HR  |  EN

ARHIVA · 2019

ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja

Vrijeme trajanja: 14.12.2019. - 1.3.2020.
Autor izložbe: Igor Zidić
Kustosica (organizacija): Rozana Vojvoda


Antun Masle 

 


Autoportret s pticom, 1968., ulje/papir, 29 x 23 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Velika izložba ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja otvorena je u prepunoj Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 14. prosinca. Na otvorenju su govorili ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, Rozana Vojvoda, povjesničar umjetnosti, autor izložbe Igor Zidić, a izložbu je službeno otvorio gradonačelnik Grada Dubrovnika, Mato Franković.


Boce i slike, 1963., ulje / platno


Iz Orašca, oko 1944., ulje / platno

Antun Masle jedan je od najznačajnijih dubrovačkih slikara koji pripada tvz. dubrovačkom kolorističkom krugu, osobitoj varijanti „južnjačkog ekspresionizma“. Antun Masle u svojim portretima, pejzažima i mrtvim prirodama rabi boju srodno fovističkim načelima, a u kasnijim radovima približava se i art brutu. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima spomenutih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi bliske dječjoj imaginaciji i izrazu. 


Modre kuće, 1954.-1955., ulje / platno

Autor izložbe jedan je od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, teoretičara i kritičara umjetnosti Igor Zidić koji je ujedno i vrstan poznavatelj opusa dubrovačkog slikara i autor monografije o Masli koja će biti predstavljena početkom 2020. U katalogu Masline izložbe koju je priredio u Galeriji Adris, Igor Zidić je već zacrtao nove mogućnosti proučavanja Maslina djela: „Maslino mjesto i važna uloga u likovnom životu Dubrovnika o polovini XX. st. odavno nisu sporni. Izostali su, međutim, ozbiljniji pokušaji da ga se prema zasluzi impostira u hrvatski likovni kontekst u kojemu kroz trajanje konfesionalne, autobiografske pa i intimističke figuracije, kao i u krugu modernih, ekspresivnih kolorista, shvati kao osobito važna „autsajdera“; onoga koji se ne drži nikakvoga rukohvata, koji ide protiv struje, koji ne komercijalizira svoj status u gradu, koji je turistički izlog zemlje i, zahvaljujući turističkoj plimi, zlatna suvenirnica Hrvatske. Treba njegovo djelo istražiti i naporedo s prodorima neoprimitivističkih težnji u umjetnosti njegova doba, pa – sukladno tome – i afirmacije art-brutovske, grube, antiakademske opcije, koja je polemična i provokativna, ali i kroz tradicionalnije kolorističko-figuralne opcije, koje nisu lišene nekog novog lirizma: nove poetičnosti koja je posve individualna, kojiput i egzotična....“


Aktovi pod maslinama, oko 1941., tempera / papir, 36 x 51 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Umjetnine koje se izlažu na izložbi u vlasništvu su nacionalnih muzeja i galerija, primjerice Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Narodnog muzeja u Zadru, Gradskog muzeja u Rovinju, a posuđene su i umjetnine  iz različitih privatnih zbirki od kojih osobitu važnost ima zbirka nasljednica Antuna Masle. Posljednju retrospektivnu izložbu u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Masle je imao daleke 1984. godine, tako da je izložba osim kompleksnog čitanja autorovog opusa koji nudi selekcija radova i monografija Igora Zidića, dragocjena za upoznavanje mlađe generacije s njegovim djelom. 

                                                                                                                                                 Bog sjedi na tronu, 1960., tempera / karton, 24 x 35 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Antun Masle - kraća biografija:

Antun Masle rođen je 1. 9. 1919. godine u Orašcu, pored Dubrovnika, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, gdje upoznaje Rajčevića, Ettorea, Dulčića, Pulitiku i druge, gdje zajedno s njima prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi "Najmlađi" održanoj u salonu Galić u Splitu. Godine 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića. Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Posthumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika.

 


 

EMOCIONALNE REGIJE DUHA
Milan Konjović

Vrijeme trajanja: 31.10. - 8.12.2019.
Kustosica: Vesna Delić Gozze


Žito, 1953., ulje na lesonitu, Vlasnik: Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU-404

Izložba renomiranog slikara Milana Konjovića pod nazivom Emocionalne regije duha putem reprezentativnih slika prikazuje sve faze Konjovićeva stvaralaštva, počevši od rane faze (1913.- 1928.), potom plave faze (1929. – 1933.), crvene faze (1934. – 1939.), sive faze (1940. - 1952.), kolorističke faze (1953. – 1959.), asocijativne faze (1960. – 1984.) pa sve do posljednje, bizantske faze (1985. – 1990.).


