ARHIVA · 2024 - Umjetnička galerija Dubrovnik

ARHIVA · 2024

UMJETNICI O UMJETNICIMA – LIKOVNI PANOPTIKUM

Suradnja Umjetničke galerije Dubrovnik i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb

Autorica izložbe: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba

Kustosica izložbe: Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

19.12.2024. - 9.3.2025.

Ivo Dulčić, Portret Antuna Masle, 1965., Zbirka NMMU

Milivoj Uzelac, U atelijeru, 1920., Zbirka NMMU

Izložba prezentira osamdesetak portreta kojima umjetnici/ce prikazuju svoje kolege/ice u mediju slikarstva, kiparstva, grafike i fotografije, te ističe kompleksnost suodnosa portretista i portretiranih, umjetnika i šire kulturne i društvene sredine. Autorica izložbe Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba izbor vrhunskih likovnih djela temelji na zbirci matičnoga Muzeja s nekoliko posudbi iz privatnih zbirki. Ova je izložba premijerno predstavljena u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 2022. godine, a u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izložba je obogaćena djelima iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik u izboru muzejske savjetnice Umjetničke galerije Dubrovnik Rozane Vojvode.
Ukazujući na kompleksnost odnosa umjetnika unutar šireg kulturnog i društvenog konteksta izložba „portretira“ našu umjetničku scenu od kraja 19. stoljeća do današnjih dana te posjetitelje upoznaje s prijateljskim, suradničkim, mentorskim, mecenatskim i drugim suodnosima koji su povezivali i definirali aktere našeg likovnog života referentnog perioda. Primjerice, međusobni portreti Vlaha Bukovca i Bele Čikoša Sesije, ali i Bukovčev portret Mirka Račkog tematiziraju mentorske, prijateljske i kolegijalne odnose rečenih umjetnika, ali i utjecaj Izidora Kršnjavoga, skori raskol u Društvu umjetnosti te začetak hrvatske likovne moderne 1898. godine.

Miroslav Kraljević, Portret slikara Benkovića, 1912., Zbirka NMMU

Vlaho Bukovac, Portret Bele Čikoša u atelijeru, 1896., Zbirka Vugrinec

Brojni su umjetnici predstavljeni i kao portretisti i kao portretirani (Stanoje Jovanović kao Šulentićev „Čovjek s crvenom bradom”, Ivo Dulčić, Marta Ehrlich, Ksenija Kantoci, Krsto Hegedušić, Nino Vranić...), a osobito su zanimljive kombinacije autoportreta i portreta kolege umjetnika poput Milivoja Uzelca s Vilkom Gecanom ili Matka Trebotića s Josephom Boysom. Intimniju dionicu izložbe predstavljaju brojni portreti umjetnika posvećeni bračnim parovima (Ruža Klein i Ivan Meštrović, Nasta Rojc i Branko Šenoa, Marta Ehrlich i Kamilo Tompa, Mila Kumbatović i Oton Gliha, Lujza Kuzmić i Karlo Mijić, Vesna Sokolić i Milan Berbuč).

Zlatko Šulentić, Čovjek s crvenom bradom, 1916., Zbirka NMMU

VLAHO BUKOVAC I PORTRETI DUBROVAČKIH OBITELJI

Autorice i kustosice izložbe su dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik i Lucija Vuković, viša kustosica Kulturno-povijesnog muzeja Dubrovačkih muzeja koji su partner izložbe.

11.12.2024. - 30.3.2025.

Portret obitelji Papi, 1897., foto Goran Vranić

Izložba „Vlaho Bukovac i portreti dubrovačkih obitelji“ bazira se na stilskom pozicioniranju odabranih obiteljskih portreta unutar Bukovčeva portretnog opusa, istraživanju konteksta narudžbe i kulturno-umjetničke klime tog vremena u Dubrovniku.
Izložba je potaknuta prošlogodišnjom donacijom dr.sc. Ane Bakije Konsuo, dr.med. Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, te se tri donirana portreta obitelji Bibica, od kojih su dva do sada nepoznata djela Vlaha Bukovca, prvi puta, nakon restauracije, predstavljaju dubrovačkoj javnosti. U zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik otprije se nalazi „Portret Katarine Bibica“ iz 1891., Bukovčevo remek-djelo, slikano na platnu jednakih dimenzija i pred jednakom svijetlom pozadinom kao i izuzetno kvalitetni donirani portret njezina brata Frana. Osim portreta obitelji Bibica, uključeni su i drugi Bukovčevi portreti iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik koji pokazuju njegove prijateljske i obiteljske veze s dubrovačkim obiteljima (Amerling, Marić).

Portret Lucije Bibice, 1891., foto Miho Skvrce

Portret Ignacija Amerlinga, 1909., foto Miho Skvrce

Vlaho Bukovac, slikar koji je najveći dio života proveo izvan rodnog kraja, višestruko mu se vraćao neumorno portretirajući galeriju suvremenika s kraja 19. i s početka 20. stoljeća. Među njegovim portretima prepoznaju se oni strogo reprezentativni, potom portreti intelektualaca obilježeni poznanstvom s naručiteljem ili modelom te oni obiteljski oslobođeni svih formalnosti. Izložba uključuje brojne portrete iz privatnog vlasništva s naglaskom na portrete obitelji s kojima je Bukovac bio prijateljski ili obiteljski vezan, od kojih se portreti obitelji Papi i portreti obitelji Dabrović prvi puta predstavljaju dubrovačkoj javnosti. Istraživačkim radom pokušava se osvijetliti zagonetka frapantne sličnosti Bukovčeva portreta Lucije Bibice rođ. Drašković iz 1881. godine i Medovićeva „Portreta majke“ iz 1894. koji se čuva u Galeriji umjetnina u Splitu, odnosno istražiti kontekst nastanka djela.

Portret dr. Miha Papija, 1899., foto Goran Vranić

Portret Marka Dabrovića, 1881.-1885.

LUKŠA PEKO

53- PEDESETTROJICA

23.10.-24.11.2024.

Povodom 80. obljetnice, a u spomen na pedeset i tri pogubljene žrtve koje su ubijene na otoku Daksi 1944. godine, u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u srijedu, 23. listopada otvorena je izložba Lukše Peka "53- PEDESETTROJICA".

