HR  |  EN

IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik

ĐURO PULITIKA (1922. – 2006.)
RETROSPEKTIVA

Koautori i kustosi izložbe: Zdenko Tonković, dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD
Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike: Jelena Tamindžija Donnart, kustosica UGD
Stručna suradnica: Maja Nodari

15.12.2022. - 5.3.2023.


Proljetni pejzaž, 1974.

Povodom stogodišnjice rođenja velikog dubrovačkog slikara Đura Pulitike, Umjetnička galerija Dubrovnik organizira retrospektivnu izložbu njegovih radova koja će biti otvorena u četvrtak, 15. prosinca u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Izložba na kojoj je predstavljeno više od dvije stotine sedamdeset umjetnina (193 slike i 85 crteža) prikazuje stvaralački put Đura Pulitike od kraja tridesetih godina prošlog do početka ovog stoljeća - od ranih gvaševa i akvarela do stilski prepoznatljivih autorovih pejzaža prepunih boja, ženskih aktova jarkih boja inkarnata, dubrovačkih interijera s likovima kapetana, do religijskih tema. Đuro Pulitika jedan od najznačajnijih dubrovačkih kolorista, u cjelokupnom stvaralaštvu ostaje vjeran svojoj viziji dubrovačkog krajolika, kojeg predstavlja stiliziranim oblicima i intenzivnim bojama smatrajući da je „priroda riznica iz koje se crpi cijeloga života“.
Koautori i kustosi izložbe su poznati hrvatski povjesničar umjetnosti Zdenko Tonković, vrstan poznavatelj dubrovačkog slikarstva i Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike je Jelena Tamindžija Donnart, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Stručna suradnica na izložbi je velika poznavateljica opusa Đura Pulitike, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica, Maja Nodari.
Zdenko Tonković je u uvodnom tekstu kataloga istaknuo: „Dubrovština slikarstva Đura Pulitike bila je njegova sudbina i izbor. Rođen i rastao na Bosanki, selu povrh Dubrovnika, njegovu je osobnost odredio srđevski zaravanak i morski horizont, mijene u prirodi i seoski poslovi i dani, prostori Grada u podnožju: unutar zidina i onaj iza škura. Težačka i gosparska komponenta u Pulitikinu su genomu, u njegovoj svijesti i duši, proživljavani u svjetlima i bojama dana i doba, u vjetrovima.“
Na izložbi će po prvi puta biti predstavljen izbor crteža iz privatnog vlasništva koji, kako je zapisala Jelena Tamindžija Donnart, „otkrivaju jednog drukčijeg Pulitiku, umjetnika sa svojim dvojbama i sumnjama. U snažnim gestama otkriva se vrstan i precizan crtač koji promatra i promišlja gradnju svojih motiva. Njemu nije nužno svojstven dug period refleksivnosti, već se njegova bit ostvaruje u neposrednosti, direktnom prijenosu misli na papir bez predugog zadržavanja.“
Umjetnine koje će se izlagati na izložbi posuđene su od privatnih vlasnika i nacionalnih muzeja i galerija primjerice Galerije umjetnina u Splitu, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba s naglaskom na zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik u kojoj se nalazi veliki autorovih djela. Izložba ostaje otvorena do 5. ožujka 2023. godine.


Mreže, 1966.

Đuro Pulitika - biografija:
Rođen je 26. siječnja 1922. godine u selu Bosanka pored Dubrovnika. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Dubrovniku. Učitelj Mato Lalić dovodi ga 1938. godine u dom Koste Strajnića, gdje se već ranije okupljaju renomirani slikari, a mladi likovnjaci stječu prva znanja o slikarstvu. Nakon dvije godine priprema, 1941. se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ostao je do 1943. godine, da bi se ponovo vratio 1945. do 1947. godine, kada će je zauvijek napustiti. Po povratku u Dubrovnik u domu Koste Strajnića upoznao je Petra Lubardu i na njegov poziv odlazi na Umjetničku školu u Cetinje koju završava 1950. godine. Prvi put samostalno izlaže u izložbenom salonu LIKUM-a 1953. godine, a izložbu je otvorio Ivo Dulčić. Sudjelovao je na više od 250 izložbi u zemlji i inozemstvu od kojih su 42 bile samostalne izložbe. Posljednje velike retrospektivne izložbe bile su u Splitu (Palača Milesi, 1996.) i Zagrebu (Umjetnički paviljon, 1996.) Sudjelovao je na velikim međunarodnim likovnim manifestacijama u Rimu, Parizu, Veneciji, Torinu, Milanu, Napulju, Londonu, Ghentu, New Yorku, Philadelphiji. Slike mu se nalaze u mnogim svjetskim i nacionalnim muzejima i galerijama, primjerice u Vatikanskom muzeju - zbirci moderne sakralne umjetnosti, te privatnim kolekcijama diljem zemlje i svijeta. Dobitnik je niza nagrada, diploma, odličja; 1983. dobitnik je godišnje nagrade "Vladimir Nazor", 1993. nagrade grada Dubrovnika za životno djelo, a 1997. godine primio je i nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo. Umro je u Dubrovniku 14. prosinca 2006. godine.


Ležeći akt u interijeru, 1978.

 


 

MARO MITROVIĆ
NEUTRALNA PLOVNOST
retrospektivna izložba

Kustosica i autorica izložbe: Jelena Tamindžija Donnart

27.10.-9.12.2022.


Astrid, akril na platnu, 100x200 cm, 2007.

Zanimljivo je kako je Mitrović prvi put, iako na grupnoj izložbi, izlagao upravo u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i to davne 1971. godine. Ova, retrospektivna izložba objedinjuje radove iz njegovih različitih ranijih opusa pružajući gledateljima jedan detaljni, retrospektivni uvid u stvaralaštvo autora koji već duže vremena nije izlagao u svom rodnom gradu.

Četiri jahača apokalipse, kombinirana tehnika na platnu, 100 x 200 cm, 2007.


Piru Bole je tek u zvjezdanoj prašini, 120 x 140 cm, 2001.


Na sreću ljudi raspada se, akril na platnu, 123x152 cm, 2017.

Uz prijašnje radove koje karakterizira prodor u područje ekspresivnog, nadrealnog i mitskog, Mitrović pridodaje novi opus iz 2020. i 2021. godine u kojemu se ponovno miješaju elementi svakodnevnog i fantastičnog svijeta.


Zeleni duh, kombinirana tehnika na platnu, 120x150 cm, 2022.

Kustosica i autorica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom kataloga za umjetnika između ostaloga kaže: "Eklekticizam kojemu je Mitrović sklon pokazuje jednog intelektualca umjetnika koji promišlja svoje postupke, koji se ne libi otići u zemlju eksperimenata i ponovno se vraćati u svoj matični kraj. Neprestana putovanja u nove likovne sfere rezultirat će eklekticizmom u njegovu stvaralaštvu koje je često odlazilo i u proučavanje različitih medija izražavanja, poput fotografije, digitalne grafike, videoradova, zvučnih snimki, performansa, poezije pa i televizijskih emisija. I u samom slikarstvu Mitrović odabire uobičajene, ali i nekonvencionalne tehnike slikanja pa autor poseže za najčešće korištenim akrilom i akrilnim markerima, ali i kolažem, transparentnom bojom za staklo te Oikos multifund bojom za ličenje zidova."