Bunićeva poljana u Dubrovniku, periferija, 1947., ulje na platnu, Vlasnik: Muzej likovnih umjetnosti, Osijek


Pejzaž s Primorja, 1938., ulje na platnu, Vlasnik: Umjetnička galerija, Sarajevo

Autorica izložbe Vesna Delić Gozze, u izložbenom je katalogu za Konjovićev rad između ostaloga zapisala: „Ako je umjetničko izražavanje rezultat stvaranja novoga i prostor je vlastite slobode, slikarski opus Milana Konjovića izražava svu snagu osobite vizije. Konjovićev onirizam uvijek je potaknut i ostaje uz vidljivu stvarnost materijalnog svijeta, ali i nastaje kao osobni, neposredan komentar, u kojemu se percepcija osjetila pretvara u prevladavajuću predodžbu vlastitoga reagiranja na vanjske podražaje. Prošavši stilsku mijenu od pretežitog oblikovanja volumena i sužene game boja do dominirajućeg intenziteta kolorita, stvaralačku putanju koju je na sličan način, u kontekstu likovne umjetnosti širega područja jugoistočnih krajeva Miodrag Protić prepoznao i kao dvije povijesne epohe u umjetničkom stvaranju sa razdjelnicom oko 1950. godine, u kojoj je dotadašnja inačica ekspresionizma bila izražavana ponajprije kroz slikarsko oblikovanje volumena.“


Piroška Präger-Radauš, Ženski portert, 1936., ulje na platnu, Vlasnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, UGD-105


Gospar Toni, Muški portret, 1935., ulje na platnu, Galerija Matice srpske, Novi Sad, GMS/U 2254

Milan Konjović (1898.-1993.) rođen u Somboru, studira na akademiji u Pragu kod Vlaha Bukovca, iako nakon drugog semestra napušta Prag; učenje nastavlja u Beču, a od 1924. godine je u Parizu kod André Lhotea. Uz motive iz svoga bližega, rodnog okoliša, vojvođanskih predjela, somborskih ulica i portreta obilježenih neoklasicističkim stilom, a još ranije i utjecajem El Greca i Oscara Kokoschke, kao i avangardnim istraživanjima pod utjecajem Picassa i Cézannea - znatan utjecaj na Konjovićevo slikarsko djelo proizašao je iz mogućnosti upoznavanja primorskih motiva, najprije u Francuskoj 1927. godine, kad se slikar približava ekspresionističkom izričaju i fauvističkom stilu koji je bio uvod u slikarevu “plavu fazu”.  Konjović sa obitelji od 1932. godine povremeno boravi u Mlinima, potom u Cavtatu i u Dubrovniku. To je vrijeme, slikajući vedute i portrete lokalnih stanovnika, autorove znatne promjene kolorita jakih kontrasta u kojoj prevladava topla gama žute i crvene boje. U Dubrovniku se Milan Konjović družio sa Kostom Strajnićem, pokretačem lokalnoga kulturnog života, a sačuvan je i slikarev izražajni portret Strajnića. Izlagavši na brojnim izložbama, između ostalih u Pragu i Parizu, Konjović je svojim energičnim potezom kista i postizanjem intenziteta naslikanoga motiva ostavio značajan trag i snažan utjecaj na suvremene slikare, jednako kao i na sljedeće generacije likovnih autora.


Mrtva priroda, 1932., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-1201


Sombor-pogled na žita, 1938., ulje na platnu, Galerija Matice srpske, Novi Sad, GMS/U 0869

 


 

PROSTOR IZLAGANJA
Nina Kurtela, Maja Marković, Natalija Škalić

Vrijeme trajanja: 26.9. - 27.10.2019.
Kustosica: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD

Nina Kurtela, Maja Marković i Natalija Škalić su tri hrvatske suvremene umjetnice koje osim generacijske bliskosti i školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, povezuje i sklonost medijskom eksperimentiranju, te izražena osjetljivost za galerijski / muzejski prostor  koji je vrlo često integralni dio njihove umjetničke prakse. Posljedično, ideja za zajedničku izložbu autorica utemeljena je na onim njihovim radovima sa snažno izraženim referencama na prostor izlaganja.