Grafička mapa "53- PEDESETTROJICA" u nakladi od 16 primjeraka sadržava ukupno 38 listova papira formata 48x38 cm od čega su 32 lista grafike u tehnici suha igla* 6 listova su tekstovi: naslovni list, 1 list - umjesto predgovora - Milan Milišić - pjesma Stihovi za pomirenje', 2 lista su pogovor Marina Ivanovića, te na 1 listu biografija Lukše Peka i impresumom s ostalim tehničkim podacima.
Papir na kojem su otisnute grafike je Fabriano "Tiepolo" 280 gr/ m². Grafike 'suha igla' su na cinčanim pločama vel. 40x30 cm. Boja na grafikama je "gris de payne" robne marke Charbonel. Sve grafike je ručno otisnuo sam autor u svom atelieru, a svaka grafika je otisnuta u 16 primjeraka s oznakom 1-16. Papir na kojem su tiskani tekstovi je Fabriano 5 300 gr/m² Tisak je izveo Nik Trade d.o.o. iz Dubrovnika. Ovitak od ljepenke i knjigovežačkog platna napravila je tiskara ALFA - 2 iz Dubrovnika.

Biografija umjetnika:
Akademski slikar Lukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je 1961. godine, te diplomirao 1965. godine u klasi O. Postružnika i D. Tiljka. Postdiplomski studij na grafičkoj specijalki ALU Zagreb dovršio je nakon studija 1966.-1968. godine u klasi Marijana Detonija. Živi i radi u Dubrovniku.

PETAR DOLIĆ
GUNDULIĆEV SAN
Kustosica: Iva Körbler
21.9.-8.12.2024.

O umjetniku i njegovu radu, kustosica izložbe lva Körbler u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Mnogi su hrvatski kipari srednje generacije na tom putu posustali iz različitih razloga, no Petar Dolić danas je pred nama kao izdanak i nastavljač velike tradicije i loze hrvatskih modernih meštara, kojemu se malo što u opusu može osporiti ili dovesti u pitanje. Za Petra Dolića oblikovanje u kamenu, staklu, drvu, bronci ili kaširanom papiru prirodno je poput disanja; to je njegov nepatvoreni, autentični nastavak – ili produžetak – osobnosti i pogleda na svijet. Stoga ne čudi kako je upravo za ovu dubrovačku izložbu u iznimno kratkom vremenu napravio gotovo sve nove radove, u čemu ga je inspirirao Grad i njegova povijest – uz činjenicu kako je Dubrovnik morski grad.

Dok sam promatrala nove skulpture nastale za izložbu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, ponovno sam – po ne znam koji put – osvijestila kako je Petru Doliću „kiparenje“ način kako komunicira s okolinom: on zapravo impresionistički gleda svijet, i čim dobije neku sliku, asocijaciju ili metaforu, on ju trenutačno pretvara u materijal koji u tom trenutku smatra idealnim za transformaciju. Velika mu je prednost što iznimno brzo stvara, u dahu, i nema mira dok ne završi jedno djelo. Možda će se kasnije na trenutak vratiti jednoj skulpturi da ju tek malo „usavrši“, ali neće zvučati pretjerano ako ustvrdim kako Dolić naprosto u materijalu „kanalizira“ svoje skulpture.“

Biografija:
Rođen 1975. u Travniku, diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. u klasi Šime Vulasa te je pohađao izborni kolegij medaljarstva i male plastike u klasi Damira Mataušića. Do sada je izlagao na 66 samostalnih i 75 skupnih izložbi, i dobitnik je brojnih nagrada; od Rektorove nagrade, preko nagrada na natječajima za skulpture, Prve nagrade na trijenalu hrvatskog akvarela do Nagrade galerije Forum 2012. godine.
Autor je mnogih značajnih spomenika javne plastike poput „Podmornice“ na zagrebačkom Velesajmu, Spomenika poginulim braniteljima u Labinu, Spomenika Oluji '95 u Kninu, Spomenika pomorcu i pomorstvu u Rijeci, Spomenika poginuloj djeci u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu, Spomenika Tvrtkov biljeg u Prozoru u Rami (BIH), skulpture Vlahe Bukovca u Cavtatu, estetski osmišljene sakralne plastike po Hrvatskoj i BIH, ali i autora skulpture koja se dodjeljuje kao nagrada za Animafest.
Mnoga djela nalaze mu se u stalnom postavu muzejâ, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu.
Član je HDLU- a i HZSU- a, živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.

Foto postav: Vedran Levi

7 DANA MEDITERANA
Završna izložba dječjih radova s ciklusa radionica

Kustosica: Ivona Šimunović

3.10.-20.10.2024.

Ciklus radionica bio je organiziran u kolovozu uz izložbu „Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća“ koja je nastala u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke galerije Dubrovnik, a osmislila ih je i vodila Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik.
Kako Šimunović navodi: „Izložba objedinjuje radove svih polaznika radionica te je kroz prizmu dječje mašte i kreativnosti tematski vezana uz Mediteran. Edukativne likovne radionice, namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta, rezultirale su radovima raskošnog dječjeg doživljaja slikarstva Mediterana, zavičaja koji je sveprisutan u njihovu svakodnevnom okruženju, što je doprinijelo intenzitetu nastalih radova šarene i vesele dječje palete, ali i brzopletih, iskrenih i spontanih crtačkih poteza djeteta. Tema Mediterana otkrila im je u jednoj novoj, drugačijoj dimenziji kolaža plavetnilo mora, kiparsko preoblikovanje žarkožutog Dulčićeva sunca u njegovu „Ljetu“, promatranje zelenila u hladovini borova, kao i bjelinu brodova koji plove na praznom slikarskom platnu. U njihovim radovima more kao da šušti, sunce kao da prži, a u hladovini borova čuju se cvrčci dok brodovi trubom najavljuju svoje odlaske. Tu i tamo, na hridi odmaraju se sirene, dok jedrenjaci podižu svoja jedra spremajući se na daleke pute. Njihov Grad ispraća ih plavetnilom mirnog mora i bjelinom zidina. Stvarajući u unutarnjim i vanjskim prostorima Umjetničke galerije Dubrovnik, iskorištavajući njezin morski pogled i zelenilo vrta, okruženi djelima velikana hrvatskog slikarstva, polaznici su na pravi način kroz cikluse radionica upijali ozračje i atmosferu Mediterana, što je na kraju urodilo izložbom pod nazivom „Sedam dana Mediterana“, čiji naziv neodoljivo asocira na odmor, uživanje i razbibrigu. A to je upravo ono čime se vodio ovogodišnji ljetni edukativni program Umjetničke galerije Dubrovnik.“

IVO DIMNIĆ _ TIŠINA

Galerija Dulčić Masle Pulitika

28.6. – 11.8.2024.

