu osjetio je vrlo rano, pa već u gimnazijskim danima surađuje s uredništvom Ježa, Bruškina i još nekoliko humorističkih listova, u kojima objavljuje karikature. U to vrijeme počinje slikati, upoznaje Petra Dobrovića te odlazi kod Koste Strajnića na slikarske poduke. No 1936. godine unatoč svom slikarskom porivu odlazi u Beograd na studij prava. Kao apsolvent napušta studij te 1941. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pred kraj studija, 1946., zbog oporbe socrealističkoj dogmi i praksi, sukobljava se s profesorima i napušta Akademiju i vraća se u Dubrovnik. Slijedeće godine vodi Slikarsku školu u Florinom domu u Lapadu, a 1948. godine prvi put izlaže na Prvomajskoj izložbi ULUH-ove podružnice za Dalmaciju. Od 1955. godine živi u Dubrovniku i Zagrebu i intenzivno slika. Od 1950. do kraja života izlaže na 16 samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i nozemstvu. Dulčić je veliki plastičar, s izuzetnim osjećajem za boju i teksturu, majstor je atmosfere, istančani psiholog. Uz iskustva pariške škole, Bonnarda i fovista, Dulčić je usvojio i idiome apstraktnog ekspresionizma koje inkorporira u svoja temeljno figurativna djela. Posebno je važan kao sakralni slikar jer u to područje unosi gotovo revolucionarne novosti u odnosu na dotadašnju praksu, izazivajući katkad i prosvjede predstavnika crkve. Brojne zidne slike i vitraže izveo je u sakralnim i drugim javnim prostorima u zemlji i inozemstvu. Za svoje djelo dobiva Nagradu grada Zagreba 1966. godine, Otkupnu nagradu Umjetničke galerije Dubrovnik iste godine, zatim 1975. Priznanje HDLU-a povodom tridesete godišnjice HDLU-a i 30 godina oslobođenja Zagreba. Umro je u Zagrebu, 2. ožujka 1975. godine.
| DUBROVNIK - OVDJE I DRUGDJE / DUBROVNIK - ICI ET AILLEURS Koncepcija i realizacija izložbe: Catherine David i Umjetnička galerija Dubrovnik 27. 9. do 12. 10. 2003. |
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Izložba Dubrovnik - ovdje i drugdje / Dubrovnik - ici et ailleurs završni je dio dvogodišnjeg projekta suradnje Catherine David i Umjetničke galerije Dubrovnik. U projekt su uključeni umjetnici koji se bave reprezentacijskim strategijama suvremenog svijeta u vizualnim umjetnostima. "To su oni umjetnici koji nas čine sposobnima bolje razumijeti što se događa ovdje i na nekim drugim mjestima, koji pokušavaju pronaći specifične veze između ovoga i drugih mjesta", rekla je Catherine David o koncepciji izložbe. Projekt i izložba uključili su radove Petera Friedla, Andreje Kulunčić, Marie Papadimitriou, Santiaga Reyesa, Liise Roberts, Paole Yacoub i Michela Lasserea. Njihovi radovi nastali su na temelju konkretnog iskustva boravka u Dubrovniku i u konačnici su se referirali se na samo mjesto izlaganja, njegov fizički, povijesni i duhovni kontekst.
| SVJETLINA / BRIGHTNESS zbirka Thyssen-Bornemisza zaklade za suvremenu umjetnost Koncepcija izložbe: Francesca von Habsburg, Max Wigram 9. 7. 2003. do 6. 9. 2003. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Velika međunarodna izložba pod nazivom Svjetlina/Brightness svjetska je premijera zbirke suvremene umjetnosti Thyssen-Bornemisza. Na izložbi su, između ostalih, bila djela Olafura Eliassona, Douglasa Gordona, Pipiloti Rist, Billa Viole, Cindy Sherman, Sam Taylor-Wood, Slavena Tolja, Petera Fischlia i Davida Weissa. U izložbu su uključena djela novih medija (uglavnom fotografija, video radovi, svjetlosne i zvučne instalacije) koja se temelje na svjetlu kao temi i koja svjetlo uključuju kao strukturalni element.
Vlasnica zbirke Francesca von Habsburg obrazlažući svoj izbor Dubrovnika kao mjesta prve izložbene prezentacije svoje zbirke kaže: "Dubrovnik ne smije postati žrtva svoje slavne prošlosti, nego ga treba pridružiti svjetskoj zajednici kroz vizionarske projekte koji će kreativnim procesima poticati ne samo lokalnu zajednicu, nego i privlačiti širu međunarodnu publiku." Zajednički interes Francesce von Habsburg i Umjetničke galerije Dubrovnik interakcija je povijesnog sa suvremenim, lokalnog sa internacionalnim, stvarni umjetnički doživljaj nasuprot pasivnoj eksploataciji naslijeđa.