Nina Kurtela izlaže fotografije berlinskih galerija koje u postkonceptualnoj maniri i minimalističkom estetikom svodi na fragmente galerijskih zidova, koji odašilju prazninu i odsutnost. Stvaranje digitalnog arhiva fotografija berlinskih izlagačkih prostora autoričino je vlastito pozicioniranje unutar životnog i radnog konteksta, ali i univerzalno seciranje nezavidnog položaja umjetnika, smislenosti i isplativosti konvencionalne izlagačke djelatnosti, funkcionalnosti samog umjetničkog sustava.

                                                                                                                                                                   Nina Kurtela, Zid umjetnosti / The Wall in Art, 2015.-2017.

Maja Marković  se u svojoj izlagačkoj praksi najviše bavi oprostorenjem – pretvaranjem dvodimenzionalnih tvorevina u trodimenzionalne konstrukcije i site-specific intervencijama odnosno  referiranjem na stvarni prostor izlaganja. Prevođenje stanja u oblik, dvodimenzionalnog u trodimenzionalno, problematiziranje pojmova omeđenosti, nedovršenosti, labave ravnoteže, fragilnosti, diskontinuiteta i stvaranje karakterističnih otvorenih struktura na razmeđu arhitekture i skulpture karakteristično je za sve autoričine izložbe posljednjih nekoliko godina, pa tako i za prostornu intervenciju kojom se umjetnica predstavlja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i koju naziva Sve su strukture nestabilne. 


Maja Marković, Crteži, 2019.

Natalija Škalić radi makete / metafore prostora koje započinju dijalog sa stvarnim izlagačkim prostorom u koji su smještene, inzistira na preciznosti izvedbe i sustavno se poziva na nasljeđe povijesnog konstruktivizma i minimalizma. Svodeći likovni izraz na temeljne elemente – liniju i plohu, umjetnica istodobno istražuje međuodnose crteža i skulpture / reljefa s lakoćom prelazeći iz jednog u drugi medij.


Natalija Škalić, iz ciklusa Okomito na ravninama, 2016.

U procesu reagiranja na dodijeljeni prostor za izložbu koja obuhvaća jedan kat Umjetničke galerije Dubrovnik, odnosno po jednu prostoriju za svaku umjetnicu, Nina Kurtela, Maja Marković i Natalija Škalić stvaraju nove radove ili uklapaju već nastale radove u novi kontekst, te pokazuju specifičnosti i dodirne točke njihove umjetničke prakse kao što su referiranje na prostor i njegova transformacija, prevođenje crteža u trodimenzionalne strukture i uzimanje galerijskog prostora kao konkretnog likovnog motiva.
 

Biografije:

Nina Kurtela je vizualna umjetnica rođena 1981. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Rašića, a potom je diplomirala na UdK Berlin – odjel za suvremeni ples, koreografiju i kontekst. Boravila je na više rezidencijalnih programa, izlagala i prezentirala radove diljem svijeta - u muzejima i galerijama, na kazališnim i plesnim festivalima te u javnim prostorima u Parizu, Maastrichtu, Londonu, New Yorku, Helsinkiju, Pančevu, Tokiju, Taipeu, Dubrovniku, Berlinu, Beču, Zagrebu, Sarajevu, Portlandu, Varšavi… Finalistica je Berlin Art Prize 2018 i dobitnica nekoliko prestižnih nagrada kao što su Japanese Media Arts New Face Award, Tokyo 2017; X-border Art Biennial Award, Švedska 2013; Henkel Art Award CEE, Beč 2011; Essl Art Award CEE, Beč 2007. Osnovala je umjetničku organizaciju Jagoda koja se bavi istraživanjem i otvaranjem novih polja komunikacije i razmjene kroz inovativne umjetničke prakse. Živi i radi u Zagrebu i Berlinu.

Maja Marković je vizualna umjetnica rođena 1979. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ante Rašića. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama, za svoj rad primila nekoliko priznanja i boravila na više rezidencijalnih programa i umjetničkih istraživanja. Samostalno je izlagala 2018. godine u Zbirci Vjenceslav Richter, MSU u Zagrebu, Galeriji Flora u Dubrovniku, 2016. u Francuskom paviljonu u Zagrebu (s E.Engelbert), 2015. na Akademiji Schloss Solitude u Stuttgartu, 2014. u Galeriji Događanja u  Zagrebu, 2012. u Galeriji Otok, ARL u Dubrovniku i brojnim drugim izožbama. Živi i radi u Zagrebu.