Biografija:
Maro (Marojica) Mitrović rodio se u Dubrovniku 1950. godine gdje je završio gimnaziju pedagoškog smjera. Diplomirao je slikarstvo 1972. godine na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu. Prvi put grupno izlaže kao student 1971. godine na 8. Oktobarskoj izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, dok prvi put samostalno izlaže u Galeriji Sebastian u Dubrovniku 1975. godine. Iako ga slikarstvo prati cijelog života, Mitrović se okušao i u drugim stvaralačkim medijima. Sudjeluje u osnivanju Art radionice Lazareti, obnaša funkciju predsjednika krajem 80-ih te izlaže u suradničkim umjetničkim projektima. 1984. godine slijedi stanka u njegovu slikarstvu koja će potrajati dugih 12 godina. Od 1985. do 1988. godine boravi u SAD-u gdje proučava nove fotografske tehnike, uporabu elektronike u službi umjetnosti i elektronsku glazbu. Jedan je od prvih hrvatskih umjetnika koji je uveo segment kompjuterizacije i diskusiju o društvenim mrežama u umjetnost predstavivši izložbu „Facebook“ 2009. godine u Galeriji Sebastian u Dubrovniku. Glazba je također oduvijek bila dio njegova stvaralaštva te je bio članom osnivačem brojnih glazbenih lokalnih grupa: Tomazopani od 1964. do 1966. u kojoj je Mitrović svirao bas gitaru, Libertas od 1967. do 1970., Dubrovački poklisari od 1972. do 1975. te Tikwoony od 1991. do 1993. godine gdje je Maro Mitrović bio zadužen za perkusionistički segment. Mitrović često ističe kako se on ne drži aktivnim autorom svojih djela, već nekom vrstom oruđa, medijem koji usmjerava stvaralačku energiju. Živi i radi u Dubrovniku. Maro Mitrović izlagao je samostalno i na brojnim grupnim izložbama.


Niski albedo u Šumi Striborovoj, akril na platnu, 150x200 cm, 2017.

 



VLAHO BUKOVAC (1855. – 1922.)
Rekapitulacija
-iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

Autorica: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD

7.9.-23.10.2022.

         
Alegorija umjetnosti IV. (kiparstvo), 1897., ulje na platnu

Izložba je svojevrsna rekapitulacija radova Vlaha Bukovca unutar zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Tekstom popratnog kataloga i postavom podcrtana je uvriježena kronološka razdioba stvaralaštva Vlaha Bukovca na pariški (1877. – 1893.), zagrebački (1893. – 1898.), cavtatski (1898. -1902.)  i praški period (1903. – 1922.), a bit će izloženi svi, pa i oni do sada manje izlagani radovi iz zbirke, odnosno sedamdeset i četiri umjetnine. Posjetitelji će imati prilike pratiti evoluciju portretnog slikarstva Vlaha Bukovca - u kojem je bio jedan od najvećih majstora u povijesti hrvatskog slikarstva, od ranih pariških portreta s tamnim pozadinama, preko zagrebačkih i cavtatskih portreta rađenih ispred izrazito svijetle pozadine do portreta praške faze prigušene game boja u kojoj su osobito brojni intimni portreti obitelji. Izložba obuhvaća i presjek njegovog pejzažnog slikarstva od skica i slika manjeg formata nastalih u pariškom periodu koje karakteriziraju sažetost, brzina izvedbe i smjelo kadriranje do cavtatskih veduta i pejzaža koje svjedoče koliko je Bukovac bio senzibilan u prenošenju prolaznih i krhkih svjetlosnih efekata na platno. Osim različitih skica za alegorijske i sakralne kompozicije i slika neobičnih sižea poput „klanjanja suncu“, u zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuvaju se i dvije alegorijske slike monumentalnih dimenzija – Alegorija umjetnosti III (ratna kompozicija) i Alegorija umjetnosti IV (skulptura) koje antičkim motivima i izrazito svijetlom paletom svjedoče o značajkama zagrebačkog razdoblja. Alegorije umjetnosti predstavljaju polovicu veće cjeline od četiriju kompozicija koje Bukovac radi namjenski za svoj zagrebački atelijer za položaj iznad vrata u tzv. egipatskom salonu. Heterogeni sastav radova veliki je kapital za komunikaciju s novim generacijama jer upoznavanje s likom i djelom Vlaha Bukovca znači, ne samo susret s jednim izvanserijski talentiranim slikarom i njegovom uzbudljivom životnom pričom, već i uvod u niz stilskih pojmova iz povijesti umjetnosti, te u specifični povijesni kontekst osvita hrvatske moderne umjetnosti u kojem je Bukovac odigrao presudnu ulogu. 


Mlada umjetnica, 1941., ulje na platnu



Portret Katarine Bibica, 1891., ulje na platnu

 

BIOGRAFIJA:

Vlaho Bukovac je utemeljitelj hrvatskog modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma. Rođen je u Cavtatu, gradiću nedaleko od Dubrovnika, 1855. godine, ali je veći dio života proveo izvan Hrvatske. Studirao je u Parizu na École des Beaux Arts kod profesora Alexandrea Cabanela od 1877. – 1880. Već 1878. uspješno izlaže na pariškom Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Godine 1882. doživio je izniman uspjeh slikom La Grande Iza, čije su reprodukcije na Salonu rasprodane u tisućama primjeraka. Nakon završenog školovanja, u Parizu boravi do 1893. godine, upoznaje se s umjetnošću impresionista, prelazi na življu skalu boja i radi u prirodi. Često je boravio u Engleskoj (1882.-1892.), a od 1903. pa do kraja života je u Pragu, gdje radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.
Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu od 1893. do 1898. počinje uzlet hrvatskog modernog slikarstva. Utjecao je na cijelu jednu generaciju hrvatskih slikara koji su mahom počeli raditi u pleneru i rasvjetljavati svoju paletu, te se krug slikara okupljenih oko Bukovca nazivao "zagrebačkom šarenom školom". Bukovac djeluje i kao inicijator likovnih zbivanja u zemlji i kao promotor afirmacije hrvatskih umjetnika u inozemstvu. Godine 1896. uređuje hrvatski paviljon na Milenijskoj izložbi u Pešti, a montažna željezna nosiva konstrukcija prenijet će se u Zagreb i postati osnova zagrebačkog Umjetničkog paviljona, prvog adekvatnog hrvatskog izložbenog prostora. U Zagrebu intenzivno slika portrete (jedan je od najvećih portretista svog doba) i stvara neke od antologijskih povijesnih kompozicija (zastor Hrvatskog narodnog kazališta).
Vlaho Bukovac je bio izuzetno plodan autor, s ogromnim opusom od otprilike 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Od 1878. godine (kada se Bukovac prvi put javio u pariškom Salonu) pa do 1921. godine (kada je posljednji put izlagao sa kćerima u Pragu) umjetnik je 72 puta nastupio na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na drugom i petom Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903.
Vlaho Bukovac umro je u Pragu 1922. godine.


