IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik - Umjetnička galerija Dubrovnik

IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik

VANIŠTA
RETROSPEKTIVA

Autor izložbe: Zdenko Tonković
Kustosica i autorica postava: Ivona Šimunović

21.3. - 11.5.2025.

Retrospektivna izložba jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika, Josipa Vanište pod nazivom VANIŠTA bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 21. ožujka u 20 sati. Ovo je ujedno i prva izložba Umjetničke galerije Dubrovnik u obljetničkom izložbenom programu 80. obljetnice od osnutka.
Autor izložbe je povjesničar umjetnosti Zdenko Tonković koji je napisao tri monografije o Josipu Vaništi (vlastita Vaniština naklada 1983., Naprijed 1993., Kratis 2004.), sudjelovao u pripremanju Vaništine knjige crteža (Sveučilišna naklada Liber, 1979.; prva Vaniština knjiga), napisao brojne predgovore i članke o Vaništinom radu, te se u konačnici s autorom prisno družio kroz dugo vremensko razdoblje. Kustosica izložbe je Ivona Šimunović koja je ujedno i autorica postava izložbe.
Ova velika retrospektivna izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik prvo je samostalno predstavljanje ovog važnog umjetnika u Dubrovniku. Na izložbi će biti predstavljeno umjetnikovo cjeloživotno stvaralaštvo, a bit će izloženo gotovo 180 djela, a osim djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, djela su posuđena od Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Galerije umjetnina Split, Muzeja grada Karlovca, Muzeja likovnih umjetnosti Osijek, Muzeja grada Rovinja, Galerije umjetnina Slavonski Brod, Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Zagreb, Zaklade Josip Vaništa, Kolekcije Vugrinec Varaždin, Kolekcije Anišić, Kolekcije Krajačić te brojnih privatnih posuditelja. Također, na izložbi će biti predstavljena i dosad nikad izlagana izvorna arhivska dokumentacijska građa iz razdoblja Gorgone.
Josip Vaništa (1924. – 2018.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih umjetnika: slikar, umjetnik novih praksi, književnik, pedagog. O značaju Vanište za hrvatsku umjetnost govori i činjenica kako je njegovo djelo od početka ožujka postavljeno u stalnom postavu jednog od najvažnijih svjetskih muzeja, MoMA-e u New Yorku i to u sklopu izložbe posvećenoj zagrebačkoj umjetničkoj sceni 60-ih godina prošlog stoljeća u suradnji MoMA-e i MSU Zagreba koja će trajati tri godine.
Vaništa se na kulturnoj sceni pojavio ranih pedesetih godina realizmom drugačijim od onog preferiranog, na izložbi sa Stančićem 1952. godine. Tonković u izložbenom katalogu između ostaloga, za Vaništu navodi: „Poznavatelj i intelektualac Vaništa stvara sa znanjem, dijeleći sudbinu umjetnika jedne kasne civilizacije. Otuda se provlači njegovim slikarstvom neka imanentna elegičnost – kako to zamjećuje Krleža, a mi prepoznajemo kao benignu i definitivnu metamorfozu melankolije, izdvajajući ga konstantno u suvremenom kontekstu i integrirajući u tijekovima velike povijesti umjetnosti kao povijesti duha. Nekada patetičnija i eksplicitnija usprkos hermetizmu prizora, prisutna i na njegovu putovanju krajnjom „gorgonskom“ pustoši, postala je mirna i rezignirana nostalgija jednog erudita i estete. Vaniština je umjetnost ona zrelih kultura, slikarstvo odlazaka, slutnji, čežnji, evazija, praznih ulica i krajolika, umornog i klonulog čovjeka, mrtve prirode svedene do samih elementarnih sadržaja.”

Kratka biografija:
Josip Vaništa rođen je 17. svibnja 1924. u Karlovcu, gdje je maturirao 1943. godine. Diplomirao je na
Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1948. godine na Nastavničkom odsjeku, i nastavio godinu dana specijalizaciju slikarstva u klasi Marina Tartaglie. Kao asistent u Kabinetu za risanje na tadašnjem Tehničko Arhitektonskom fakultetu Sveučilista u Zagrebu zaposlen je 1951. godine. Docentom je imenovan 1964., izvanrednim profesorom 1970. a redovitim profesorom 1980. godine. Umirovljen je 1994. godine. Za člana suradnika u Razredu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1992. godine, a dvije godine kasnije za redovitoga člana. Prvu izložbu imao je 1952. s Miljenkom Stančićem u Muzeju za umjetnost i obrt. Dobitnik je brojnik nagrada i priznanja, a 2006. godine dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Umro je u Zagrebu 24. ožujka 2018. godine.