Natalija Škalić je vizualna umjetnica rođena 1980. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na  Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Peruška Bogdanića. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, multimedijalnim projektima i radionicama. Samostalno je izlagala 2018. u Salonu Galić u Splitu, 2016. u Galeriji VN u Zagrebu, 2014. u Galeriji Flora u Dubrovniku i Kući Bukovac u Cavtatu, 2012. u Galeriji Greta u Zagrebu i na brojnim drugim izložbama. Autorica je skulpture u javnom prostoru “Ronioc” na Vrsaru. Sudjelovala je na scenografijama za kratke filmove „Uskršnje jaje“ i „Dijete“. Živi i radi u Zagrebu.

 


 

Izložba Kineske nacionalne akademije likovnih umjetnosti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik: Zanesenost slikanja tušem

Vrijeme trajanja: 23.8. - 22.9.2019.
Koordinatori izložbe: Kineska nacionalna likovna akademija: Nan Zhang, Umjetnička galerija Dubrovnik: Jelena Tamindžija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Iva Hraste Sočo, Iva Mostarčić, Romana Brajša


Liu Jian, Firenca, 2018.

U okviru Godine kulture i turizma između Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine putujuća izložba pod nazivom Zanesenost slikanja tušem / Enthusiasm for Ink Wash Painting namijenjena je domaćoj i šarolikoj međunarodnoj publici u Dubrovniku koja će se ovim putem upoznati sa stoljetnom kineskom tradicijom tušem te interpretacijom ove tehnike od strane suvremenih umjetnika. Ovo je također jedinstvena prilika da se predstave umjetnici i istraživači, ujedno i umjetnički tim ove izložbe, s cijenjene Kineske akademije likovnih umjetnosti iz Pekinga čiji će se radovi postaviti u glavnu zgradu Umjetničke galerije Dubrovnik.

Prikazani radovi u tehnici tuša pod izravnim su utjecajem stroge kineske tradicije slikanja tušem, ali ovog puta svedeni u kontekst današnje globalizacije. Izložbom se nastoji prikazati kako slikanje tušem, kao jedinstveni oblik kineske slikarske tradicije, ide u korak s vremenom, predstavljajući teme današnjeg svakodnevnog života, istražujući duhovne kušnje suvremenog društva te pružajući prostor važnoj ulozi umjetnosti u razvoju ljudske civilizacije.


Zhang Jiangzhou, Izblijedjeli cvijet, 2012.

Tijekom stoljetnog razvoja, formirali su se estetski standardi tradicionalnih učenjaka i neovisan jezični sustav koji je integrirao poeziju, kaligrafiju i način pečatiranja. 100 godina ranije, Novi kulturni pokret obilježio je početak modernizacije kineske kulture gdje je slikanje tušem zabilježilo sveobuhvatnu transformaciju pojma, umjetničke forme i jezika. Danas su četrdesetogodišnja reforma i otvaranje iznjedrili kinesko slikarstvo s različitim vrijednostima i umjetničkim oblicima gdje je naglasak stavljen na suvremenu interpretaciju ovog bitnog nositelja kineske kulture i povijesti.


Yao Dawu, Čarobna zemlja (III), 2019.

Iako svi usko povezani s tradicionalnim kineskim slikanjem tušem, ove radove karakteriziraju različiti estetski standardi i jezični oblici koji sugeriraju slobodne misli i osobnosti samih umjetnika. Radovi su to koji prikazuju planine, vodu, cvijeće i ptice izražavajući zabrinutost umjetnika za čovječanstvo, no prisutni su i radovi figurativnog slikarstva koji oslikavaju životnu sredinu i duhovno stanje moderne civilizacije. Slike prenose i neovisan sistem vrijednosti samih umjetnika te njihove jedinstvene ideje o političkim, kulturnim, jezičnim i duhovnim pitanjima kao i problemima globalizacije i lokalizacije prisutnih u današnjoj kulturnoj sferi. Izložba svjedoči revitalizaciji kineskog tradicionalnog slikanja tušem od strane suvremenih umjetnika koji nastavljaju prenositi vrijednosti ovog medija te značenje koje ono ima u kineskoj kulturi. Cilj je predstavljanja ove izložbe u Europi, daleko od Kine, prijestolnice slikanja tušem, upoznati Europljane s ovom tradicijom slikanja koja utjelovljuje stoljetnu kinesku mudrost te uspostaviti kulturne mostove za daljnje uzajamno učenje.