       Stromovka I., 1921., ulje na platnu



Ulica u Cavtatu, oko 1900., ulje na platnu




 

MARA BRATOŠ
ISTINA

20.7.- 23.10.2022.

Koncepcija: Mara Bratoš | Petra Golušić
Kustosica: Petra Golušić


Iz ciklusa autoaktovi u šumi, 1995 _ crno bijela fotografija na negativu, C print _ 15 x 20.5 cm

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik se predstavlja suvremena fotografkinja Mara Bratoš izložbom 'Istina'. Ona obuhvaća izbor portretistike vlastitih aktova nastalih u ciklusima: 'Autoaktovi u šumi' (1995.), 'Autoaktovi' (2005.), 'Autoaktovi 2015' (2015.), 'Ljubav i život žene' (2017.), 'Autoportret s kćeri' (2021.) i 'Pavla i Mara' (2022.).

Tehnike se izmjenjuju od analognih do digitalnih zapisa. Fotografirano tijelo prikazuje se u cjelini ili u dijelovima, pozira se. Moguće je polako i duboko pratiti transformaciju impostacije ženskog lika bilježenog istančanom estetikom kakvoćom i oštrinom uvida u režiranim scenama. Tjelesnost viđena kroz nasuprot postavljen objektiv ulazak je u univerzum bića koje se predstavlja. Navode se razna bivstvovanja. Percipirajući je subjekt u samoreprezentaciji, on se opisuje unutar majstorski bilježenog svjetla. Induktivnom metodom umjetnica razmatra i zapisuje tijelo koje na više razina preispituje. Obznanjuje se unutrašnjost tako da se pojedinačno ontološki uprizoruje.
'Tijelo se spoznaje i apsolutizira.'(C. Cahun) Postiže se objektivni teritorij čime se ruše sve granice privatnog u razotkrivenosti do kraja.
Profinjeno se režira odnos tijela prema vanjskim koordinatama. Simbolička prostornost je šuma, kreirana scena s florealnim uzorkom ili je opisna pozadina svedena na čisti zid.
Estetski fenomeni tijelo i njegovi fragmenti metafizički su krajobraz.
Iskrenost prema sebi kod Mare Bratoš postaje iskrenost prema drugome. Ona fotografira sve ono sakriveno i tajnovito. Razodijeva život sviješću o istini. Moguće je sagledavati iskonsku nužnost samopreispitivanja, proživljavanja života bez obzira na to koliko je težine ili lakoće pohranjeno u njemu. Od mlade djevojke do žene, majke; prikazuju se razna kretanja bez maske.
Tijelo je izreka oslobođenog duha - apsolutne slobode u njezinoj beskrajnoj, neograničenoj oslobođenosti.
Utjelovljuje se ‘ne-skrivenost’. Tijelo je u radu Mare Bratoš - istina. Ono je refleksija iskonske boli, patnje, opasnosti, egzistencijalne nesigurnosti, odsutnosti, praznine, nagona za samoodržavanjem, iskustva krize, nemira, traume, drame, psihoze, rane svijeta. Metafora je proživljenog sociokulturnog okruženja i civilizacije u kojoj egzistira.


Iz ciklusa autoaktovi, 2015., digitalna fotografija, C print_ 50 x 70 cm


Istodobno, akt uprizoruje istinsku slobodu, svjedočanstvo tajanstvenosti, sigurnost, sakralnu prazninu, mir, harmoniju, senzualnost, senzibilnost, platonski Eros, tajno pismo, mistiku, bezgraničnost duha.
Egzistencijalna i ontološka iskustva neprestano su prisutna u radu autorice. Specifični subjektivitet dospijeva u univerzalnu zonu. Tvori se opća portretistika.
Esencijalni rad svjedoči - istinu - bez obzira kakva ona bila.
Istina nije nikakva nadvremenska bitnost, ‘već ono što usudno pogađa čovjekovu egzistenciju i čini ju odgovornom’. Dolazi se do Heideggerovog razumijevanja umjetnosti kao stavljanja istine u djelo, čime se umjetničkom stvaralaštvu pridaje ontologijska funkcija s obzirom na to da je ono za njega jedan od temeljnih načina na koji se otkriva smisao bitka bivstvujućeg u cjelini.

 


Iz ciklusa ljubav i život žene, 2017., crno bijela fotografija na negativu, C print _ 50 x 70 cm

BIOGRAFIJA

Mara Bratoš rođena je 1974. u Dubrovniku. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, a Cherry Hill High School West u Philadelphiji 1992. godine. Iste godine upisuje Odsjek za filmsko i TV snimanje na Akademiji za dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, te diplomira 1998. godine. Surađivala je s više časopisa (Cosmopolitan, Globus, Elle, Klik itd.), a od 1999. do 2015. godine urednica je fotografije u financijsko poslovnom mjesečniku Banka. Banka. Od 2006. do 2014. surađuje sa Zagrebačkim kazalištem mladih kao fotografkinja dokumentarist, a od 2014. s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog autora (Hrvatska fotografija 1995., Umjetnički paviljon, Zagreb) i 1999. godine Nagrade ocjenjivačkog suda hrvatske sekcije AICA-e (Zagrebački salon mladih za dizajn i primijenjene umjetnosti, Dom hrvatskih umjetnika Zagreb). Članica je ULUPUH-a, HZSU-a, HDFD-a i HDLU-a Dubrovnik. O radu Mare Bratoš pisali su Leonida Kovač, Sandra Križić Roban, Antun Maračić, Marija Tonković, Slaven Tolj, Goran Trbuljak, Višnja Slavica Gabaut i drugi. Mara Bratoš izlaže kontinuirano od 1995. godine na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.




Iz ciklusa Pavla i Mara, 2022., digitalna fotografija, C print _ 50 x 70 cm



 

JOSIP IVANOVIĆ
AUTIĆI, 2012. – 2022.
Kustosica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izožbe: 18.5.2022. – 3.7.2022.

AUTIĆI, 2022.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Upravo je u društvima u kojima prevladavaju moderni uvjeti proizvodnje, život predstavljen kao golema akumulacija prizora. S tim u vezi, Ivanovićeva akumulacija prizora autića koji u sebi objedinjuju i vrijeme i prostor postaje i već jest simbol suvremene civilizacije i aktualna tema modernog života. Središnji motiv slikarstva dubrovačkog umjetnika Josipa Ivanovića jest auto kao polazište za određivanje modula suvremenog svijeta.

AUTIĆI, 2014.
kombinirana tehnika na papiru
36 x 92 cm

Jedna od prvih značajki njegova rukopisa prepoznaje se po kultiviranoj grafičkoj matrici, otkrivajući iznimnog znalca grafičkog postupka u lucidnom prožimanju metjerskoga umijeća i stvaralačke invencije. Sintezom materije i spiritualnog, Ivanović stvara svoj postupak na čvrstoj grafičkoj podlozi u inventivnim mutacijama „kadrira“ tematsku problematiku ne apostrofirajući ekološku komponentu, već stvara vlastiti diskurs osebujne likovne izražajnosti.
(Milan Bešlić)

AUTIĆI, 2014.
kombinirana tehnika na papiru
32 x 68 cm


Realni, vizualni predložak autića u slikarevim djelima gubi realističku komponentu i postaje jedna od nedefiniranih, apstraktnih formi koje sačinjavaju sliku. Apstrahirajući predmetnost u korist autonomije crte, oblika, mrlje i kromatskog akcenta, Ivanović se nije sasvim odrekao stanovite referencijalnosti jer pogledom na njegove slike ne možemo se oteti dojmu da je riječ o svojevrsnim varijacijama na temu umjetnikova poimanja slikarstva.

AUTIĆI, 2022.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

L'ÉTOILE, 2020.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Nefiguralni i figuralni motivi stopljeni su u cjelinu, kao i sekcije ravnomjerno nanesene boje i čiste linije. On smješta jednake motive autića koje oblikuje u različitim bojama na mnogobrojne načine. Njihove pozicije dislocirane su unutar zadanoga okvira i stječe se jaka impresija gibanja, pokrenutosti, ali i nemogućnosti kulminacije. Cilj kod Ivanovića nije samo stvaranje čistih apstraktnih formi, već oblika koji motiviraju.

AUTIĆI, 2018.

akrilik na platnu
155 x 200 cm

AUTIĆI, 2017.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Po vokaciji kipar, za njega je skulptura oznaka za sintaktičko, unutarlikovno i apstraktno organiziranje čvrstih statičnih objekata. On jasnom vizijom razvija svoju olikovljenu misao – drvenim skulpturama autića, kao i njihovim 3-D modelima, umjetnik progovara kulturološki kodiranim jezikom. On ih izmješta iz perspektivnog prostora dvodimenzionalnosti i uvodi ih u treću dimenziju.

AUTIĆI, 2016. – 2022.
drvo, boja min 17,5 x 39,5 x 10 cm – max 22 x 53,5 x 10 cm (7x)


Kombinirajući materijale, stvorio je kiparska djela u kojima sretno koegzistiraju i drvo i plastika, svatko svojim morfološkim i umjetničkim sklonostima – to su radovi čije forme jasno ukazuju na željeni sadržaj i motivsku asocijaciju, ponajprije usmjerenu na svijet svakodnevnice modernog načina života.

AUTIĆI, 2022.drvo, boja
min 17,5 x 39,5 x 10 cm - 22 x 40 x 13,3 cm (x6)

BIOGRAFIJA
Josip Ivanović rođen je 1961. u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1988., nakon čega se preselio u Dubrovnik. Kroz karijeru koja traje više od tri desetljeća, radio je na različitim poljima i medijima, uključujući skulpturu u staklu i metalu, crteže, kolaže i grafike, slike i reljefe, kazališne scenografije i javne skulpture i spomenike. Sudionik je Domovinskog rata, a nakon toga radio je zajedno s francuskim restauratorima i klesarima na više projekata obnove spomeničke baštine u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Imao je preko pedeset samostalnih i skupnih izložbi u četrdesetak gradova širom svijeta, a o njegovu životu i radu objavljeno je mnogo novinskih članaka, snimljeno je nekoliko radijskih i televizijskih emisija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1988. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1993. godine. Živi i radi u Dubrovniku.

 

------------



IVANA PEGAN _ NEGDJE

4.12.2021. – 30.1.2022.

Kustosica: Petra Golušić

 

Multimedijalna umjetnica Ivana Pegan predstavlja se u izložbi knjigama, videoradovima, fotografijama, fotografijama s tekstom ili riječju pisanim pisaćim strojem, slikama u kojima su zapisi ili nisu. Izričaj se gradi od svijeta života i svijeta jezika kojima se estetika temelji na razmeđu ključnih pitanja temeljnih područja, životopisa, fikcije i žive metaforike. Pegan se bavi analizom uvjeta prostorne i predmetne percepcije i njezinih konceptualnih i jezičnih međuovisnosti. Istražuju se spoznajni i estetski učinci koji su različiti zbog materijalnih i metafizički strukturalnih uvjeta. Teorijskim, filozofskim i lingvističkim raspravama ona otvara specifična područja umjetničkog rada, izražavanja i prikazivanja. Razmatra samospoznaju subjekta i spoznaju. Interpretira život, kako zbiljski tako i imaginarni, mekoćom izričaja oštroumne percepcije i predstavlja ga u njegovim lomovima, ali i svjetlu.

Knjige, posebno u vizualnom kodu, imaju obilježja zena - spontanost, jednostavnost, smirenost i osamljenost. Fotografije i tekstualni sadržaji teorijski problematiziraju zadano ili izmišljeno okruženje, jezik i mentalno predočivanje. Tvori se svjedočanstvo o zamišljenim događajima i onima koji to nisu. Autentični navodi individualnih života povezani su s kodeksima javne i privatne komunikacije te s magijom imaginacije. Izriče se dostojanstvo postojanja. Kreiran je prostor koji je ontološki čitak.

    

KNJIGA # 2, 2018
21 x 15 x 1 cm
detalj

 

U seriji fotografskih diptiha, koje režira tek pokojom riječju, autorica rastvara ključna pitanja vezana za čovjeka.

 

  
NEVER IS THE PLACE, 2019
fine art print, slova pisana pisaćom mašinom
21 x 15 cm (2 x)

 

   

SOUND ORIENTED WHO, 2019
fine art print, slova pisana pisaćom mašinom
21 x 15 cm (2x)

 

Umjetnica tijekom izolacije u doba pošasti COVID-19 u ovim krajevima svijeta stvara djela u akvarelu i gvašu. Događa se povezivanje pisanja|slikanja riječi i pikturalnog polja. Istražuje se interslikovno i intertekstualno. Tekst je narativni okvir razumijevanja slike i općenito se u radu umjetnice uspostavlja filozofski odnos njega i vizualnog zapisa.
Negdje je jedan od radova sačinjen od osam slika od kojih pojedine sadrže i riječi. Navodi se if there is u prvom dijelu, no u drugom. Otvara se mogućnost postojanja stvarnog svijeta dok se sljedećim dijelom umjetnine direktno progovara o nepostojanju navedenog. Iza slijede tri apstraktne slike koje označavaju bezgraničnost u čovjeku i dva zapisa: we will i meet. Nagovješćuje se egzistiranje teritorija susreta koji je poništen kao pojavni svijet i nije materijalne naravi. Pripovijest je ovo o ljudskom biću i njegovoj nužnosti za sudbonosnim drugim. Riječ je o kreiranju područja koje isključuje realitet i zastupa zone u kojima su duhovna prostranstva jedina moguća mjesta susreta koja su nam zadana od apsolutnog bitka|apsolutnog duha i nužna su za opstanak. /… / Ciklus zastupa jedan ogoljeni, oslobođeni i prazni krajolik koji se navodi u više razina kao istina i vječna egzistencija. On se ne može ukinuti i poništiti ni u najtežim|najtamnijim periodima pojedinca i svijeta u kojima jednostavno treba preživjeti.