| IGOR RONČEVIĆ Slike 2002-2003. Autor koncepcije: Antun Maračić 11. 6. do 29. 6. 2003. |
 |
 |
 |
 |
 |
Za razliku od većine kolega iz svoje generacije i klase (Breda Beban, Željko Kipke, Marijan Molnar, Antun Maračić), koji su na ALU diplomirali 1976. i svoj rad nastavili u području multimedijskog načina izražavanja, Igor Rončević (Zadar, 1951), ma koliko da je za svoga studija bio eksperimentalno raspoložen, ostao je vjeran slikarstvu. Od završetka školovanja, u svakom od brojnih nastupa, dokazujući iznimnost svoje osjećajnosti, Rončević istodobno demonstrira kultiviran i ležeran odnos prema boji i materiji, kao i sposobnost proizvođenja oblika-derivata pojavnog svijeta kojima se nikad s izvješnošću ne može ustanoviti porijeklo. To su forme maksimalnih asocijativnih amplituda. Dvojbe u našim viđenjima kreću se na relacijama mikro-svijeta i makro-svijeta, od bakterija do zvijezda. No ispod površine silno brojnih varljivih pričina krije se zapravo stvarna sloboda od mimezisa, autonomna plastika. Zahvaljujući tom referencijskom bogatstvu, kao i sklonosti amalgamiranju različitih povijesno-stilskih predložaka, Igor je početkom osamdesetih godina, u vrijeme pojave nove slike, odnosno transavangarde, zapažen na međunarodnoj razini, kao jedan od najznačajnijih hrvatskih predstavnika.
| CELESTIN MEDOVIĆ "Isus pada pod križem" predstavljanje obnovljene slike 26. 4. 2003. |
Ova slika, nastala po narudžbi za kapelicu dubrovačke bolnice 1888. godine, blizu pola stoljeća nalazila se izvan Dubrovnika. Vrlo oštećena, već kao vlasništvo Umjetničke galerije Dubrovnik, poslana je na restauriranje u Zagreb gdje je trebala biti obnovljena i izložena na slikarevoj retrospektivnoj izložbi koja se 1958. godine održala u Umjetničkom paviljonu. Slici se tom prilikom, kako u Medovićevoj monografiji iz 1978. godine navodi autorica Vera Kružić Uchytil, izgubio trag. Srećom, slika je ipak pronađena i sasvim nedavno, zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture, obnovljena, te vraćena u Umjetničku galeriju 16. travnja 2003. godine.
| AKVARELI, GVAŠEVI, TEMPERE IZ FUNDUSA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK Autor koncepcije: Antun Karaman 26. 4. do 19. 5. 2003. |
 |
 |
U svojim zbirkama UGD čuva popriličan broj akvarela, gvaševa i tempera (više od 200 listova) raznih umjetnika koji su stvarali od kraja 19. do kraja 20. stoljeća. Neki od ovih radova uistinu su jedinstveni, antologijski primjerci hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Na izložbi je zastupljeno 90-tak radova i 43 umjetnika, od kojih, uz nekolicinu stranih, veliku većinu čine hrvatski autori. Najjači aduti izložbe svakako su vrsni akvareli Vlaha Bukovca, koji meteorološkom strašću slika prozračne krajolike-simbole mediteranske atmosfere i ambijenta. Potom, tu su prozračni prikazi prirode Ljudevita Šestića i ekspresivna gustoća stišanih ugođaja Oskara Hermana, profinjene, lapidarne mrtve prirode i krajolik Vladimira Becića, koloristička gesta Ante Kaštelančića, nervozna, izmrvljena strukturalnost Iva Dulčića, te konstruktivističke sanjarije Marijana Guva. Tu su još i vrsno slikani motivi Ivana Domca, Marte Ehrlich, Antuna Motike, Slavka Kopača, Slavka Šohaja, Nikole Raisera, Tomislava Krizmana, Marka Rašice, Iva Švertaseka, Iva Šebalja, Petra Dobrovića i drugih koji su, shodno svojim slikarskim poetikama, uz ostale tehnike primjenjivali i one iz naslova ove izložbe.
| PETER FRIEDL predstavljanje rada u sklopu projekta "Dubrovnik - ovdje i drugdje / Dubrovnik - ici et ailleurs": O žanru i moći Autorica koncepcije: Catherine David 2. 4. 2003. |
 |
 |
Peter Friedl rođen je 1960. godine u Oberneukirchenu u Austriji, a za mjesto svog aktualnog boravka i rada obično navodi sintagmu “in situ”. Osim u Austriji i Njemačkoj Friedl je duže vrijeme živio u Italiji, boravio je na Haitiju, a radno je vezan za mnoge europske zemlje, za Ameriku, recentnije i za Južnu Afriku. Njegovo školovanje kao i područje interesa raznoliki su: lingvistika, filozofija, povijest umjetnosti, teatar.., no Friedl sve te sfere objedinjuje u specifičnoj umjetničkoj djelatnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u uglednim galerijama u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Engleskoj, Americi..kao i na brojnim važnim grupnim međunarodnim izložbama. Između ostalog, na 48. venecijanskom bijenalu, 1999., na Documenti X u Kasselu 1997. i mnogim drugim.
| DUJE JURIĆ Radovi 1997-2002. 15. 2. do 16.3. 2003. |
 |
 |
Povijesno nasljeđe geometrije - oktobarska avangarda, Bauhaus, De Stijl, Nove tendencije i Fluxus -materijal je iz kojeg Jurić uči i dobiva inspiraciju. Nova geometrija kao stilski pravac javlja se u svijetu krajem 1980-ih, kao reakcija na sveprisutnu konceptualnu umjetnost i teži povratku slikarstvu. I u Hrvatskoj se javlja grupica umjetnika Nove geometrije, a na njih su posebno utjecala iskustva zagrebačkih Novih tendencija 1960-ih godina. Jurić je umjetnike Novih tendencija susretao i surađivao s njima (napose s Julijem Kniferom), tako da je taj kontakt bio živ. Rekapitulirajući povijesne spoznaje, Jurić gradi svoj vlastiti likovni izričaj koji je postupno doveo do prepoznatljivoga, autohtonoga, samo njemu svojstvenoga stila.
Lida Roje Depolo (iz predgovora kataloga)