Kustosica: Petra Golušić, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

Multimedijalni umjetnik Ivo Dimnić predstavlja se recentnim izborom iz serije skulptura i slika, započetoj 2021. godine, u kojoj rastvara ontologiju ljudskog bića. Rad se zasniva na unutrašnjim istraživanjima. Riječ je o uprizorenjima tijela, pri čemu se u skulpturi vidi pokret, otisak rukopisa (dominira crna glina) koji ne ulazi u detalje prezentacije ljudskog bića. Samostalno se izrađuju oznake ljudi ogoljene do srži. Istančani prizori čovjeka razmatraju iskonsku vrijednost. Dio njih stoji mirno na nogama, ruke su uz tanko tijelo. Ispisani su Giacomettijevim rječnikom. Čitaju se prizori žena i muškaraca samozatajne dubine. Rastvara se pogled u mišljenje, mir, prazninu uma, slobodu duha, dostojanstvo poniznosti i dr. Nema maski. Oni su tišina.

Vidimo minimalističkim rječnikom uprizorena ljudska bića u sjedećim stavovima na manjim postamentima. Čitaju se na stijenama (rastvorene otvorima) u raznim izvijenim pozama tijela. Ljudsko se biće uprizoruje markantno i fluidno u kontemplativnoj sjedećoj pozi na stijeni s prozorima kroz koje se čita unutrašnja praznina podloge/znaka. Stijena je mjesto za slobodu mišljenja i spokoj. One su hramovi i crkve pod otvorenim nebom. Sakralni kozmosi Zemlje. Otvori su višeznačenjski.

Esencija I, 2023., glina, 24,5 x 8,5 x 12,5

Ljudsko biće u grču i kriku izlazi iz crne tanke oznake zida poput gomile koja se ukazuje iz crne kutije. Rastvara se tu sve potisnuto u snažnom izvlačenju u tišinu praznine; u istinu. U scenama izlaska ljudi iz kutije i zidova čita se apsurd svijeta i njegova strahovita bol, užas, rana. Koliko god problem bio pojedinačan, uvijek je uronjen u opće jer smo dio svijeta, društva, sustava i dr., što se napominje u radu.

Istina se ljudskog bića iskazuje žudnjom za samospoznajom. Um je sposoban osloboditi se bilo kakve uvjetovanosti i samo tada je slobodan kako bi otkrilo što leži onkraj područja misli (Krishnamurti). Navedeno istražuje Dimnić. Treba potražiti izvor, zapisano je u radovima. Razmatra se brisanje pojedinačnog i dospijevanje u opću/univerzalnu zonu.

Individualno postaje ništa; usmrćeno je radi ulaska u istinu. Ljudsko se biće u oba medija iskazuje kao esencija. Ono je cjelina koja je ništavilo i izvor je energije.

Minimalizam i simplificiranost čitaju se i u slikarstvu. Čovjek je sveden na tijelo–znak i vidi se u raznim pozama zaustavljenog pokreta pohranjenog u tišini. Ivo Dimnić istražuje unutarnji prostor slobode.

Tišina spada u bit svetosti.

U samospoznaji se krećemo teškim i lakim putevima koji jedino traže ulazak u srž. To je temeljna predispozicija mogućnosti humanog opstanka na Zemlji. Bez samospoznaje ni globalna slika svijeta ni ona lokalna ne može biti pravedna i slobodna. Poniznost je uvijek i u svemu tiha i neophodna procesu. Metafizička tišina svrha je samoj sebi i čitav je naš život uronjen u nju (posebno kad se pojavi tama buke).

Znanje o sebi počiva u tišini, markira se.

Samoća je putovanje geografskim mogućnostima duha. Ona nadvisuje ovaj svijet; uprizoruje se u zoni Arta. U njoj se suočava s biti; događa se spoznaja. Beskraji prostora navode se kao kreativne praznine i oni su uvijek za čovjeka, ne protiv njega. Samospoznaja je težak (često strahovito bolan) proces; navodi se. Ali je utoliko izrazito jedinstven. Riječ je o procesu koji je neizmjerno bogat mekoćom/snagom. Posjeduje u sebi mogućnost dubokog mišljenja, mir, suptilni rad, kretanje u beskraju duha i bivstvovanje u tišini bitka. Istina navedenog postaje vidljiva u ontologiji kontinuiranog Dimnićeva zapisa i razotkrivanja neprekinutog bitka koji je raširen u svom savršenstvu (Foucault). Tijelo se minimalističkim govorom svodi u općost i kontemplativno dospijeva u ništa. Kad je svaki identitet poništen, imena i oznake odbačene, materijalno nema nikakvu vrijednost i dr.; tad je čovjek unutra. Svakog se trenutka otkriva tišina. Tu počiva istina mistike života. Pustinje svetosti nižu se u scenama u kojima je čovjek ispisan u potrebi za iskonskim. Ulazak u bitak najdragocjeniji je dar. To je misija svakog pojedinca, označava se. Prisutnost metafizičke tišine duhovna je aktivnost koja je izvorno nužna egzistenciji ljudskog bića, time i svijeta i kozmosa, izriče oštroumno i sofisticirano Ivo Dimnić. Ona je vječno u svemu pojedinačnome i općem, podcrtava radom autor.

Tišina II, 2023., glina, 34,5 x 7 x 5,5

BIOGRAFIJA

Ivo Dimnić rođen je u Zagrebu 1979. godine. Završio je 1998. godine srednju umjetničku školu Luka Sorkočević u Dubrovniku, smjer slikarski dizajn. Upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo 2000. godine, te je diplomirao 2007. u klasi profesora Stjepana Gračana. Dubrovački suvremeni autor se od 2001. pojavljuje na tuzemnoj Art sceni i ostvaruje samostalne izložbe od 2006. nadalje.

Živi i radi u Dubrovniku i Pridvorju.