UMJETNICI O UMJETNICIMA – LIKOVNI PANOPTIKUM

Suradnja Umjetničke galerije Dubrovnik i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb

Autorica izložbe: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba

Kustosica izložbe: Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

19.12.2024. - 9.3.2025.

Ivo Dulčić, Portret Antuna Masle, 1965., Zbirka NMMU

Milivoj Uzelac, U atelijeru, 1920., Zbirka NMMU

Izložba prezentira osamdesetak portreta kojima umjetnici/ce prikazuju svoje kolege/ice u mediju slikarstva, kiparstva, grafike i fotografije, te ističe kompleksnost suodnosa portretista i portretiranih, umjetnika i šire kulturne i društvene sredine. Autorica izložbe Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba izbor vrhunskih likovnih djela temelji na zbirci matičnoga Muzeja s nekoliko posudbi iz privatnih zbirki. Ova je izložba premijerno predstavljena u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 2022. godine, a u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izložba je obogaćena djelima iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik u izboru muzejske savjetnice Umjetničke galerije Dubrovnik Rozane Vojvode.
Ukazujući na kompleksnost odnosa umjetnika unutar šireg kulturnog i društvenog konteksta izložba „portretira“ našu umjetničku scenu od kraja 19. stoljeća do današnjih dana te posjetitelje upoznaje s prijateljskim, suradničkim, mentorskim, mecenatskim i drugim suodnosima koji su povezivali i definirali aktere našeg likovnog života referentnog perioda. Primjerice, međusobni portreti Vlaha Bukovca i Bele Čikoša Sesije, ali i Bukovčev portret Mirka Račkog tematiziraju mentorske, prijateljske i kolegijalne odnose rečenih umjetnika, ali i utjecaj Izidora Kršnjavoga, skori raskol u Društvu umjetnosti te začetak hrvatske likovne moderne 1898. godine.

Miroslav Kraljević, Portret slikara Benkovića, 1912., Zbirka NMMU

Vlaho Bukovac, Portret Bele Čikoša u atelijeru, 1896., Zbirka Vugrinec

Brojni su umjetnici predstavljeni i kao portretisti i kao portretirani (Stanoje Jovanović kao Šulentićev „Čovjek s crvenom bradom”, Ivo Dulčić, Marta Ehrlich, Ksenija Kantoci, Krsto Hegedušić, Nino Vranić...), a osobito su zanimljive kombinacije autoportreta i portreta kolege umjetnika poput Milivoja Uzelca s Vilkom Gecanom ili Matka Trebotića s Josephom Boysom. Intimniju dionicu izložbe predstavljaju brojni portreti umjetnika posvećeni bračnim parovima (Ruža Klein i Ivan Meštrović, Nasta Rojc i Branko Šenoa, Marta Ehrlich i Kamilo Tompa, Mila Kumbatović i Oton Gliha, Lujza Kuzmić i Karlo Mijić, Vesna Sokolić i Milan Berbuč).

Zlatko Šulentić, Čovjek s crvenom bradom, 1916., Zbirka NMMU

PETAR DOLIĆ
GUNDULIĆEV SAN
Kustosica: Iva Körbler
21.9.-27.10.2024.

O umjetniku i njegovu radu, kustosica izložbe lva Körbler u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Mnogi su hrvatski kipari srednje generacije na tom putu posustali iz različitih razloga, no Petar Dolić danas je pred nama kao izdanak i nastavljač velike tradicije i loze hrvatskih modernih meštara, kojemu se malo što u opusu može osporiti ili dovesti u pitanje. Za Petra Dolića oblikovanje u kamenu, staklu, drvu, bronci ili kaširanom papiru prirodno je poput disanja; to je njegov nepatvoreni, autentični nastavak – ili produžetak – osobnosti i pogleda na svijet. Stoga ne čudi kako je upravo za ovu dubrovačku izložbu u iznimno kratkom vremenu napravio gotovo sve nove radove, u čemu ga je inspirirao Grad i njegova povijest – uz činjenicu kako je Dubrovnik morski grad.

Dok sam promatrala nove skulpture nastale za izložbu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, ponovno sam – po ne znam koji put – osvijestila kako je Petru Doliću „kiparenje“ način kako komunicira s okolinom: on zapravo impresionistički gleda svijet, i čim dobije neku sliku, asocijaciju ili metaforu, on ju trenutačno pretvara u materijal koji u tom trenutku smatra idealnim za transformaciju. Velika mu je prednost što iznimno brzo stvara, u dahu, i nema mira dok ne završi jedno djelo. Možda će se kasnije na trenutak vratiti jednoj skulpturi da ju tek malo „usavrši“, ali neće zvučati pretjerano ako ustvrdim kako Dolić naprosto u materijalu „kanalizira“ svoje skulpture.“