Ji Lianbin, San o moru (III), 2015.

U sklopu međunarodnog projekta između Kine i Hrvatske predviđeno je otvorenje izložbe 23. kolovoza u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik te trodnevni posjet kineskih umjetnika i novinarskih kuća Art News of China i Central Digital TV Chinese Art Channel od 23. do 26. kolovoza 2019. Umjetnička galerija Dubrovnik organizirat će kineskim gostima posjet ostalim muzejima u Dubrovniku te službeni posjet Gradu Dubrovniku i kulturnim znamenitostima.

Cilj ovog posjeta kao i cjelokupnog projekta izložbe povezati je grad Dubrovnik i Republiku Hrvatsku s Narodnom Republikom Kinom, otvoriti prostor novim međunarodnim suradnjama između ove dvije države te predložiti daljnje izložbe hrvatskih umjetnika u Kini. Predstavljanjem kineske stoljetne tradicije u njezinoj suvremenoj inačici u gradu Dubrovniku kojeg također određuje njegova bogata povijest, ali i suvremeno društvo koje teži visokoj razini kulture i kvalitetnom turizmu, promiču se vrijednosti suradnje, razumijevanja, upoznavanja drugih civilizacija i uspostavljanja novih poveznica na međunarodnoj razini.

 


 

Moderna i suvremena umjetnost

izložba iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

Vrijeme trajanja: 4.7. - 18.8.2019.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD


Vlaho Bukovac, Portret Katarine Bibica, 1891., ulje na platnu


Ivo Dulčić, Dubrovačko ljeto, 1956., ulje na platnu

Izložba predstavlja izbor iz galerijske zbirke koja danas broji preko 2700 umjetnina, a obuhvaća vremensko razdoblje od samog kraja 19. stoljeća do danas. Na tri kata vile Banac, jedne od najljepših građevina hrvatske moderne arhitekture, moguće je pratiti razvoj hrvatske, a poglavito dubrovačke likovne misli – stilske inačice koje uključuju odbljeske impresionizma i secesije, ekspresionistička i koloristička nagnuća, apstraktni izraz organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šezdesetih godina, postmoderne slikarske tendencije osamdesetih godina i umjetnost proširenih medija koja uključuje fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije...


Julije Knifer, MX3, 1970., akrlik/platno


Ljubo Ivančić, Nebo i zemlja, 1959., ulje/lesonit


Ivan Kožarić, Dječak koji sjedi, 1955., bronca

Među izloženim umjetninama su djela gotovo svih najpoznatijih dubrovačkih i nacionalnih slikara, grafičara i kipara, a posebno se ističu imena začetnika hrvatske moderne umjetnosti, Vlaha Bukovca, Mata Celestina Medovića, Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića. Nižu se nadalje gotovo sva relevantna imena domaćih autora 20. stoljeća: Robert Frangeš-Mihanović, Frano Kršinić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Marino Tartaglia, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Ivan Lozica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Dušan Džamonja, Vojin Bakić, Kosta Angeli-Radovani, Edo Murtić, Oton Gliha, Šime Perić, Ferdinand Kulmer, Ivan Šebalj, Ljubo Ivančić, Branko Ružić, Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Julije Knifer i brojni drugi. Od dubrovačkih autora starije, srednje i mlađe generacije, u postavu su zastupljeni radovi Josipa Trostmanna, Josipa Škerlja, Viktora Šerbua, Lukše Peka, Toma Gusića, Pava Urbana, Dubravke Lošić, Slavena Tolja, Božidara Jurjevića, Ane Opalić, Tine Gverović, Viktora Daldona, Katarine Ivanišin Kardum, Anabel Zanze, Ivane Pegan Baće, Paska Burđeleza, Mare Bratoš i Marka Ercegovića. Na izložbi se mogu vidjeti i djela međunarodno priznatih fotografa Stevea McCurrya i Roberta Farbera, te hrvatskih fotografa Mladena Tudora, Damira Fabijanića, Jasenka Rasola i drugih.
Ova izložba je prilika da brojni domaći i, naročito, inozemni gosti, koji ljeti u velikom broju posjećuju Dubrovnik, upoznaju kvalitetu i stilski pluralizam moderne i suvremene umjetnosti zastupljene u fundusu Umjetničke galerije Dubrovnik.