MEDITERAN U HRVATSKOM SLIKARSTVU 20. I 21. STOLJEĆA
Izložba u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke galerije Dubrovnik
Autorica: Iva Körbler
Kustosica: Ivona Šimunović
19.7.-15.9.2024.

Menci Clement Crnčić, Bonaca, 1906., ulje na platnu

Tema Mediterana jedna je od konstanti u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća, a iskazuje se kroz podteme mediteranskog pejzaža s otocima i kopnom podjednako, ali i temu ženskog akta u morskom/maritimnom pejzažu. Često se, pomalo kolokvijalno, govori i o slikarstvu našeg Juga. Cijela plejada slikara svih generacija nastavljači su tradicije Ignjata Joba, Petra Lubarde, Otona Postružnika, Iva Dulčića, Antuna Motike, a posebice Otona Glihe i Frane Šimunovića. Slikari Mediterana i Juga u svojim djelima prenose himničko i senzualno osjećanje slike, čija se vibrantna paleta bazira na hvatanju fenomena svjetlosti na pejzažu, kamenu, moru i raslinju u različito doba dana – od ranog jutarnjeg sunca, bliještećeg podnevnog do dubokih mrkih sjena zalaza. Ti su slikari sačuvali u svojem duhovnom oku sjećanje na hedonizam nekadašnjeg Mediterana. Izložba Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljeni sve stilske tendencije.

Mato Celestin Medović, Pelješki krajolik

Vilko Gecan, Orebić, 1935., ulje na platnu

Antun Masle, Krajolik s psom, 1966., ulje, papir

Ivan Ettore, Gruška luka, 1936., ulje na platnu

U izložbenom katalogu, o izložbi, između ostaloga, Körbler zapisuje: „Iako izložba ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljene sve stilske tendencije koje se javljaju u 20. i 21. stoljeću, treba istaknuti kako je ona također edukativno namijenjena velikoj propulzivnosti inozemnih posjetitelja za vrijeme trajanja Dubrovačkih ljetnih igara koji participiraju u likovno-umjetničkim sadržajima. Namjera je, stoga, u odabiru djela prezentirati najbolja, pa čak i ne previše izlagana kapitalna djela pojedinih hrvatskih slikara, a jednako tako bismo izložbom željeli nastaviti koncept tzv. putujućeg fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba, koji je trenutno u renoviranju i čiji je prvi veliki dio stalnog postava izložen u muzejskom kompleksu Dvije palače u Zadru. I ova se izložba naslanja na muzeološkogalerijsku koncepciju da slikarstvo predstavimo po temama koje izražavaju odnos umjetnika prema svijetu i stvarnosti u kojoj žive ili su živjeli, vremenu u kojem su stvarali, bez apsolutnog inzistiranja na kronološkom postavu izložbe ili na strogim stilskim parametrima. Dubrovnik bi, dakle, ovom temom i koncepcijom nastavio prezentaciju najboljih slika našeg modernog i suvremenog slikarstva uz djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, splitske Galerije umjetnina te privatnih izvora.“

Edo Murtić, Dubrovnik, 2000., ulje na platnu

Greta Vizler, Ružičasto jutro na cesti Pag, 2010., ulje na platnu

Koraljka Kovač, Utočište osame, 2023., akvarel na papiru, foto: Juraj Vuglač

Dino Trtovac, Kompozicija, 2007., akvarel na platnu, foto: Goran Vranić

Matko Vekić, Postojanje u otoku, 2023., akvarel i kit na drvenom panelu, foto: Damir Fabijanić

ALEM KORKUT
PRIVREMENO

8.6.-14.7.2024.

Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

Iz ciklusa Tijelo, 2017.

Izložba prikazuje presjek kroz njegovo stvaralaštvo od ranih serija kao što je Ego-trip (2001. - 2004.), različitih prostornih instalacija (Živci, 2009., 2012., 2012.) preko nešto kasnijih serija (Slabost, snaga, 2011; Tijelo, 2017.), sve do recentnih radova (1,40, 2022., Meltdown, 2024.).

Istok, iz ciklusa Slabost, snaga, 2009.-2011.

U svom stvaralaštvu Alem Korkut ostao je vjeran mediju skulpture koju tretira dvojako – s jedne strane ističući taktilnost i materijalnost same skulpture, a s druge strane impregnirajući radove snažnim konceptualnim polazištem. Kroz ispitivanje i eksperimentiranje s formom, umjetnik zapravo zahvaća kompleksna egzistencijalna pitanja – primjerice u ciklusu Tijelo stvara geometrijske likove omekšanih, zakrivljenih bridova te zahvaća odnos čvrstog i mekog, punog i praznog primjenjiv na različite manifestacije života – obzor predrasuda i očekivanja, naše vlastite ambivalentne osjećaje, kompleksnost odnosa, pitanja snalaženja i pristupa naspram odgovornosti u različitim situacijama. Umjetnik medij skulpture zahvaća vrlo široko kombinirajući skulpturu s tehnologijom bilo da je riječ o mediju videa koji postaje integralni dio radova ili o inovativnim interaktivnim instalacijama. Kako je već primijećeno u likovnoj kritici, najuočljivija je karakteristika Korkutovih radova procesualnost, a u nekom najširem vidu zapravo temporalnost, sasvim specifično i osobeno baratanje kategorijom vremena. Izbor radova za izložbu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik stoga je svojevrstan retrospektivni pregled Korkutovog dosljednog i kompleksnog zahvaćanja temporalnosti bilo da je riječ o referiranju na manje promjene, nestalnost, rasap i omekšavanje oblika, na predviđeni kraj svijeta ili jednostavnu vremensku putanju od početka do kraja procesa.

Iz ciklusa 1,40'

Iz ciklusa Jedan i drugi, 2020.-2022.

2012., 2012.

Živci, 2010.

Meltdown, 2024.

Biografija:
Alem Korkut rođen je 1970. u Travniku. Osnovnu i srednju školu završio je u Banjaluci. Upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevu 1991. Od 1992. do 1997. studira kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1997. godine. Autor je više javnih skulptura, među kojima i skulpture „Karijatida“ u Pazinu (2002.), „Spomenika biciklu“ u Koprivnici (2005.), „Spomenika palim braniteljima Domovinskog rata“ u Šibeniku (2006.), Karlovcu (2009.), i u Koprivnici (2016.). Između ostalih, dobitnik je i Velike nagrade 27. salona mladih u Zagrebu, godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004. godine, Velike nagrade Splitskog salona 2009. godine, treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr 2011. godine, te jedne od tri jednakovrijedne nagrade na 13. trijenalu hrvatskoga kiparstva 2018. godine. Dobitnik je i više nagrada na javnim natječajima. Izlagao je na četrdesetak samostalnih i oko sto pedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1998. do 2007. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2004. član je, pa potom predsjednik Umjetničke organizacije Atelieri Žitnjak. Od 2007. predaje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, trenutno u statusu redovnog profesora. Živi i radi Zagrebu.

Memento mori, 2001.

ART STEAM
kapelica Umjetničke galerije Dubrovnik
Vrijeme trajanja: 8.5.2024. – 12.5.2024.
Autorica izložbenog koncepta: Ivona Šimunović
Autorica likovnog postava: Ivona Šimunović

Edukativna likovna radionica ART STEAM uz aktualnu izložbu „Vidljive“, a u sklopu ovogodišnje 29. Edukativne muzejske akcije održana je 8. svibnja i to u suradnji s Osnovna škola Marina Držića. Radionicu je osmislila i vodila Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik, a umjetnička instalacija koju su sudionici radionice izradili mogla se razgledati u kapelici Umjetničke galerije Dubrovnik do 12. svibnja.
Instalacija je potom u subotu, 18. svibnja na međunarodni dan muzeja bila postavljena u Muzej grada Zagreba.

VIDLJIVE
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 18.5. – 1.10. 2023.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 15.12. 2023.-6.2.2024.
Galerija umjetnina, Split, 22.2. – 30.3.2024.
Umjetnička galerija Dubrovnik, 13.4. – 26.5. 2024.

Međuinstitucionalni projekt i izložba Vidljive je nastao u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Umjetničke galerije Dubrovnik, Muzeja likovnih umjetnosti Osijek i Galerije umjetnina u Splitu.

Najveći dio čine umjetnice aktivne tijekom i nakon devedesetih (tzv. tranzicijska generacija), od vremena kada promjenu paradigme u umjetnosti prate smjena ideologija, tranzicije i sociopolitička previranja. Navedene društvene promjene uvelike su utjecale na vidljivost autorica koje su ostvarile radove visoke umjetničke kvalitete, ali okolnosti (rat, geopolitičke promjene, migracije) su na neki način njihovu produkciju stavile na margine vidljivosti što je utjecalo i na muzejske otkupe, kao i na njihovu nedostatnu kritičku i teorijsku vidljivost. Opseg istraživanja ovoga projekta obuhvaća i dio umjetnica aktivnih još 1980-ih godina koje su bile odmaknute od dominantnih umjetničkih narativa tog vremena. Kroz timski rad i umrežavanje srodnih institucija nastoji se omogućiti jačanje svjesnosti o važnosti jednakosti i istih mogućnosti i promidžbe produkcije autorica na polju vizualnih umjetnosti.

Umjetnice predstavljene u projektu:
Marija Ančić, Milijana Babić, Lara Badurina, Gordana Bakić, Selma Banich, Maša Barišić, Breda Beban, Ana Bilankov, Duška Boban, Mara Bratoš, Sonja Briski Uzelac, Hrvoslava Brkušić, Josipa Bubaš, Jasenka Bulj, Nikolina Butorac, Branka Cvjetičanin, Tajči Čekada, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Tanja Deman, Ivana Dražić Selmani, Katerina Duda, Jadranka Fatur, Vera Fischer, Ivana Franke, Maja S. Franković, Sonja Gašperov, Martina Grlić, Tina Gverović, Nicole Hewitt, Vlatka Horvat, Ana Hušman, Dunja Ivanišević, Katarina Ivanišin - Kardum, Sanja Iveković, Helena Janečić, Paulina Jazvić, Ivana Jelavić, Jagoda Kaloper, Nina Kamenjarin, Nives Kavurić-Kurtović, Ivana Keser, Lana Ključarić, Nikolina Komljenović, Božena Končić Badurina, Jelena Kovačević, Martina Kramer, Ines Krasić, Andreja Kulunčić, Nina Kurtela, Mirna Kutleša, Ana Kuzmanić, Margareta Lekić, Kristina Leko, Dubravka Lošić, Luiza Margan, Kristina Marić, Ines Matijević Cakić, Martina Meštrović, Martina Mezak, Kata Mijatović, Hana Miletić, Alieta Monas Plejić, Petra Mrša, Ana Mušćet, Nadija Mustapić, Irma Omerzo, Ana Opalić, Magdalena Pederin, Ivana Pegan, Mariana Pende, Jelena Perić, Ana Petrović, Vesna Pokas, Renata Poljak, Ivana Popović, Vesna Popržan, Ana Požar Piplica, Sonja Pregrad, Nika Radić, Lala Raščić, Kristina Restović, Nika Rukavina, Neli Ružić, Edita Schubert, Nives Sertić, SofijaSilvia, Ana Sladetić Šabić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Lana Stojićević, Matea Šabić Sabljić, Jasna Šikanja, Vlatka Škoro, Mia Štark, Sanja Švrljuga - Milić, Ksenija Turčić, Zrinka Užbinec, Celestina Vičević, Sandra Vitaljić, Ana Vivoda, Ivona Vlašić, Mirjana Vodopija, Zlata Vucelić, Tanja Vujasinović, Anabel Zanze, Vlasta Žanić, Darija Žmak Kunić.
Uz Martinu Munivranu (MSU, Zagreb), autoricu projekta i koncepcije, na projektu kao stručne suradnice i kustosice sudjeluju: Jasminka Babić (GU Split), Vilma Bartolić (u suradnji s Brankom Benčić i Dianom Zrilić, MMSU, Rijeka), Valentina Radoš (MLU, Osijek), Rozana Vojvoda (UGD, Dubrovnik), Ana Škegro (MSU, Zagreb) za izvedbeni i diskurzivni program, Branka Benčić (MMSU, Rijeka) za filmski program.

Umjetnice predstavljene na izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik:
Marija Ančić, Breda Beban, Duška Boban, Mara Bratoš, Sonja Briski Uzelac, Jasenka Bulj, Branka Cvjetičanin, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Tanja Deman, Ivana Dražić Selmani, Jadranka Fatur, Vera Fischer, Sonja Gašperov, Tina Gverović, Sanja Iveković, Vlatka Horvat, Ana Hušman, Helena Janečić, Katarina Ivanišin-Kardum, Paulina Jazvić, Ivana Jelavić, Nives Kavurić – Kurtović, Lana Ključarić, Božena Končić Badurina, Mirna Kutleša, Nina Kurtela, Ana Kuzmanić, Margareta Lekić, Kristina Leko, Dubravka Lošić, Ines Matijević Cakić, Alieta Monas Plejić, Petra Mrša, Ana Opalić, Ivana Pegan, Mariana Pende, Jelena Perić , Ana Petrović, Renata Poljak, Vesna Popržan, Ana Požar Piplica, Nika Radić, Lala Raščić, Kristina Restović, Nika Rukavina, Neli Ružić, Edita Schubert, Nives Sertić, Maja S. Franković, Ana Sladetić Šabić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, SofijaSilvia, Lana Stojićević, Matea Šabić Sabljić, Jasna Šikanja, Vlatka Škoro, Sandra Vitaljić, Ivona Vlašić, Mirjana Vodopija, Zlata Vucelić, Anabel Zanze, Vlasta Žanić, Darija Žmak Kunić

U izvedbenom dijelu programa u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu 18.5. planiran je plesni performans Zrinke Užbinec, a u subotu 25.5. performans Nine Kamenjarin.

Projekt je ostvaren uz podršku Ministarstva kulture i medija RH u suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj te gradova Rijeke, Dubrovnika, Zagreba, Osijeka i Splita.

DJEČJA IZLOŽBA BARJACI
Umjetnička galerija Dubrovnik
Vrijeme trajanja: 30.1.2024. – 4.2.2024.
Autorica izložbenog koncepta: Ivona Šimunović
Autorica likovnog postava: Ivona Šimunović

U suradnji s Osnovna škola Marina Držića, a u sklopu programa Feste sv. Vlaha, pod vodstvom Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik otvorena je izložba BARJACI koji su nastali na likovnoj radionici na kojoj su sudjelovali učenici 3. b razreda.

VLADIMIR DODIG TROKUT: IMAGINE
Umjetnička galerija Dubrovnik
26.1. - 24.2.2024.

Instalacija čini crni kavez visok gotovo tri metra u kojem je zaključan, odnosno, zatvoren predimenzionirani pištolj. Naziv instalacije aludira na evergreen Johna Lennona koja nosi poruku mira, a upravo se ta poruka želi poslati postavljanjem ove instalacije, s obzirom na cjelokupna svjetska zbivanja. Pištolj jest za umjetnika bio nedvojbeni simbol rata, ubijanja i nasilja, štoviše, egzekucija. Uz samog umjetnika, na instalaciji je više od pet godina radio i galerist Miloš Glavurtić koji je ovu je instalaciju nazvao „Sloboda pticama, zatvor oružju“.
Vladimir Dodig Trokut originalni rad napravio je 1991. pod nazivom Poj ptica pjevalica, a povećanu verziju IMAGINE 2018. Rad je već bio izložen u Švicarskoj, ispred muzeja Albertina u Beču, na zlatnom Peristilu u Splitu, ispred HNK u Zagrebu i nedavno u Arsenalu u Hvaru. Rad sa univerzalnom antiratnom porukom vidjelo je do sada oko 12'000.000 ljudi, a sljedeće destinacije su Madrid, Guernica, Paris, London.
Instalacija je u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik bila postavljena do 24. veljače 2024.
Vladimir Dodig Trokut (1949.-2018.) hrvatski je konceptualni umjetnik i kolekcionar. Djelovao je od 1968. u Splitu kao član skupine Crveni Peristil, a od 1976. u Zagrebu. Ostvario je osebujan umjetnički opus, koji među ostalim obuhvaća akcije i performanse te objekte, instalacije, sobe čudesa i problemske izložbe. Njegov muzeološki projekt Anti-muzej rezultirao je golemom zbirkom znatne kulturološke i dokumentarne vrijednosti, sakupljenom uglavnom od odbačenih predmeta.

TRANSFER
multimedijalna produkcija i video mapping odabranih skulptura
iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

- u suradnji s PIXEL dizajnom

Vrijeme trajanja: 26. i 27. siječnja 2024.
Kustosica: Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik

Novi programi, nove suradnje, novi kreativni pristupi, nove prezentacije muzejskih sadržaja, te naposljetku nova publika, tema je ovogodišnje Noći muzeja, manifestacije koja se u ovoj, 2024. godini održava po devetnaesti put.

Složenost ovogodišnje teme stavlja nas pred izazov, da kroz postojeće muzejske sadržaje stvorimo nova, široka, multimedijalna audio-vizualna iskustva i doživljaje, koji će te iste sadržaje usmjeriti u nove tokove prezentacija. Kao takvi, dodatno će naglasiti emociju i reakciju te stvoriti nove komunikacijske procese. Upravo zahvaljujući tim novim načinima prezentacije, muzejski predmet dolazi u središte priče, još naglašenije i intenzivnije, gotovo kao glavni lik nekog filma, koji promišljeno i selektivno osvaja svoju publiku, generaciju koju obilježava novo i dinamično vrijeme konstantnih promjena i razvoja.

Izložba „Transfer“ u suradnji s Pixel dizajnom, kroz multimedijalnu produkciju i video mapping, prenosi nam mali dio skrivenog fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik u prostor Atelijera Pulitika, koji se za manifestaciju Noći muzeja pretvara u virtualno uprizorenje izložbe, koja nam kroz kratko vrijeme nudi atraktivnu, nekonvencionalnu i pokretljivu priču o skulpturama 20. st. iz zbirke. Vadeći ih iz konteksta muzejskog života i izlaganja, a opet, dodjeljujući im novi diskurs koji određuje drugačije interaktivne izložbene procese, skulpture oživljuju na dosad nepostojeći način, tvoreći novi kontekst satkan od već formiranog i znanog, ali drugačije oblikovanog.

Nova prezentacija skulptura, kroz jedan duhoviti, energični i efektivni način posjetitelje sugestivno vodi u svjetove novih tumačenja i doživljaja, novih značenja i konstrukcija, a sve to virtualnim transferom u Noći muzeja, iz skrivenog depoa Umjetničke galerije Dubrovnik do Atelijera Pulitika.

Zastupljeni umjetnici su: Kosta Angeli Radovani (1916. - 2002.), Vojin Bakić (1915. - 1992.), Josip Diminić (1937. - 2019.), Dušan Džamonja (1928. - 2009.), Ante Gržetić (1920. – 1992.), Stjepan Gračan (1941. – 2022.), Stanko Jančić (1932. – 2018.), Ivan Kožarić (1921. – 12020.), Gregor Kruk (1911. – 1988.), Kristina Kojan Goluža (1979.), Milena Lah (1920. – 2003.), Ivan Lozica (1910. – 1943.), Valerije Michieli (1922. – 1981.), Marin Studin (1895. – 1960.), Aleksandar Srnec (1924. – 2010.), Petar Smajić (1910. – 1985.), Marija Ujević (1933. – 2023.).

BRANKO KOVAČEVIĆ (1911.-1988.) Iz dubrovačkih zbirki

14.12.2023. - 24.3.2024.

Autorica i kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

Suradnica na izložbi: dr.sc. Vesna Čučić

Žene iz Dalmatinske zagore, 1962., ulje na platnu

Izložba se bavi interpretacijom opusa Branka Kovačevića i ističe njegove najvažnije preokupacije u određenim periodima - dijalog s nasljeđem moderniteta, shvaćanje forme i prostora te poglavito odnos prema dubrovačkom ambijentu. Mediteranski i dubrovački kontekst neizostavan je u proučavanju i valoriziranju djela Branka Kovačevića, bilo da je riječ o prikazima kamene školjke Dubrovnika koju umjetnik interpretira konstruktivističkim leksikom, slikama gradskih i otočkih kuća i đardina ili melankoličnim interijerima s bezbrojnim referencijama na neka prošla razdoblja.

Dubrovačke konstrukcije, 1958., tempera na papiru, 56,5 x 79,3 cm

Na više od sto šezdeset djela predstavlja se presjek umjetnikovih slikarskih istraživanja od prvih crteža s Akademije likovnih umjetnosti iz 1934. godine do posljednjih radova iz 1988. godine. Obuhvaćeni su Kovačevićevi rani interijeri i dubrovačke vedute koje radi kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, ciklus „Žene iz Dalmatinske zagore“ i „Arizona“ iz sredine šezdesetih godina, slike iz sedamdesetih godina u kojima umjetnik ostvaruje svoju inačicu postkubizma, te melankolični, atmosferski interijeri koje radi osobito intenzivno od kasnih sedamdesetih godina do kraja svog života i koji predstavljaju veliki doprinos tom slikarskom žanru u hrvatskom slikarstvu. Predstavljeni su i rijetko izlagani putopisni radovi - tempere i akvareli koji nastaju tijekom čestih putovanja u Pariz, Veneciju ili Firencu, u kojima potpuno neopterećeno pristupa motivu, stvarajući poetične vizualne zabilješke trenutka i atmosfere.

Firenca. 1986., akvarel na papiru

Izložena su djela iz javnog i privatnog vlasništva u Dubrovniku, a najveći broj umjetnina posuđen je od dr.sc. Vesne Čučić, pastorke Branka Kovačevića, ujedno i stručne suradnice na izložbi. Autorica i kustosica izložbe je dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik.

Crvena planina, Arizona, ulje na platnu, 60 x 121 cm

Biografija:
Branko (Branimir) Kovačević rodio se 30. studenog 1911. u Zadvarju u Dalmatinskoj zagori. Već u ranom djetinjstvu seli se s roditeljima u Trst, a potom u Rijeku, Vis i Split. U Splitu pohađa gimnaziju i paralelno slikarsku školu Emanuela Vidovića. Od 1934. do 1938. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Ljube Ivanovića preko kojeg upoznaje slikarstvo minhenskog kruga i profesora Ivana Radovića koji ga upoznaje s modernim pariškim slikarstvom. Po završetku školovanja vraća se u Split, iznajmljuje atelijer i intenzivno radi. Sudjelovanjem na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti“ 1938./39. počinje njegovo prisustvo u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Od 1940. do 1943. profesor je u gimnaziji u Novoj Gradiški. Sudjelovao je u antifašističkom pokretu te se 1943. prebacuje u Split, 1944. na Vis, a potom u Šibenik. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje. U Dubrovnik, u kojemu će živjeti i stvarati do kraja života, dolazi 1945. i s Kostom Strajnićem radi na osnivanju Umjetničke galerije Dubrovnik čiji je prvi kustos, a od 1947. do 1952. ravnatelj. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika iz Dubrovnika. Bavio se scenografijom, izradom plakata, objavljivao je članke, eseje i likovne kritike. Njegova su djela postala dio fundusa svih hrvatskih muzeja koji se bave modernom umjetnošću, izlagao je po cijelom svijetu, osobito intenzivno u Italiji, gdje doživljava pozornost kritike. Monografija slikara u autorstvu likovnog kritičara Josipa Depola, izdana je 1986. godine. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama 4. listopada 1988.

Umjetnikova obitelj (Doručak Dunje i Jasenke), 1948., ulje na platnu, 106 x 94 cm

JASLICE U GALERIJI
instalacija u prostoru

atrij Umjetničke galerije Dubrovnik

3.12.2023. - 6.1.2024.

zajednički projekt Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, a koji je organiziran u sklopu programa ovogodišnjeg Dubrovačkog zimskog festivala

Autorice: akademske slikarice Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik i Dubravka Tullio, viši kustos pedagog Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik

Jedna od najljepših božićnih tradicija je postavljanje jaslica, prikaza rođenja Isusova, koje u božićno vrijeme krasi mnoge domove, crkve, trgove, a upravo ta scena, kroz dugi niz stoljeća, služi nam kao neiscrpan izvor nadahnuća u svakom smislu. Značaj simbolike tog prikaza, rođenja Krista, opisana u evanđeljima po Luki i Mateju, pomaže nam da doživimo ono što se dogodilo u Betlehemu kroz maštovitost i kreativnost na djelu.
Smatra se da je prvi scenski prikaz Isusova rođenja u jaslicama uprizorio Franjo Asiški 1223. u talijanskom gradiću Greccio s volom, magarcem i malim Isusom u betlehemskoj štalici. Taj je običaj postao općeprihvaćen u 16. st., s vrhuncem u baroku. Tek u 19. st. postaje dijelom obiteljskog rituala, koje svoje mjesto najčešće pronalaze pokraj božićnog drvca.
Svaka sastavnica tog prikaza ima svoje dublje značenje. Pozadina, kao zvjezdano nebo obavijeno tamom i tišinom, krajolici koji često uključuju ruševine drvenih kuća i špilju, planine i potoci kao znak kako se sav stvoreni svijet raduje rođenju. Anđeli i zvijezda repatica, kao putokaz, pastiri i ovčice, tri mudraca i na kraju, odnosno na početku, Marija, Josip i djetešce Isus. Jaslice, bilo da su to žive jaslice, velike jaslice na trgovima, svečane jaslice u crkvama ili pak one nešto skromnije u obiteljskim domovima, svake su za sebe malo remek djelo koje nas uvodi u radost Božića, obavijene toplinom i nadom u bolje sutra.
Jaslice u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik, nastale kao plod suradnje dvaju muzeja, Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, pričaju nam istu priču, ali na jedan malo drugačiji način. Reducirani prikaz koji stavlja u prvi plan tri glavna lika, Mariju, Josipa i Isusa ostavlja nam prostor za daljnje, osobno kreiranje doživljaja kroz pozadinsku igru svjetlosti i sjene, koju omogućuju prozirna, transparentna tijela Svete obitelji. Upravo ta prozirnost i transparentnost ukazuju namjeru, autorica skulptura, na ono otvoreno, jasno i vidljivo, na konačno ali i nedovršeno u oblikovanju ovako zahtjevne teme u javnom prostoru. Scena prožeta raznobojnom svjetlošću tjera nas da zastanemo, da osjetimo zahvalnost i budnost, dok se život odvija oko nas.

Sva tri lika Svete obitelji sastoje se od tri nepravilna blago zakrivljena oblika, različitih nijansi tri iste boje, čineći potpune skulpture pronađene u en face pogledu. Skulpture, dozvolivši volumenu i prostoru da se međusobno dodiruju, stvaraju novi međuprostor koji čitavu kompoziciju čini dinamičnijom.
Marija oblikovana u nijansama plave boje predstavlja transcendentalnost, misterij i božansku prirodu. To je boja neba i zato se smatra uzvišenom. Plava je boja od velike važnosti u umjetničkim tradicijama kršćanstva i ima duboko duhovno značenje koje otkriva različite atribute Blažene Djevice. Ona je također boja budućnosti.
Zelena boja koja se smatra simbolom mira, odredila je Svetog Josipa u ovom postavu. Najveća skulptura, kao prikaz očinstva, oblikovana je u tri nijanse zelene boje, koja u kršćanskoj liturgiji predstavlja nadu, te susret između prošlosti i budućnosti. I naposljetku, malom su djetešcu, centralnoj figuri postava, određene tri različite boje. Magenta, narančasta i žuta. Magenta i narančasta sjedinjavaju vječno sa zemaljskim. Kao simboli nebeskog i zemaljskog kad se spoje, kao da izgube svoju suprotnost. Postaju jedno. Nad tim jedinstvom stoji aureola koja nosi boju svjetlosti, zlata i meda. Boju koja simbolizira sunce te predstavlja radost. Žutu.
Ambijent u kojem je prikaz smješten, atrij Umjetničke galerije Dubrovnik, na jedan svojstven način scenografski oživljava poluzatvoreni prostor špilje u kojoj se i prvotno sve odigrava, i tako doprinosi autentičnosti same scene i onoga što je tradicionalno bitno u koncepciji jaslica, a opet oslobođeno okova tradicije i tradicionalnog poimanja izrade skulptura jaslica. Redefinirajući scenu došašća u jednu transcendentalnu pojavu, promatraču se nudi mogućnost prelaska granice iznad materijalnog svijeta, svijeta današnjice u kojem se nerijetko gubi božićni duh skromnosti i mira. Ovogodišnje jaslice u Galeriji nude jedno novo iskustvo jednostavnosti i transparentnosti Božića, jednu novu lakoću vjerovanja u bolje sutra.

Ivona Šimunović

Biografije autorica:

Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Nastavnica je likovne kulture te organizatorica i voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

Dubravka Tullio rođena je u Dubrovniku 1985. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2008. godine u klasi profesorice Nine Ivančić. Od 2015. godine zaposlena je u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik na radnom mjestu muzejskog pedagoga. Autorica je i koordinatorica muzejskih i pedagoških programa, festivala i akcija te je autorica i koautorica publikacija Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Autorica je i koautorica brojnih likovnih postava izložbi Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Bavi se klasičnom ilustracijom. Njezini radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu. Majka je dvoje djece i članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i Hrvatskog muzejskog društva. Dobitnica je godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za realizirani pedagoško-edukacijski program za 2022. godinu te posebnog priznanja Hrvatskog muzejskog društva za likovni postav izložbe Pod pritiskom 2015. godine. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj.

DUBROVAČKI KOLORISTI
23.8.2023. - nadalje
Kustosice: Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik i Petra Golušić, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

Izložba "Dubrovački koloristi” predstavlja selekciju vrhunskih radova iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik koji predstavljaju evolutivni slijed tzv. “dubrovačkog kolorizma” –specifičnog slikarskog izričaja obilježenog mediteranskom motivikom, jarkom paletom, ekspresionističkim duktusom i vibrantnošću slikarske površine.

Zastupljeni umjetnici su: Ignjat Job (1895. –1936.), Ivan Ettore (1910. –1938.), Gabro Rajčević (1912. –1943.), Božidar Rašica (1912. – 1992.), Ivo Dulčić (1916. –1975.), Antun Masle (1919. –1967.), Đuro Pulitika (1922. –2006.), Ivo Vojvodić (1923. –1994.), Josip Trostmann (1938.), Lukša Peko (1941.), Josip Škerlj (1941.), Viktor Šerbu (1938.) i Tomo Gusić (1931.).

Izložba nadopunjuje stalni postav radova Iva Dulčića, Antuna Masle i Đura Pulitike na prvom katu Galerije Dulčić Masle Pulitika, a kustosice izložbe su muzejske savjetnice Umjetničke galerije Dubrovnik Petra Golušić i dr.sc. Rozana Vojvoda.