Biografija:
Rođen 1975. u Travniku, diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. u klasi Šime Vulasa te je pohađao izborni kolegij medaljarstva i male plastike u klasi Damira Mataušića. Do sada je izlagao na 66 samostalnih i 75 skupnih izložbi, i dobitnik je brojnih nagrada; od Rektorove nagrade, preko nagrada na natječajima za skulpture, Prve nagrade na trijenalu hrvatskog akvarela do Nagrade galerije Forum 2012. godine.
Autor je mnogih značajnih spomenika javne plastike poput „Podmornice“ na zagrebačkom Velesajmu, Spomenika poginulim braniteljima u Labinu, Spomenika Oluji '95 u Kninu, Spomenika pomorcu i pomorstvu u Rijeci, Spomenika poginuloj djeci u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu, Spomenika Tvrtkov biljeg u Prozoru u Rami (BIH), skulpture Vlahe Bukovca u Cavtatu, estetski osmišljene sakralne plastike po Hrvatskoj i BIH, ali i autora skulpture koja se dodjeljuje kao nagrada za Animafest.
Mnoga djela nalaze mu se u stalnom postavu muzejâ, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu.
Član je HDLU- a i HZSU- a, živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.

Foto postav: Vedran Levi

7 DANA MEDITERANA
Završna izložba dječjih radova s ciklusa radionica

Kustosica: Ivona Šimunović

3.10.-20.10.2024.

Ciklus radionica bio je organiziran u kolovozu uz izložbu „Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća“ koja je nastala u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke galerije Dubrovnik, a osmislila ih je i vodila Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik.
Kako Šimunović navodi: „Izložba objedinjuje radove svih polaznika radionica te je kroz prizmu dječje mašte i kreativnosti tematski vezana uz Mediteran. Edukativne likovne radionice, namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta, rezultirale su radovima raskošnog dječjeg doživljaja slikarstva Mediterana, zavičaja koji je sveprisutan u njihovu svakodnevnom okruženju, što je doprinijelo intenzitetu nastalih radova šarene i vesele dječje palete, ali i brzopletih, iskrenih i spontanih crtačkih poteza djeteta. Tema Mediterana otkrila im je u jednoj novoj, drugačijoj dimenziji kolaža plavetnilo mora, kiparsko preoblikovanje žarkožutog Dulčićeva sunca u njegovu „Ljetu“, promatranje zelenila u hladovini borova, kao i bjelinu brodova koji plove na praznom slikarskom platnu. U njihovim radovima more kao da šušti, sunce kao da prži, a u hladovini borova čuju se cvrčci dok brodovi trubom najavljuju svoje odlaske. Tu i tamo, na hridi odmaraju se sirene, dok jedrenjaci podižu svoja jedra spremajući se na daleke pute. Njihov Grad ispraća ih plavetnilom mirnog mora i bjelinom zidina. Stvarajući u unutarnjim i vanjskim prostorima Umjetničke galerije Dubrovnik, iskorištavajući njezin morski pogled i zelenilo vrta, okruženi djelima velikana hrvatskog slikarstva, polaznici su na pravi način kroz cikluse radionica upijali ozračje i atmosferu Mediterana, što je na kraju urodilo izložbom pod nazivom „Sedam dana Mediterana“, čiji naziv neodoljivo asocira na odmor, uživanje i razbibrigu. A to je upravo ono čime se vodio ovogodišnji ljetni edukativni program Umjetničke galerije Dubrovnik.“

MEDITERAN U HRVATSKOM SLIKARSTVU 20. I 21. STOLJEĆA
Izložba u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke galerije Dubrovnik
Autorica: Iva Körbler
Kustosica: Ivona Šimunović
19.7.-15.9.2024.

Menci Clement Crnčić, Bonaca, 1906., ulje na platnu

Tema Mediterana jedna je od konstanti u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća, a iskazuje se kroz podteme mediteranskog pejzaža s otocima i kopnom podjednako, ali i temu ženskog akta u morskom/maritimnom pejzažu. Često se, pomalo kolokvijalno, govori i o slikarstvu našeg Juga. Cijela plejada slikara svih generacija nastavljači su tradicije Ignjata Joba, Petra Lubarde, Otona Postružnika, Iva Dulčića, Antuna Motike, a posebice Otona Glihe i Frane Šimunovića. Slikari Mediterana i Juga u svojim djelima prenose himničko i senzualno osjećanje slike, čija se vibrantna paleta bazira na hvatanju fenomena svjetlosti na pejzažu, kamenu, moru i raslinju u različito doba dana – od ranog jutarnjeg sunca, bliještećeg podnevnog do dubokih mrkih sjena zalaza. Ti su slikari sačuvali u svojem duhovnom oku sjećanje na hedonizam nekadašnjeg Mediterana. Izložba Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljeni sve stilske tendencije.