Mladen Tudor, Rogoznica, 1977., crno bijela fotografija


Slaven Tolj, Plan grada, 2006., print na prozirnoj foliji / metalna tabla



 

ZLATAN VEHABOVIĆ
U OLOVNO NEBO

        Vrijeme trajanja: 25.4. - 13.6.2019.
        Kustosi: Branko Franceschi i Jelena Tamindžija

Izložbom U olovno nebo, umjetnik Zlatan Vehabović prvi će se put predstaviti dubrovačkoj publici, a ovom izložbom, kojom kuriraju ravnatelj splitske Galerije umjetnina Branko Franceschi i povjesničarka umjetnosti, Jelena Tamindžija predstavit će se specifičan i sugestivan umjetnikov imaginarij, koji nas, kako sam Franceschi zapisuje „sučeljava s egzotičnim lokacijama, emanira osjećaj prirodnog i nepreglednog prostranstva čije su dimenzije i sile daleko superiorne čovjeku i njegovim konstrukcijama.“ Slike na izložbi nastaju kao izravna reakcija na Vehabovićevo jednomjesečno sudjelovanje 2016. godine na umjetničkoj rezidenciji The Artic Circle, istoimene američko-nizozemske nevladine organizacije sa sjedištem u Brooklynu. Mjesto započinjanja rezidencije je otočje Svalbard, smješteno između Norveške i Sjevernog pola. U najvećem naselju na otoku – gradiću Longyearbyen, koji broji tek 2 tisuće stanovnika, ekspedicija se ukrcala na 30-metarski jedrenjak Antigua te je sljedeća tri tjedna krstarila zapadnim arhipelagom otočja, penjući se sjeverno prema polarnoj kapi.

Slike nastale kao izravna reakcija na proživljeno iskustvo boravka na rubnim, sjevernim područjima premijerno su se izlagale na izložbi Tamno bijela zemlja u Umjetničkom paviljonu 2018., a ciklus stvoren nakon rezidencijalnog programa i same refleksije proživljenog jasna je kritička referenca na opasnost koju donose geopolitičke manipulacije, akcije, trampovska negiranja jasnih činjenica, ali i namjerne inercije sustava i nesustavne koordinacije ujedinjene svjetske politike.
Izložba u Dubrovniku bit će nadopunjena fotografskom dokumentacijom snimljenom tijekom rezidencije, kao i kolaži fotografija, svjedočeći o ukradenim refleksivnim trenutcima sudionika rezidencije i njihova odnosa prema okolini. Izložba U olovno nebo, koja prevodi goruća pitanja sadašnjice, postavlja pred publiku teret nasljeđa čovjekova razornog djelovanja na pojedinca, pasivnog individualca zaglušenog od neprestane kakofonije svijeta, naglašavajući važnost postavljanja pitanja o našem djelovanju, ali i potrebe osvještavanja razmjera problema i poduzimanju konkretnih nadnacionalnih koraka.

BIOGRAFIJA

Zlatan Vehabović rođen je 31. ožujka 1982. godine u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. U Zagrebu je 2000. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Školovanje nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2006. godine diplomirao slikarstvo u klasi prof. Zlatka Kesera. Iste godine dodijeljena mu je nagrada za najbolji diplomski rad.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva, a od 2016. godine na istoj instituciji radi kao asistent na Slikarskom odsjeku.

Projekti u kojima je sudjelovao uključuju rad u svojstvu ambasadora kulture Europske komisije s ciljem predstavljanja Hrvatske u inozemstvu tijekom procesa pridruženja Hrvatske Europskoj uniji (2013.) te suradnju u dobrotvornoj kampanji 208 Protiv mina (Peugeot Art Car, Peugeot i Ured za razminiranje Vlade RH s ravnateljicom Dijanom Pleštinom, 2012.). U 2016. godini sudjelovao je u prestižnom rezidencijalnom programu The Arctic Circle.