 

 

WHERE ARE YOU NOW, 2020
čaj, papir
65 x 50 cm (4 x)
detalj

 

 

NIGDJE, 2020
akvarel, gvaš, papir
65 x 50 cm

Što se događa u radu Ivane Pegan? Prisutno je neprestano suptilno htijenje dolaženja do istine o biti svijeta i života, do srži čovjeka. Jasno je iskazana težnja ljudskog bića za spoznajom prekosvjetnosti, nepromjenjivog i istinitog bitka svega opstojećega. Navode se tama i svjetlost bivstvovanja. Analizira se prisutnost. Ukida se vrijeme. Simplificirano se mapira percepcija života u običnosti i tihoj veličanstvenosti. Povezuju se filozofskom dubinom unutarnje zone s izvanjskim koje sami kreiramo i koje nam je zadano. Rastvara se imaginarno. Označuje se bit slobode duha. Kodira se čisto mjesto.

 

BIOGRAFIJA
Ivana Pegan rođena je 1971. godine u Doboju. Diplomirala je 1996. na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Šime Vulasa. Autorica u stvaralaštvu istražuje i otvara razne diskurse posredstvom audio djela, video radova, knjiga umjetnika, dnevnika / knjiga – radova, fotografija, instalacija i dr. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, Art radionice Lazareti Dubrovnik, umjetničke organizacije Tkivo i Dubrovnik Art Forum. Voditeljica je Galerije Flora Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik te se bavi i restauracijom. Pegan je izlagala na mnogim samostalnim i skupnim izložbama i drugim manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

 

 

 - - - - -

 

 

 

 

DENIS KRAŠKOVIČ
ČOVJEK ŽIVOTINJA BILJKA
Kustosica: Rozana Vojvoda
Trajanje izožbe: 02.10. – 28.11. 2021.

Izložba suvremenog hrvatskog umjetnika, Denisa Kraškoviča “Čovjek životinja biljka” tematski obuhvaća gotovo sve predstavljene radove, od onih najranijih iz ranih devedesetih godina prošlog stoljeća do recentnih, rađenih prošle godine, te upućuje na široku vizuru, na težnju za obuhvaćanjem cjeline, na umjetnikovo zanimanje za isprepletenost manifestacija života na planetu koji zajedno nastanjujemo.

denis kraškovič

Denis Kraškovič, Čovjek životinja biljka, 2001., akrilik na platnu, 120 x 400 cm

Denis Kraškovič kroz privid jednostavnog izraza zahvaća kompleksne teme, a jednako se intenzivno i strastveno koristi i cijelim rasponom različitih medija umjetničkog izražavanja – osim skulptura i skulpturalnih grupa na izložbi su predstavljene slike, crteži i videoradovi.

denis kraškovič

Denis Kraškovič, Plava kuverta, 2018., akrilik na platnu, 80 x 120 cm

Kraškovičev su amblematski motiv, zaštitni znak njegova skulptorskog stvaralaštva životinje, u čijim prikazima vrlo rijetko odstupa od mimetičkog principa – umjetnik inzistira na prepoznatljivosti uz dodatak intenzivne, uvijek čiste boje.

Denis Kraškovič, Blizu kraja, 2018., bojana epoksidna smola, visina: 80 cm, foto: Miho Skvrce

 

Denis Kraškovič, Sv. Franjo razgovara sa životinjama, 2010., bojani poliester, visina 140 cm, foto: Miho Skvrce

Osim umjetnikove kontinuirane fasciniranosti životinjama i okolišem, jedna od važnijih odrednica njegova stvaralaštva je autoreferencijalnost, osobito vidljiva u slikarskom opusu u kojem dominiraju jake, čiste boje, plošnost kompozicije i estetika stripa.

 

Denis Kraškovič, Oh moj robote, kad bismo barem ti i ja bili ovako slobodni, 2011.,akrilik na platnu, 120 x 80 cm

Crtački opus Denisa Kraškovića ima u sebi nešto i od dnevničkih zapisa i meditativnog štiva, mnogolik je i različit u nabojima, tehnici i maniri, a jedino što se provlači kao zajedničko, strastveno je i kontinuirano slavljenje života.

 

La Dolce Vita, 2014., flomaster na papiru, 30 x 21 cm

Čovjek i prirodne sile, 1993., flomaster na papiru, 21 x 30 cm

Denis Kraškovič u svom radu, više od svih drugih umjetnika koji su na hrvatskoj likovnoj sceni stasali sredinom devedesetih godina, kroz jednostavan izraz spaja najrazličitija područja - na specifičan način uključuje religijsku i duhovnu komponentu, igra se referencijama na stripove, SF filmove, glazbu, ponire duboko u identitetska pitanja i istodobno problematizira goruće teme poput brige o okolišu i izumiranja biljnih i životinjskih vrsta.

Spasi ugroženu gljivu, 2006., bojani poliester, 600 x 600 x 500 cm

BIOGRAFIJA

Denis Kraškovič rođen je 1972. godine u Zagrebu, gdje je i maturirao na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn. Diplomirao je 1994. godine na Kiparskom odsjeku Akademije likovne umjetnost u Zagrebu, u klasi profesora Stanka Jančića. Magistarski studij kiparstva na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani završio je 2011. godine pod mentorstvom profesora Jože Baršija. Pedagoško djelovanje započinje u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu gdje je predavao na Kiparskom odjelu od 1996. do 2007.godine. Od 2007. do 2017. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Osijeku (docent i od 2013. izvanredni profesor). Na Odsjeku za kiparstvo Akademije za glazbu i vizualne umjetnosti u Pečuhu bio je gost profesor 2015. i 2016. godine.
Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je šesnaest javnih skulptura (“Kit” na zagrebačkom jezeru Jarun, “Morž“ i “Janje“ ispred Arene u Zagrebu, dvije monumentalne skulpture „Neandertalac“ u Krapini, “Sredozemna medvjedica s mladunčetom“ u Šibeniku…) Živi i radi kao slobodni umjetnik u Zagrebu.

 

------------------------

EUGEN VARZIĆ

SVE SU TI SLIKE OK
Kustos: Vinicije B. Lupis
Kustosica koordinatorica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izložbe: 22.7.2021. – 19.9.2021.

MERJEMA, 2020.
ulje, platno
150 x 200 cm


Eugen Varzić u izložbi “Sve su ti slike Ok” predstavlja se djelima nastalim u razdoblju od 2016. do 2021. godine. Riječ je o slikama rađenim tehnikom ulja na platnu i crtežima u tehnici olovke na papiru. Umjetnikova supruga Romana, njihova djeca i poznanici, stalni su modeli te bivaju transformirani u nove imaginarne svjetove – portrete. Bravuroznom likovnom tehnikom, na kojoj mu mnogi zavide, svojim totalima portreta slikar Varzić postavio je nove kanone postmoderne ikonografije.

BUDUĆNOST, 2020.
ulje, platno
120 x 100 cm


Slikar Eugen Varzić posebna je osobnost hrvatske likovne scene jer je svoj likovni razvoj, odnosno istraživački likovni put usmjerio u drukčijem smjeru. Riječ je o izgrađivanju likovnosti suvremenoga hrvatskog slikara na naslijeđu kurentnih likovnih težnji američkog slikarstva XX. stoljeća. Ovdje nije riječ o opsjeni – magičnoj potrebi reprodukcije stvarnosti, nego o davanju novih značenja osobama i predmetima koji nas okružuju u svakidašnjici. (Vinicije B. Lupis).

BELLA, CIAO, 2021.
ulje, platno
200 x 130 cm


Serija portreta vlastite obitelji, poznanikâ, sugerira trajno zanimanje u procesu propitivanja intime, jer umjetnik u razgovoru s modelom može ostvariti kreativan suodnos. Slikarstvo je zapravo Varzićev dnevnik, stalna borba s bjelinom platna i traženje novih izazova. Time je on otvorio novo poglavlje hrvatskoga suvremenog slikarstva u posve odvojenom smjeru. On ga je, samostalnim razvojem koji je nosio u sebi, odveo u američke likovne tijekove, te je okružen prijateljima i upijajući najbolja europska iskustva postigao slikarsku tehniku dostojnu starih majstora. (Vinicije B. Lupis)


YOHANAN HA'MATBIL, 2021.
ulje, platno
200 x 180 cm


Pejzaž u slikarstvu Eugena Varzića nije tek bilježenje i pretvorba manje ili više slikovitih motiva prirode, već je tema preko kojih iznosi svoja razmišljanja i raspoloženja. Zbir je činjeničnog i upitnosti; neposredni doživljaj i odraz nataloženog iskustva. Umjetnik je stvorio koherentan sustav intimističkih krajolika ili dinamiziranih veduta; stoga je Eugenov realizam uranjanje u misterij prirode, novo stvaranje, a to može dosegnuti samo slikar vrhunskog umijeća, osjetljiv na sve one harmonije u nesagledivoj ćudljivosti promjenjive prirode. (Andrea Batinić Ivanković)


BABINA GREDA, 2016/2017.
ulje, platno
140 x 120 cm

ŽIVOT, 2020/2021.
ulje, platno
150 x 70 cm


BIOGRAFIJA
Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Likovno se usavršavao u Madridu, u radionicama Eloya Moralesa i Antonija Lópeza Garcije. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima te u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, ali i u sakralnim prostorima. Autor je dviju javnih skulptura rađenih u tehnici mozaika, Trosjed i Konfin, koji su predstavljeni u Poreču, i murala Marino Cettina u Umagu. Već niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, kratkim filmom, ilustracijom i izradbom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, u Hrvatskoj.

 

---------------------------


NIKOLINA ŠIMUNOVIĆ
LAPIS LAZULI
Kustosica: Anita Ruso
Kustosica koordinatorica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izožbe: 27.5.2021. – 18.7.2021.

 

 

Nikolina Šimunović u izložbi „Lapis lazuli“ predstavlja se recentnim djelima te s nekolicinom ranijih radova u mediju slikarstva, skulpture, mobila i instalacije. Sva su umjetnička djela nastala u datim društvenim okolnostima i u određenim povijesnim kontekstima. Ponekad su ona zrcala vanjštine turobnih ili dobrih vremena, a ponekad su odrazi unutarnjih stanja svojih stvaraoca. (Anita Ruso)

Ninolina Šimunović


PROSTORI NEBA, 2019.
kombinirana tehnika, platno
200 x 450 cm

Iz monumentalnih površina slika (450 cm x 430 cm) izranja mnoštvo kompozicija nastalih od minijaturnih crteža, paus papira, prozirnog organdija i tila prošivenih koncem i vunicom koji povezuju sve te različite materijale i čine da se oni međusobno sljube u dubinama plavetnila. Sva sila plave koju Nikolina koristi u slikarskim kao i u kiparskim radovima posljedica je nesvjesnog, a vrlo aktivnog ispoljavanja iskustveno prikupljenih morskih i nebeskih površina. (Anita Ruso)


DUGUJEM TI DA ME OTKRJEŠ – DIPTIH, 2021.
kombinirana tehnika, papir
70 x 140 cm

Autorica se ovdje ne bavi ponajprije strukturom pojedinačne forme, nego jednom vrstom prostorne organizacije svedene na odnose boje i strukture, elemente koji nose primarna obilježja kiparskoga postupka i izražajnost slikarskoga rukopisa. Zanimljivim kadriranjem, Šimunović stvara dinamične prostorne kompozicije koje potencira te usklađuje i harmonizira taktilnim zahvatom. Takvim aktiviranjem podloge ona unosi novu dimenziju - dimenziju trodimenzionalnosti. (Andrea Batinić Ivanković)

SVE VIDIM, 2021.
staklo
30,8 x 35 x 12,5 cm

Prozračna, razgranata struktura mobila od epoxy smole zamišljena je kao jedinstvena prostorna instalacija koja je tek poslanje nebeskog plavetnila koje promatraču otkriva čitav spektar senzacija. Riječ je o radovima u kojima pod umjetničinom rukom nastaje savršena ravnoteža između linearne strukture i oslikanih čistih, ploha. Uz prostornu instalaciju mobila nalaze se zrcala koji reflektirajući svjetlost postižu posebnu auru eterijernog zračenja, premda je njihov temeljni učinak itekako autonoman, duboko plastičan i pretežno vrlo malih dimenzija. (Andrea Batinić Ivanković)


SVE ME VODI K SEBI, 2021.
kombinirana tehnika, mobil
150 x 100 x 200 cm



 

SVE ME VODI K SEBI, 2021.
kombinirana tehnika, mobil
150 x 100 x 200 cm
detalj


BIOGRAFIJA

Nikolina Šimunović rođena je 1978. godine u Dubrovniku. Maturirala je 1997. godine smjer slikarski dizajner u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića. 2003. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera smjer slikarstvo. Članicom HDLU-a postaje 2004. godine. Osim slikarstva, aktivno stvara u nizu ostalih likovnih područja, tehnika i medija i to na području ilustracija, interijera i likovnog oblikovanja raznih predmeta (skulptura, namještaja, rasvjetnih tijela). Pedagoškim radom bavi se od 2005. godine kao nastavnica likovne kulture u OŠ grofa Janka Draškovića u Zagrebu. Od 2006. godine radi kao stručni suradnik u Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu i fundusima muzeja i zbirki.

 

---------------------------


POGLED U KRETANJA - DJELA IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK
Kustosice: Rozana Vojvoda, Petra Golušić, Jelena Tamindžija
Trajanje: 11.3.2021. - 30.5.2021.

Novi postav Umjetničke galerije Dubrovnik pod nazivom Pogled u kretanja – djela  iz zbirke UGD obuhvaća vremensko razdoblje od početka moderne umjetnosti u Hrvatskoj gdje se kao začetnici novog smjera u umjetnosti posebice ističu Vlaho Bukovac i Mato Celestin Medović do suvremenih tendencija u umjetnosti na dubrovačkoj i hrvatskoj sceni. Ovoga puta izbor iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik krenuo je retrospektivnom putanjom, od predstavljanja suvremenih smjerova umjetnosti na prvom katu Vile Banac preko pregleda različitih pokreta razvoja suvremenih tendencija od avangardnih pokreta poput Exata 51, Gorgone, Novih tendencija, različitih individualnih izraza na tragu apstraktne i figurativne umjetnosti do samih početaka razvoja moderne umjetnosti s istaknutim lokalnim značajkama poput dubrovačkih pejzažista i kolorista do hrvatskih klasika moderne koji su brojne umjetničke stilove unijeli u hrvatsku sredinu iz svojih studentskih središta poput Münchena i Praga.

Na prvom katu, u metafizičkim kretanjima izložbe zastupljen je izbor radova hrvatske i inozemne scene (Robert Farber, Jan Fabre, Steve McCurry) unazad par desetljeća. Naglasak je stavljen na stvaralaštvo dubrovačke suvremene likovne scene, te su između ostalih autora/ica izloženi Tolj, Jurjević, Burđelez, Lošić, Ivanišin Kardum, Pegan Baće, Opalić, Ercegović, Bratoš, Vlašić, Dražić Selmani, Gverović, Skvrce, Šimunović. Problematizira se odnos institucija i političkih tijela naspram umjetnosti, rat, prostor 'negdje između', vertikalna os čovjeka, ontologija slike u kontekstu univerzalnog.

Drugi kat započinje avangardnim pokretima 50-ih i 60-ih godina koji su primarno bili okrenuti ka valorizaciji konceptualne umjetnosti, istraživanju kinetičkih kretanja, programatskoj i kompjuterskoj umjetnosti te duhovnom okupljanju umjetnika u grupama Exat 51, Gorgona ili djelovanja tijekom manifestacija 60-ih i 70-ih godina pod nazivom „Nove tendencije“. Nit kontinuiteta u razvoju apstraktne umjetnosti manifestira se kroz duh enformela kakav je prisutan u radovima Otona Glihe, Frana Šimunovića i Alberta Kinerta. Postupno dokidanje figuracije s tek shematskim naznakama prikazanih likova prisutno je u djelima Iva Šebalja i Zlatka Price, dok su pak utjecaji američkog apstraktnog ekspresionizma vidljivi u radu Eda Murtića te kasnije i Vatroslava Kuliša. Slikarska su djela nadopunjena kiparskim ostvarenjima Vojina Bakića i Dušana Džamonje koji nastavljaju niz kinetičkih, oblikovnih i svjetlosnih istraživanja.

Iz apstrakcije predstavljene u središnjoj prostoriji posjetitelj naglo doživljava skok u izrazitu figurativnu umjetnost koja je zastupljena pregledom domaćih autora poput Lukše Peka, Marojice Mitrovića, Josipa Škerlja, Milovana Stanića. Posebita naglašenost tjelesnosti figura javlja se kod Hegedušića i Kulmera, dok se hiperrealistični smjer u figurativnoj umjetnosti predstavlja pak djelima dvoje autora Jadranke Fatur i Vlada Jakelića.

Na posljednjem katu vile Banac zastupljeni su dubrovački koloristi (Job, Ettore, Rajčević, Dulčić, Masle, Pulitika, Vojvodić, Trostmann, Šerbu, Gusić)  i pleneristi prve polovine dvadesetog stoljeća (Miljan, Rašica, Murat i drugi), klasici hrvatskog modernog slikarstva poput Vidovića, Tartaglie, Crnčića, Kraljevića, Becića, Gecana, Uzelca i Babića, a pogled unatrag zaključuje se izloženim djelima utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva – Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića.  Predstavljanje različitih kretanja unutar dubrovačkog pejzažnog slikarstva dvadesetog stoljeća teče od  kolorističkih pejzaža  mediteranske motivike, jarke palete i ekspresionističkog duktusa do  istraživanja svjetlosnih fenomena u djelima Josipa Colonne, preko radova Marka Murata, Nika Miljana i Marka Rašice, slikara koji su usvojili pleneristička načela i inkorporirali ih u svoj južnjački imaginarij, a zaključuje se pejzažima Bukovca i Medovića. Izloženi Bukovčevi pejzaži iz pariškog i cavtatskog perioda intimistički su radovi malog formata  koji sažimaju lekcije koje je Bukovac usvojio tijekom svog pariškog školovanja, a pelješki pejzaži Mata Celestina Medovića prepuni južnjačkog svjetla plod su kontinuiranog slikareva promatranja, bilježenja, fasciniranosti rodnim krajem koju pretače u djela bez predradnji u kojima boja ima primat.

 


 

KATARINA ALAMAT KUSIJANOVIĆ 
MENSURA
Kustosica: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Trajanje izložbe: 17.12.2020.-28.2.2021.

Katarina Alamat Kusijanović u izložbi “Mensura” (Mjera) predstavlja se recentnim djelima te s nekolicinom ranijih radova. Riječ je o umjetninama rađenim kredom na drvu i akrilikom na pleksiglasu, te o prostorno – zvučnoj instalaciji. Autorica koristi elegijski distih iz Sponze: “Fallere nostra vetant et falli pondera meqve Pondero cvm merces, ponderat ipse Devs” (“Utezi ne daju naši da se vara nit’ prevaren bude, Robu dok mjerim ja, mene tad’ mjeri sam Bog”) koji “ispisuje” izrezanog tj. fragmentiranog i tek ga doslovno razotkriva u dva rada.


FALLERE NOSTRA # 2, 2020
kreda, drvo / chalk, wood

43 x 43 x 5.5 cm

Uspostavljaju se uvjeti perceptivnog neprepoznavanja tekstualne “poruke” koja postaje polazni i centralni motiv radovima kojima se razmatraju razne opće problematike čovjeka, suvremenog društva, gradova i mjesta svijeta, morala, slobode, istine itd. Moduli se pravilno i simplificirano uspostavljaju kao kadrovi rastavljeno interpretirane višeznačenjske “izreke”. Ona se istodobno afirmira i naznačuje se zbilja u kojoj se odvija poništavanje njezinog značenja, srži i egzistencije.


FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA MEQVE
PONDERO CVM MERCES, PONDERAT IPSE DEVS # 3, 2020

kreda, drvo / chalk, wood
78 x 78 x 5 cm (4 x)

Mnogostrukost istoga je povik u tišini o biti motiva. Isposnički je to rad koji sadrži u sebi unutrašnje tajno i univerzalno. Bitak djela, njegova ontološka suština jest mudro oživljavanje problema nestajanja i lomova ispravnih vrijednosti, mjere koja se ne poštiva u čovjeku i društvu što dovodi do tame i boli na mnogo razina.
Nema u radu Alamat Kusijanović patetike niti buke, ona je profinjeno jasno kritična bez osude. Predstavlja se etičko-kozmološka vizija koja se preuzima iz naslijeđene kulturne baštine okruženja. Temetizira se Dubrovnik kao opće mjesto svijeta koji trpi suvremene pogreške i koji treba biti usmjeren na ispravnosti kako bi opravdao sve kvalitete stvorene u prošlosti i one koje su potisnute u sadašnjosti. On je polazna točka da bi se označilo i razumjelo stanje mraka i raspadanja duha u koje je doveden kao i ostali gradovi svijeta. Trgovina je danas dominantno uprljan prostor gdje se događa grozota, a čovjek je žrtva. Naravno da egzistiraju vage koje ne varaju i ostali koji su u svom pozivu vođeni uzrokom i smislom svega što postoji. Univerzalnost rada ljudskog bića počiva i zasniva se na odricanju od sebe samoga u smislu prepuštanja vječnom; što je jedino istinito. Unutarnja prisutnost zahtjevan je i temeljni “zadatak” čovjeka; to je mogućnost bivanja u istini, slobodi, miru, čistoći… Mjere su poremećene na svim razinama; jednostavno i oštroumno se zaključuje radovima Alamat Kusijanović.
Izložba upozorava na urušavanje svijeta i optimistički kodira besmrtni “teritorij”.