Mato Celestin Medović, Pelješki krajolik

Vilko Gecan, Orebić, 1935., ulje na platnu

Antun Masle, Krajolik s psom, 1966., ulje, papir

Ivan Ettore, Gruška luka, 1936., ulje na platnu

U izložbenom katalogu, o izložbi, između ostaloga, Körbler zapisuje: „Iako izložba ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljene sve stilske tendencije koje se javljaju u 20. i 21. stoljeću, treba istaknuti kako je ona također edukativno namijenjena velikoj propulzivnosti inozemnih posjetitelja za vrijeme trajanja Dubrovačkih ljetnih igara koji participiraju u likovno-umjetničkim sadržajima. Namjera je, stoga, u odabiru djela prezentirati najbolja, pa čak i ne previše izlagana kapitalna djela pojedinih hrvatskih slikara, a jednako tako bismo izložbom željeli nastaviti koncept tzv. putujućeg fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba, koji je trenutno u renoviranju i čiji je prvi veliki dio stalnog postava izložen u muzejskom kompleksu Dvije palače u Zadru. I ova se izložba naslanja na muzeološkogalerijsku koncepciju da slikarstvo predstavimo po temama koje izražavaju odnos umjetnika prema svijetu i stvarnosti u kojoj žive ili su živjeli, vremenu u kojem su stvarali, bez apsolutnog inzistiranja na kronološkom postavu izložbe ili na strogim stilskim parametrima. Dubrovnik bi, dakle, ovom temom i koncepcijom nastavio prezentaciju najboljih slika našeg modernog i suvremenog slikarstva uz djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, splitske Galerije umjetnina te privatnih izvora.“

Edo Murtić, Dubrovnik, 2000., ulje na platnu

Greta Vizler, Ružičasto jutro na cesti Pag, 2010., ulje na platnu

Koraljka Kovač, Utočište osame, 2023., akvarel na papiru, foto: Juraj Vuglač

Dino Trtovac, Kompozicija, 2007., akvarel na platnu, foto: Goran Vranić

Matko Vekić, Postojanje u otoku, 2023., akvarel i kit na drvenom panelu, foto: Damir Fabijanić

ALEM KORKUT
PRIVREMENO

8.6.-14.7.2024.

Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

Iz ciklusa Tijelo, 2017.

Izložba prikazuje presjek kroz njegovo stvaralaštvo od ranih serija kao što je Ego-trip (2001. - 2004.), različitih prostornih instalacija (Živci, 2009., 2012., 2012.) preko nešto kasnijih serija (Slabost, snaga, 2011; Tijelo, 2017.), sve do recentnih radova (1,40, 2022., Meltdown, 2024.).

Istok, iz ciklusa Slabost, snaga, 2009.-2011.

U svom stvaralaštvu Alem Korkut ostao je vjeran mediju skulpture koju tretira dvojako – s jedne strane ističući taktilnost i materijalnost same skulpture, a s druge strane impregnirajući radove snažnim konceptualnim polazištem. Kroz ispitivanje i eksperimentiranje s formom, umjetnik zapravo zahvaća kompleksna egzistencijalna pitanja – primjerice u ciklusu Tijelo stvara geometrijske likove omekšanih, zakrivljenih bridova te zahvaća odnos čvrstog i mekog, punog i praznog primjenjiv na različite manifestacije života – obzor predrasuda i očekivanja, naše vlastite ambivalentne osjećaje, kompleksnost odnosa, pitanja snalaženja i pristupa naspram odgovornosti u različitim situacijama. Umjetnik medij skulpture zahvaća vrlo široko kombinirajući skulpturu s tehnologijom bilo da je riječ o mediju videa koji postaje integralni dio radova ili o inovativnim interaktivnim instalacijama. Kako je već primijećeno u likovnoj kritici, najuočljivija je karakteristika Korkutovih radova procesualnost, a u nekom najširem vidu zapravo temporalnost, sasvim specifično i osobeno baratanje kategorijom vremena. Izbor radova za izložbu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik stoga je svojevrstan retrospektivni pregled Korkutovog dosljednog i kompleksnog zahvaćanja temporalnosti bilo da je riječ o referiranju na manje promjene, nestalnost, rasap i omekšavanje oblika, na predviđeni kraj svijeta ili jednostavnu vremensku putanju od početka do kraja procesa.

Iz ciklusa 1,40'

Iz ciklusa Jedan i drugi, 2020.-2022.

2012., 2012.

Živci, 2010.

Meltdown, 2024.