Od 2006. godine do danas izlagao je na desetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i sudjelovao u preko četrdeset grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Bosna i Hercegovina,Slovenija, Austrija, Njemačka, Italija, Danska, SAD). Za svoj rad primio je brojne nagrade i priznanja.

Djela mu se nalaze u domaćim i stranim privatnim i javnim zbirkama (Zbirka Filip Trade / Lauba – Kuća za ljude i umjetnost, Zagreb; Zbirka Hypo Grupe, Zagreb; Zbirka Erste banke, Zagreb; Muzej Essl, Klosterneuburg, Austrija; Umjetnička zbirka Europskog parlamenta, Bruxelles, Belgija).

Živi i radi u Zagrebu.





TOMISLAV IVANIŠIN
DIVLJE CVIJEĆE 
Vrijeme trajanja: 16.3. - 21.4.2019.

Kustosica: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Autori teksta u katalogu: Petra Golušić i dr. sc. Antun Karaman              

                                                                                                                                                                                                                                                                              
                                                                                                                     Divlje cvijeće, ulje na lesonitu, 2017. (foto: Miho Skvrce)

Izložba predstavlja izbor od 150 slika serije Divlje cvijeće Tomislava Ivanišina, a zastupljeni radovi su nastali u periodu od 2003. do 2019. godine. Riječ je o modernističkoj konvenciji stvaranja u kojoj autor bilježi krajobraz i zapisuje ga kao kartografiju učinjenu od kadrova precizirane zbilje. Životni bitak opisuje se suptilno snagom simbola koji egzistiraju u prirodi. Slika se predio fokusiran detaljem pronađenim u vrtu, na livadi, obronku brda, stijeni ponad mora itd. Detaljno se čita bogatstvo struktura cvjetova, kaktusa, listova i niti trave, grma itd. Estetika se gradi i izgrađuje oštroumno i senzualno. Riječ je o autoru koji je po zvanju arhitekt, k tome pasionirani ribar, i prirodoznanstveni aspekt u radu je nesvjesno prisutan. U tek naizgled običnoj prisutnosti otvaraju se razni diskursi pustolovine živopisnih radova koji majstorski progovaraju o unutarnjem cvjetanju čovjeka i ostalom. Tiho i mudro reagira se na stvarnost i višeznačenjski se označava istina koja svima isto pripada i čiji smo dio. Život se interpretira u duhu simplificirane i esencijalne percepcije prirode; podcrtava se poštovanje prema njemu...

                                                                                                                                            Divlje cvijeće uz put prema Orsuli II., 2014., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

Ispisuje se i markira dubrovački i pelješki kraj kao globalno mjesto, dio poznatog i nepoznatog svemira. Humanistički je u slici (u)slikano ono kao prostor koji ne trpi laž, osudu, licemjerje, nepravdu i ostali mrak čovjeka. Krajobraz se razmatra kao teritorij  u kojoj možemo biti u samoći ispunjeni do kraja. Krajolik je ključ za razumijevanje sebe i drugoga kroz opće, svijeta i nepoznatog, izjavljuje rad autora. On je uvijek nesebično otvoren čovjeku za samospoznaju i spoznaju. U njemu se preispituje stanje ljudskog bića u kojemu se čisti percepcija svijeta koji se ukazuje onakav kakav jest – beskrajan. Priroda mora biti poštovana i s njom bi se trebalo mudro družiti, od nje je potrebno uvijek učiti… Pacifistički se misli objektivna pojavnost i zbilja koje ne traže ništa, koje ne trpe tamu ljudskog uma, već su tu za čovjeka u metafizici svjetlosti, napominje izložba Tomislava Ivanišina. 

Tepih s divljim cvijećem, 2017., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

 

BIOGRAFIJA

Tomislav Ivanišin rodio se u Dubrovniku 1942. godine. Diplomirao je 1967. godine na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu. Slikarstvo je učio kod profesora Mladena Vukića. Magistrirao je 1971. godine na sveučilištu La Sapienza u Rimu s temom Franjevački samostan na Lopudu – obnova i revitalizacija. Od 1967. godine radi kao arhitekt na međunarodnom projektu Urbanistički plan Južni Jadran i potom u urbanističkim službama u Dubrovniku. Aktivno se bavi slikarstvom i član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj. Živi i radi u Dubrovniku i na Draču. 