MENSURA # 1, 2016
kreda, zlato, drvo, pleksiglas / chalk, gold, wood, plexiglass
53 x 53 x 11 cm

BIOGRAFIJA
Katarina Alamat Kusijanović rođena je 1965. u Dubrovniku. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu 1989. na odsjeku konzervacije i restauracije štafelajnog slikarstva, a potom i na Likovnoj akademiji u Splitu 2004. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1992. godine. Od 1993. do 2019. godine radi kao konzervator-restaurator savjetnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu, 2008. - 2013. kao voditeljica Restauratorskog odjela Dubrovnik. Kao djelatnik Hrvatskog restauratorskog zavoda održala je niz predavanja na stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavila je dva znanstvena i više stručnih radova. Autor je izložbene instalacije “Skriveni trečento” (pred Kneževim dvorom, Dubrovnik, 2018.) i izložbe “Oltarna slika Jacopa Tintoretta iz Korčulanske katedrale” (Knežev dvor, Dubrovnik, 2008.). Od 2008. radi kao dizajnerica za Jadranske Luksuzne Hotele. Izlagala je na jedanaest samostalnih i mnogim skupnim izložbama. Živi i radi u Dubrovniku.

REFLEXIO CAERULEA # 2, 2020
akrilik, pleksiglas / acrylic, plexiglass
30 x 30 x 4 cm (48 x)

 


 

LOVRO ARTUKOVIĆ – USPORAVANJE

Vrijeme trajanja: 10.12.2020.-28.2.2021.
ORGANIZATORI: Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik
U SURADNJI S: Moderna galerija, Zagreb
STRUČNA KONCEPCIJA, IZBOR DJELA, TEKST U KATALOGU IZLOŽBE: Leonida Kovač


Biće iz bajke – kubističko, 2018. Foto Gunter Lepkowski


Brandenburška palma, 2020. Foto Gunter Lepkowski

Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik organizatori su izložbe Usporavanje kojom se, nakon dugo vremena, Lovro Artuković predstavlja u Zagrebu i Dubrovniku.


Haljina na cvjetove, 2019. Foto Gunter Lepkowski


Jednog ljetnog dana u Heidelberškoj šumi

Lovro Artuković već godinama živi u Berlinu, a posljednju izložbu u Zagrebu održao je 2014. godine u Laubi. Od tada u Zagrebu, njegovom rodnom gradu, nismo imali prilike vidjeti umjetnikove radove.
Artukovićev primarni medij rada jest figurativno slikarstvo. Pri stvaranju svojih radova koristi tradicionalnu tehniku ulja na platnima velikog formata. I ova izložba donosi slike velikog formata, no ima i nekih novih elementa vezanih uz umjetnikova likovna istraživanja. Potonje je rezultiralo bogatstvom detalja u recentnim radovima. Izložba koju ćemo imati prilike vidjeti u Zagrebu, potom i u Dubrovniku, predstavlja 43 rada nastala u razdoblju od 2015. do 2020. godine i podijeljena je u četiri sekcije: Zlatne folije i odrazi, Melankolija noćnih svjetla, Posjet ateljeu i Izlet.
Iz popisa Artukovićevih samostalnih izložbi vidljivo je kako slikar rijetko izlaže te kako kod njega kreativni proces dugo traje i, stoga, u konačnici, radovi nastaju kroz duže vremensko razdoblje. Umjetniku se svakako ne može pripisati hiperproduktivnost, naprotiv kako sam kaže: „Velika produkcija je nešto što mi je potpuno nepoznato, ne mogu tako stvarati”.


Jesenjski izlet, 2019-2020. Foto Gunter Lepkowski

O samom nazivu izložbe Usporavanje kao i o svojem recentnom stvaralaštvu Lovro Artuković kaže:
„Posljednjih godina živim u neprestanoj unutarnjoj borbi. Naime, moje slike, ili ono što njima pokušavam dosegnuti, zahtijevaju sve više vremena. Mislim da razlog ne treba tražiti u tome što starim i postajem općenito sporiji već što se u slikama množe detalji, a način na koji slikam - to bezbrojno premazivanje jednog te istog mjesta na slici lazurom da bih dobio željenu prisutnost i gustoću naslikanog - uzima sate i sate koji nekako neprimjetno prolaze. Sjedeći danima pred istom slikom, zarobljen jednim jedinim detaljem, često pomišljam kako bih trebao ubrzati svoj slikarski postupak, biti produktivniji, raditi primjerenije dobu u kojemu se sve odvija sumanutom brzinom i u kojemu – avaj –i onako nitko neće imati ni strpljenja ni koncentracije da se upusti u promatranje moje slike sa staromodnim, sporim užitkom.
Zapravo sam se sâm doveo u tu – klopku - kako mi se ponekad čini. Dopuštao sam da me pri odabiru motiva vode životne okolnosti, umjesto kakva plana ili sistema. Kad međutim pogledam to što sam naslikao, vidim da je baš tako i trebalo biti naslikano. Radi energije, radi atmosfere, radi svega što sam svjesno i nesvjesno htio postići svakom od tih slika. Budući da (do sada) nisam iznašao patent koji bi mi omogućio da slikam brzo i jednostavno, a da pritom budem i zadovoljan naslikanim, nakraju uvijek ponizno prihvatim da je taj spori i tegobni način, koji me katkad frustrira, upravo moj osobni, prepoznatljivi način. Zato sam odlučio da slike nastale posljednjih godina izložim pod nazivom Usporavanje.”


Ukazanje u Neuköllnu (crveno,žuto, zeleno), 2020. Foto Gunter Lepkowski

BIOGRAFIJA
Lovro Artuković rođen je 1959. godine u Zagrebu, Hrvatska. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slikarski izraz temelji na figuraciji i intimizmu, razvijajući ga prije svega na ikonografiji urbane civilizacije. Nekoliko godina radio je kao nastavnik na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, te, potom, devet godina kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2003. godine seli u Berlin gdje i danas živi i djeluje kao slobodni umjetnik. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu održao je 1985. u Galeriji Vladimir Nazor. 2008. godine realizirana je retrospektivna izložba njegovih radova u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, pod nazivom “Najbolje slike”, koja je obuhvatila radove nastale između 1984. i 2008. godine. Tom prilikom objavljen je opsežni katalog njegovih radova pod nazivom Najbolje slike autorice Blaženke Perice (Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb, 2008.). Artuković je primio Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najbolju izložbu u 2001. godini, a 2013. Nagradu publike na izložbi »Macht Kunst«, Deutsche Bank KunstHalle
O Artukovićevu opusu pisala je nekolicina povjesničara umjetnosti, među ostalima Krešimir Purgar, Feđa Vukić, Leonida Kovač, Blaženka Perica. O njemu su snimljena dva filma: eksperimentalni film Krađa u režiji Lukasa Nole iz 2004. godine i dokumentarni film L.A. Nedovršeno Igora Mirkovića iz 2008. godine. Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu.


Ženski lik u prostoru (Teschi), 2018. Foto Gunter Lepkowski