Biografija:
Alem Korkut rođen je 1970. u Travniku. Osnovnu i srednju školu završio je u Banjaluci. Upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevu 1991. Od 1992. do 1997. studira kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1997. godine. Autor je više javnih skulptura, među kojima i skulpture „Karijatida“ u Pazinu (2002.), „Spomenika biciklu“ u Koprivnici (2005.), „Spomenika palim braniteljima Domovinskog rata“ u Šibeniku (2006.), Karlovcu (2009.), i u Koprivnici (2016.). Između ostalih, dobitnik je i Velike nagrade 27. salona mladih u Zagrebu, godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004. godine, Velike nagrade Splitskog salona 2009. godine, treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr 2011. godine, te jedne od tri jednakovrijedne nagrade na 13. trijenalu hrvatskoga kiparstva 2018. godine. Dobitnik je i više nagrada na javnim natječajima. Izlagao je na četrdesetak samostalnih i oko sto pedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1998. do 2007. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2004. član je, pa potom predsjednik Umjetničke organizacije Atelieri Žitnjak. Od 2007. predaje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, trenutno u statusu redovnog profesora. Živi i radi Zagrebu.

Memento mori, 2001.

VIDLJIVE
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 18.5. – 1.10. 2023.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 15.12. 2023.-6.2.2024.
Galerija umjetnina, Split, 22.2. – 30.3.2024.
Umjetnička galerija Dubrovnik, 13.4. – 26.5. 2024.

Međuinstitucionalni projekt i izložba Vidljive je nastao u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Umjetničke galerije Dubrovnik, Muzeja likovnih umjetnosti Osijek i Galerije umjetnina u Splitu.

Projekt je rezultat istraživanja zastupljenosti umjetnica u umjetničkim zbirkama muzejskih institucija, a ujedno predstavlja i određene aspekte i mapiranje suvremene umjetničke prakse autorica u Hrvatskoj. Cilj projekta je osvijestiti nužnost za ravnopravnom vidljivošću i zastupljenošću autorica u muzejskim zbirkama i programskim realizacijama koje do sada imaju udio tek 10 – 15%. Umjetnička produkcija autorica obuhvaća širok raspon tema i senzibiliteta te nedvojbeno zaslužuje veću vidljivost i pozornost stručne i šire javnosti. Kroz tematske cjeline izložba, uz radove iz muzejskih fundusa, predstavlja i umjetničku produkciju autorica koje su se kroz svoj umjetnički rad kvalitetom visoko pozicionirale na umjetničkoj sceni a nisu nužno zastupljene u muzejskim zbirkama.

Najveći dio čine umjetnice aktivne tijekom i nakon devedesetih (tzv. tranzicijska generacija), od vremena kada promjenu paradigme u umjetnosti prate smjena ideologija, tranzicije i sociopolitička previranja. Navedene društvene promjene uvelike su utjecale na vidljivost autorica koje su ostvarile radove visoke umjetničke kvalitete, ali okolnosti (rat, geopolitičke promjene, migracije) su na neki način njihovu produkciju stavile na margine vidljivosti što je utjecalo i na muzejske otkupe, kao i na njihovu nedostatnu kritičku i teorijsku vidljivost. Opseg istraživanja ovoga projekta obuhvaća i dio umjetnica aktivnih još 1980-ih godina koje su bile odmaknute od dominantnih umjetničkih narativa tog vremena. Kroz timski rad i umrežavanje srodnih institucija nastoji se omogućiti jačanje svjesnosti o važnosti jednakosti i istih mogućnosti i promidžbe produkcije autorica na polju vizualnih umjetnosti.