Arabeska II., 2013., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

 



TOMO GUSIĆ
DVA POGLEDA UNATRAG
Vrijeme trajanja: 14.12.2018. – 10.3.2019.


Procesija, 2002., ulje na platnu, 80 x 60 cm

Ovom velikom retrospektivnom izložbom koju čine dvije cjeline, Tomo Gusić se osim slikarskim umijećem, po prvi put predstavlja svojim grafičkim dizajnom. Plakati s njegovim grafičkim rješenjima, za potrebe ove izložbe, posuđeni su iz Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzejskog dokumentacijskog centra, Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Dubrovačkih ljetnih igara. Grafičkom komponentom Gusićeva umjetničkog izražavanja kurira povjesničarka umjetnosti, dr. sc. Marija Tonković, koja je o Gusiću zapisala sljedeće: „U oblikovanju plakata, logotipa, opreme kataloga Gusić je u tradiciji internacionalnoga grafičkog stila. U sintezi je vitalnih silnica umjetnosti geometrijske estetike koje su 1970-ih postale opći leksik duha vremena. Gusićevi plakati i logotipi za Dubrovačke ljetne igre, Galeriju Sebastian, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i turističku agenciju Atlas nastavljaju i razvijaju oblikovnu ortogonalnu tendenciju hrvatskoga grafičkog dizajna.“


Plakat za Karneval fest u Cavtatu, 1977.


Plakat za disco klub Exodus, 1999.

Bogati slikarski opus Toma Gusića, dr. sc. Antun Karaman je podijelio u sedam cjelina: mrtva priroda, Grad, Stradun, procesija, vrt, portret i akt. U plodnoj produkciji slika na temu mrtve prirode izdvojila se jedna sadržajno zaokružena cjelina - prikazi raznih vrsta školjaka i morskih plodova (ribe iglice, kamenice, mušule, morski ježinci). Slikajući motiv Grada, Gusić itekako dobro osjeća sve vrline, mane i zavodljivosti gradske privlačnosti, ali dovoljno je mentalno i kreativno snažan i sposoban da se pozlatarskim izazovima zna oduprijeti i s Gradom se u njegovu začaranome zrcalu bez straha odmjeravati. Gusić se s Gradom odmjerava na pravi način – štuje ga, ali ga gleda na svoj način, dok je Stradun, kao „žila kucavica Grada“, slikaru mnogo više od toga; on u u svakom „portretu“ Straduna zapravo „portretira“ sebe i svoj vlastiti umjetnički svemir. Slikanje slika s motivom procesije, a nije ih mali broj, Gusiću daje prigodu da sebe još više približi (poznatome) samome sebi. U sadržajnom pogledu i u opisnosti detalja u slikama s motivom vrta Gusić je nešto skloniji mimetici i čvršćim formama, negoli kada slika mrtve prirode ili Stradun.


Mrtva priroda, 2004., ulje na platnu

Svaki od naslikanih portreta ima neku posebnost i samosvojnu specifičnost bilo u izboru kolorita bilo u (ne)miru duktusa ili u strukturalnom formiranju kompozicije. Gusićevi aktovi emaniraju primjetnu tjeskobu, nezatomljenu melankoliju, potištenost, samozatajnost i nesigurnost mladosti, time i sustegnutost, pa i zatvorenost prema izazovima vanjskoga svijeta.


Taraca, 2005., ulje na platnu

Biografija:

Tomo Gusić je rođen 25. studenog 1931. godine u Prnjavoru. Maturirao je 1949. u Dubrovniku, a u međuvremenu je pohađao školu crtanja Iva Dulčića, te upisao studij arhitekture na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1957. godine, a 1959. je završio specijalku. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, Tomo Gusić po prvi put osmišljava cjelokupni vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara u svim varijantama potrebnim za marketing: od znaka, plakata, dnevnih plakata, tjednih plakata, programa, tjednih programa, ulaznica, bannera, oglasa, plakata za prodaju itd. Sredinom 60-ih u Zagrebu je radio kao grafički urednik tjednika Telegrama, te sve do 1981. kao likovni urednik u „Školskoj knjizi“ kada se i vraća u Dubrovnik. Grafički i likovno oblikovao je i izdanja Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“ (1967.–85.), ali i turističke agencije „Atlas“ i brojnih drugih.


Grad / Stradun, 2000., ulje na platnu, 91 x 140,5 cm