Umjetnice predstavljene u projektu:
Marija Ančić, Milijana Babić, Lara Badurina, Gordana Bakić, Selma Banich, Maša Barišić, Breda Beban, Ana Bilankov, Duška Boban, Mara Bratoš, Sonja Briski Uzelac, Hrvoslava Brkušić, Josipa Bubaš, Jasenka Bulj, Nikolina Butorac, Branka Cvjetičanin, Tajči Čekada, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Tanja Deman, Ivana Dražić Selmani, Katerina Duda, Jadranka Fatur, Vera Fischer, Ivana Franke, Maja S. Franković, Sonja Gašperov, Martina Grlić, Tina Gverović, Nicole Hewitt, Vlatka Horvat, Ana Hušman, Dunja Ivanišević, Katarina Ivanišin - Kardum, Sanja Iveković, Helena Janečić, Paulina Jazvić, Ivana Jelavić, Jagoda Kaloper, Nina Kamenjarin, Nives Kavurić-Kurtović, Ivana Keser, Lana Ključarić, Nikolina Komljenović, Božena Končić Badurina, Jelena Kovačević, Martina Kramer, Ines Krasić, Andreja Kulunčić, Nina Kurtela, Mirna Kutleša, Ana Kuzmanić, Margareta Lekić, Kristina Leko, Dubravka Lošić, Luiza Margan, Kristina Marić, Ines Matijević Cakić, Martina Meštrović, Martina Mezak, Kata Mijatović, Hana Miletić, Alieta Monas Plejić, Petra Mrša, Ana Mušćet, Nadija Mustapić, Irma Omerzo, Ana Opalić, Magdalena Pederin, Ivana Pegan, Mariana Pende, Jelena Perić, Ana Petrović, Vesna Pokas, Renata Poljak, Ivana Popović, Vesna Popržan, Ana Požar Piplica, Sonja Pregrad, Nika Radić, Lala Raščić, Kristina Restović, Nika Rukavina, Neli Ružić, Edita Schubert, Nives Sertić, SofijaSilvia, Ana Sladetić Šabić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Lana Stojićević, Matea Šabić Sabljić, Jasna Šikanja, Vlatka Škoro, Mia Štark, Sanja Švrljuga - Milić, Ksenija Turčić, Zrinka Užbinec, Celestina Vičević, Sandra Vitaljić, Ana Vivoda, Ivona Vlašić, Mirjana Vodopija, Zlata Vucelić, Tanja Vujasinović, Anabel Zanze, Vlasta Žanić, Darija Žmak Kunić.
Uz Martinu Munivranu (MSU, Zagreb), autoricu projekta i koncepcije, na projektu kao stručne suradnice i kustosice sudjeluju: Jasminka Babić (GU Split), Vilma Bartolić (u suradnji s Brankom Benčić i Dianom Zrilić, MMSU, Rijeka), Valentina Radoš (MLU, Osijek), Rozana Vojvoda (UGD, Dubrovnik), Ana Škegro (MSU, Zagreb) za izvedbeni i diskurzivni program, Branka Benčić (MMSU, Rijeka) za filmski program.

Umjetnice predstavljene na izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik:
Marija Ančić, Breda Beban, Duška Boban, Mara Bratoš, Sonja Briski Uzelac, Jasenka Bulj, Branka Cvjetičanin, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Tanja Deman, Ivana Dražić Selmani, Jadranka Fatur, Vera Fischer, Sonja Gašperov, Tina Gverović, Sanja Iveković, Vlatka Horvat, Ana Hušman, Helena Janečić, Katarina Ivanišin-Kardum, Paulina Jazvić, Ivana Jelavić, Nives Kavurić – Kurtović, Lana Ključarić, Božena Končić Badurina, Mirna Kutleša, Nina Kurtela, Ana Kuzmanić, Margareta Lekić, Kristina Leko, Dubravka Lošić, Ines Matijević Cakić, Alieta Monas Plejić, Petra Mrša, Ana Opalić, Ivana Pegan, Mariana Pende, Jelena Perić , Ana Petrović, Renata Poljak, Vesna Popržan, Ana Požar Piplica, Nika Radić, Lala Raščić, Kristina Restović, Nika Rukavina, Neli Ružić, Edita Schubert, Nives Sertić, Maja S. Franković, Ana Sladetić Šabić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, SofijaSilvia, Lana Stojićević, Matea Šabić Sabljić, Jasna Šikanja, Vlatka Škoro, Sandra Vitaljić, Ivona Vlašić, Mirjana Vodopija, Zlata Vucelić, Anabel Zanze, Vlasta Žanić, Darija Žmak Kunić

U izvedbenom dijelu programa u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu 18.5. planiran je plesni performans Zrinke Užbinec, a u subotu 25.5. performans Nine Kamenjarin.

Projekt je ostvaren uz podršku Ministarstva kulture i medija RH u suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj te gradova Rijeke, Dubrovnika, Zagreba, Osijeka i Splita.

BRANKO KOVAČEVIĆ (1911.-1988.) Iz dubrovačkih zbirki

14.12.2023. - 24.3.2024.

Autorica i kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik

Suradnica na izložbi: dr.sc. Vesna Čučić

Žene iz Dalmatinske zagore, 1962., ulje na platnu

Izložba se bavi interpretacijom opusa Branka Kovačevića i ističe njegove najvažnije preokupacije u određenim periodima - dijalog s nasljeđem moderniteta, shvaćanje forme i prostora te poglavito odnos prema dubrovačkom ambijentu. Mediteranski i dubrovački kontekst neizostavan je u proučavanju i valoriziranju djela Branka Kovačevića, bilo da je riječ o prikazima kamene školjke Dubrovnika koju umjetnik interpretira konstruktivističkim leksikom, slikama gradskih i otočkih kuća i đardina ili melankoličnim interijerima s bezbrojnim referencijama na neka prošla razdoblja.

Dubrovačke konstrukcije, 1958., tempera na papiru, 56,5 x 79,3 cm

Na više od sto šezdeset djela predstavlja se presjek umjetnikovih slikarskih istraživanja od prvih crteža s Akademije likovnih umjetnosti iz 1934. godine do posljednjih radova iz 1988. godine. Obuhvaćeni su Kovačevićevi rani interijeri i dubrovačke vedute koje radi kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, ciklus „Žene iz Dalmatinske zagore“ i „Arizona“ iz sredine šezdesetih godina, slike iz sedamdesetih godina u kojima umjetnik ostvaruje svoju inačicu postkubizma, te melankolični, atmosferski interijeri koje radi osobito intenzivno od kasnih sedamdesetih godina do kraja svog života i koji predstavljaju veliki doprinos tom slikarskom žanru u hrvatskom slikarstvu. Predstavljeni su i rijetko izlagani putopisni radovi - tempere i akvareli koji nastaju tijekom čestih putovanja u Pariz, Veneciju ili Firencu, u kojima potpuno neopterećeno pristupa motivu, stvarajući poetične vizualne zabilješke trenutka i atmosfere.

Firenca. 1986., akvarel na papiru

Izložena su djela iz javnog i privatnog vlasništva u Dubrovniku, a najveći broj umjetnina posuđen je od dr.sc. Vesne Čučić, pastorke Branka Kovačevića, ujedno i stručne suradnice na izložbi. Autorica i kustosica izložbe je dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik.

Crvena planina, Arizona, ulje na platnu, 60 x 121 cm

Biografija:
Branko (Branimir) Kovačević rodio se 30. studenog 1911. u Zadvarju u Dalmatinskoj zagori. Već u ranom djetinjstvu seli se s roditeljima u Trst, a potom u Rijeku, Vis i Split. U Splitu pohađa gimnaziju i paralelno slikarsku školu Emanuela Vidovića. Od 1934. do 1938. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Ljube Ivanovića preko kojeg upoznaje slikarstvo minhenskog kruga i profesora Ivana Radovića koji ga upoznaje s modernim pariškim slikarstvom. Po završetku školovanja vraća se u Split, iznajmljuje atelijer i intenzivno radi. Sudjelovanjem na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti“ 1938./39. počinje njegovo prisustvo u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Od 1940. do 1943. profesor je u gimnaziji u Novoj Gradiški. Sudjelovao je u antifašističkom pokretu te se 1943. prebacuje u Split, 1944. na Vis, a potom u Šibenik. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje. U Dubrovnik, u kojemu će živjeti i stvarati do kraja života, dolazi 1945. i s Kostom Strajnićem radi na osnivanju Umjetničke galerije Dubrovnik čiji je prvi kustos, a od 1947. do 1952. ravnatelj. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika iz Dubrovnika. Bavio se scenografijom, izradom plakata, objavljivao je članke, eseje i likovne kritike. Njegova su djela postala dio fundusa svih hrvatskih muzeja koji se bave modernom umjetnošću, izlagao je po cijelom svijetu, osobito intenzivno u Italiji, gdje doživljava pozornost kritike. Monografija slikara u autorstvu likovnog kritičara Josipa Depola, izdana je 1986. godine. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama 4. listopada 1988.

Umjetnikova obitelj (Doručak Dunje i Jasenke), 1948., ulje na platnu, 106 x 94 cm

JASLICE U GALERIJI
instalacija u prostoru

atrij Umjetničke galerije Dubrovnik

3.12.2023. - 6.1.2024.

zajednički projekt Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, a koji je organiziran u sklopu programa ovogodišnjeg Dubrovačkog zimskog festivala

Autorice: akademske slikarice Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik i Dubravka Tullio, viši kustos pedagog Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik

Jedna od najljepših božićnih tradicija je postavljanje jaslica, prikaza rođenja Isusova, koje u božićno vrijeme krasi mnoge domove, crkve, trgove, a upravo ta scena, kroz dugi niz stoljeća, služi nam kao neiscrpan izvor nadahnuća u svakom smislu. Značaj simbolike tog prikaza, rođenja Krista, opisana u evanđeljima po Luki i Mateju, pomaže nam da doživimo ono što se dogodilo u Betlehemu kroz maštovitost i kreativnost na djelu.
Smatra se da je prvi scenski prikaz Isusova rođenja u jaslicama uprizorio Franjo Asiški 1223. u talijanskom gradiću Greccio s volom, magarcem i malim Isusom u betlehemskoj štalici. Taj je običaj postao općeprihvaćen u 16. st., s vrhuncem u baroku. Tek u 19. st. postaje dijelom obiteljskog rituala, koje svoje mjesto najčešće pronalaze pokraj božićnog drvca.
Svaka sastavnica tog prikaza ima svoje dublje značenje. Pozadina, kao zvjezdano nebo obavijeno tamom i tišinom, krajolici koji često uključuju ruševine drvenih kuća i špilju, planine i potoci kao znak kako se sav stvoreni svijet raduje rođenju. Anđeli i zvijezda repatica, kao putokaz, pastiri i ovčice, tri mudraca i na kraju, odnosno na početku, Marija, Josip i djetešce Isus. Jaslice, bilo da su to žive jaslice, velike jaslice na trgovima, svečane jaslice u crkvama ili pak one nešto skromnije u obiteljskim domovima, svake su za sebe malo remek djelo koje nas uvodi u radost Božića, obavijene toplinom i nadom u bolje sutra.
Jaslice u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik, nastale kao plod suradnje dvaju muzeja, Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, pričaju nam istu priču, ali na jedan malo drugačiji način. Reducirani prikaz koji stavlja u prvi plan tri glavna lika, Mariju, Josipa i Isusa ostavlja nam prostor za daljnje, osobno kreiranje doživljaja kroz pozadinsku igru svjetlosti i sjene, koju omogućuju prozirna, transparentna tijela Svete obitelji. Upravo ta prozirnost i transparentnost ukazuju namjeru, autorica skulptura, na ono otvoreno, jasno i vidljivo, na konačno ali i nedovršeno u oblikovanju ovako zahtjevne teme u javnom prostoru. Scena prožeta raznobojnom svjetlošću tjera nas da zastanemo, da osjetimo zahvalnost i budnost, dok se život odvija oko nas.

Sva tri lika Svete obitelji sastoje se od tri nepravilna blago zakrivljena oblika, različitih nijansi tri iste boje, čineći potpune skulpture pronađene u en face pogledu. Skulpture, dozvolivši volumenu i prostoru da se međusobno dodiruju, stvaraju novi međuprostor koji čitavu kompoziciju čini dinamičnijom.
Marija oblikovana u nijansama plave boje predstavlja transcendentalnost, misterij i božansku prirodu. To je boja neba i zato se smatra uzvišenom. Plava je boja od velike važnosti u umjetničkim tradicijama kršćanstva i ima duboko duhovno značenje koje otkriva različite atribute Blažene Djevice. Ona je također boja budućnosti.
Zelena boja koja se smatra simbolom mira, odredila je Svetog Josipa u ovom postavu. Najveća skulptura, kao prikaz očinstva, oblikovana je u tri nijanse zelene boje, koja u kršćanskoj liturgiji predstavlja nadu, te susret između prošlosti i budućnosti. I naposljetku, malom su djetešcu, centralnoj figuri postava, određene tri različite boje. Magenta, narančasta i žuta. Magenta i narančasta sjedinjavaju vječno sa zemaljskim. Kao simboli nebeskog i zemaljskog kad se spoje, kao da izgube svoju suprotnost. Postaju jedno. Nad tim jedinstvom stoji aureola koja nosi boju svjetlosti, zlata i meda. Boju koja simbolizira sunce te predstavlja radost. Žutu.
Ambijent u kojem je prikaz smješten, atrij Umjetničke galerije Dubrovnik, na jedan svojstven način scenografski oživljava poluzatvoreni prostor špilje u kojoj se i prvotno sve odigrava, i tako doprinosi autentičnosti same scene i onoga što je tradicionalno bitno u koncepciji jaslica, a opet oslobođeno okova tradicije i tradicionalnog poimanja izrade skulptura jaslica. Redefinirajući scenu došašća u jednu transcendentalnu pojavu, promatraču se nudi mogućnost prelaska granice iznad materijalnog svijeta, svijeta današnjice u kojem se nerijetko gubi božićni duh skromnosti i mira. Ovogodišnje jaslice u Galeriji nude jedno novo iskustvo jednostavnosti i transparentnosti Božića, jednu novu lakoću vjerovanja u bolje sutra.

Ivona Šimunović

Biografije autorica:

Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Nastavnica je likovne kulture te organizatorica i voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

Dubravka Tullio rođena je u Dubrovniku 1985. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2008. godine u klasi profesorice Nine Ivančić. Od 2015. godine zaposlena je u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik na radnom mjestu muzejskog pedagoga. Autorica je i koordinatorica muzejskih i pedagoških programa, festivala i akcija te je autorica i koautorica publikacija Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Autorica je i koautorica brojnih likovnih postava izložbi Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Bavi se klasičnom ilustracijom. Njezini radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu. Majka je dvoje djece i članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i Hrvatskog muzejskog društva. Dobitnica je godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za realizirani pedagoško-edukacijski program za 2022. godinu te posebnog priznanja Hrvatskog muzejskog društva za likovni postav izložbe Pod pritiskom 2015. godine. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj.