IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik - Umjetnička galerija Dubrovnik

IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik

ZORAN ŠIMUNOVIĆ
ODRASTANJE

Kustos: Branko Franceschi

8.11.-10.12.2023.

Kustos izložbe, Branko Franceschi u izložbenom katalogu za umjetnika između ostaloga zapisuje: „Šimunović je doslovno uronjen u vlastiti mentalni prostor i unatoč životu u jednom od najljepših domaćih pejzaža, postao je za svoju generaciju netipičan slikar unutrašnjih, duhovnih i nadasve emotivnih prostora. U potonjem pronalazim osnovni razlog njegovog uspjeha. (…) Smatram da se sveobuhvatan uspjeh Zorana Šimunovića može objasniti njegovim shvaćanjem slike kao reprezentativnog (respektabilnog, tipičnog i atraktivnog) objekta koji se obraća osjetilnim i osjećajnim potencijalima gledatelja.“

DO ASTRONAUTS NEED ART 1, 2020., ulje na platnu

Franceschi o umjetnikovu radu i seriji koja je predstavljena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, zapisuje i kako „Šimunović mahom radi u tradicionalnoj tehnici ulja na platnu ambicioznih dimenzija u skladu s, možda i podsvjesnim, aspiracijama gledatelja koji će je potencijalno uključiti u privatni prostor svoje svakodnevice. Sljedeći privlačni aspekt je suzdržana gama pastelnih boja, balansiranog zatomljenog tona, nanesenih ujednačenim, nenaglašenim potezima kista. Nema likovnog elementa koji bi remetio meditativnu atmosferu slike. Kompozicija se razvija iz središta slike prema jednolično bojenim površinama rubova, pa se sadržaj percipira jednostavno. Sam sadržaj balansira između figuracije i apstrakcije premošćujući veliki raskol između dviju tendencija koje su obilježile likovnost prethodnog stoljeća. Šimunović se s jedne strane obraća potrebi prosječnog gledatelja za prepoznavanjem predstavljenog motiva, a s druge strane prostor oko motiva animira jezikom kojeg je razvilo slikarstvo apstrakcije. U kompoziciju ubacuje niz likovnih događaja u samom materijalu izvedbe poput kapanja ili ih unutar kompozicije razvija u zasebne partije i razrađene površine, čineći sliku likovno, a time i perceptivno bogatom.“

DOES DOLLS HAVE EMOTIONS, 2022., ulje na platnu

Što se tiče samih motiva na njegovim djelima, Franceschi zapisuje kako „motivi Šimunovićevih slika nisu sazdani po euklidskoj geometriji, niti se pojavljuju u prostoru usklađenom s linearnom perspektivom. Dvodimenzionalni su, lebde u prostoru koji ne poznaje gravitaciju, a njihovi međuodnosi i veličine potpuno su proizvoljni, određeni slikarovim unutrašnjim zorom. Iako moderne po izvedbenoj tehnici i koloritu, Šimunovićeve se kompozicije razvijaju u simboličkom prostoru gotovo arhaične provenijencije. Sukladno proizvoljnom formatu realizacije motiva, bez obzira jesu li preuzeti iz života ili imaginarija popularne kulture ili je pak riječ o pejzažu, njihove se boje nužno ne poklapaju s predloškom. Kao u snu, sve se podređuje unutrašnjim zakonitostima koje generira svaka pojedinačna situacija.“

ODRASTANJE, 2022., ulje na platnu

BIOGRAFIJA

Zoran Šimunović rođen je 1984. godine u Vinkovcima. Šimunović je 2008. godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, a diplomirao 2013. godine u klasi profesora Antuna Borisa Švaljeka. Potom dobiva mjesto kustosa u Gradskom muzeju Vukovar, zatim voditelja Galerije Slavko kopač u Gradskom muzeju Vinkovci. Sa svojim djelima i izložbama hvaljenim od kritike, Zoran Šimunović danas je jedan od najpriznatijih i najtraženijih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izlagao je u galerijama i muzejima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji i Mađarskoj; djela mu se nalaze u javnim zbirkama četiri hrvatska muzeja. Godine 2019. bio je jedini vizualni umjetnik kojeg je prestižni američki časopis za dizajn Regard Magazine odabrao za prilog “Hrvatska puna života”, zatim 2022. godine u prestižnom časopisu Geo France obuhvaćen je njegov umjetnički rad. Umjetnik svoj uspjeh pripisuje motivaciji i odlučnosti koji su vodili njegov rad i trud posljednjih godina.

ODRASTANJE, 2023., digital print, print on plexiglass, light box

BORIS CVJETANOVIĆ _ LJETOVANJE 1985 – 1997
Izbor radova, postav: Boris Cvjetanović, Petra Golušić
Kustosica: Petra Golušić
28.9. – 29.10.2023.

Nerežišća, 1994., silver print

Boris Cvjetanović radi ciklus koji se odnosi na periode ljetovanja. Izložba predstavlja izbor iz njega, sastoji se od osamdeset i jedne crno-bijele analogne fotografije koje su nastale od 1985. do 1997. godine. Meridijani i paralele nižu se sukladno odrednicama koje su ucrtane u autorovo kretanje: Brač, Pelješac, Zadar, Dubrovnik, Bibinje, Korčula itd. Pustolovnost umjetnika uprizoruje se u fragilitetu umjetničkog djela. Događa se kontemplativno i esencijalno zapisivanje. Fotograf mjesto svijeta, unutarnji i vanjski život ljudskog bića, bilježi višerazinski. Autor proživljava, budno prati, oštroumno promatra te s lakoćom (nenametljivo tiho) i u mudrosti (mekano/snažno) iscrtava univerzalnu kartografiju.

Škrip, Brač, 1986., silver print

Mir se izriče i jednostavno se rastvara portretistika - srži života i prisutnosti. Život se vidi spoznajom i bilježi markantnom estetikom. Ona iznimnom kvalitetom, koja je ukorijenjena duboko u općem, uvlači pogled u kadar. Mapira se spori mediteranski tijek. U obrisima i na bridovima, u detaljima i krupnim planovima čita se ikonografija predjela Zemlje. Mediteran se razaznaje u fizionomijama, krajobrazu, svjetovnim i svetim stvarima, atributima i simbolima, interijerima i eksterijerima. U njemu se bezuvjetno prožimlje, bivstvuje sa sobom i drugim, poštuje se naslijeđeno i tradicija, traži se istina i pronalazi, sloboda se tišinom izriče. Živi se jednostavnim i skromnim životom. Odmiče se u samotnjačke pustinje i vraća se natrag k čovjeku. Pronalazi se dobrota i povjerenje. Spoznaje se apsolut. I mnogo više od navedenog majstorski zapisuje Cvjetanović.
Pristupa se ljudskom biću i svijetu mišljenjem i razumijevanjem. Kod Cvjetanovića riječ je o iskonskoj prisutnosti. Rastvorena je knjiga ontologije čovjeka i svijeta.Buga, Škrip, Brač, 1995., silver print

Uprizoruje se duhovni i vitalni bitak ljudskog bića. Rad izriče humanost. Ciklus nastaje u teškoj duhovnoj situaciji, razdoblju prijelaza iz jednog političkog uređenja u drugo i dobu Domovinskog rata. Prostor se višerazinski čita kao mirno područje nužno za opstanak humanog univerzalnog opstanka. Boris Cvjetanović prolazi kroz razne situacije i zadržava se tamo gdje treba stati da bi dokumentirao srž. Hegel navodi za umjetnika da u 'svijest unosi najviše interese duha' što je u radu autora jasno, očito. Osjetilnost je umna, a umnost osjetilna. Ono nevidljivo postaje vidljivo. Susret s istinom, istinom kao temeljem ili biti svijeta, susret s istinom biti ljudskog bića, mapira se. Glorificira se bezvučjem sloboda. Riječ je o mogućnosti koja se uviđa, poštuje i kojoj se jednostavno dostojanstveno pristupa. Očita je spoznaja svjetlosti. Izrečeno je bivstvovanje u običnosti i poniznosti. Blagostanje skromnosti suštinski se uprizoruje. Događa se ozbiljno i duboko markiranje običnosti (u smislu njezine krajnje veličanstvenosti) i zahvalnosti (na temeljnome).

Tonči Jure Ivica i Buga, Nerežišća, 1991., silver print

Konstituiranje bitka umjetničkog djela počiva u objektivizaciji subjektivnog viđenja pojedinačnog kao općeg.
Majstor fotografije dominaciju kadrova posvećuje Braču gdje provodi ljeta s obitelji te Pelješcu odakle je i porijeklom. Portretira suprugu, kćer te rodbinu u spontanim scenama i dok poziraju objektivu. Cvjetanović kadrira svakodnevicu majke i djeteta u raznim uzrastima. Iskazuje se sloboda, harmonija i jedinstvo ljudskog života. Tajnovito se prodire u profinjenost intime. Fotografija je čudesan fenomen. Njome se izražava odnos i komunikacija tišine s najbližima. Razumijevanje šutnje je u obostranom pogledu u i kroz objektiv. Tu je riječ o obitelji, nukleusu života. Umjetnik u sporom tijeku prilazi tematici kontinuirano. Moguće je pratiti kretanje mijene u istančanoj portretistici. Objektiv bilježi životna događanja i nenametljivo poziranje u ljetu. Beskraj je vidljiv: u očima, na licima, pokretima, mirovanju itd. Čita se u scenama detalja svijeta intimnog prostora koji postaje procesom rada opći. Poštovanje prema životu podcrtava neizmjerno bogatstvo unutarnjeg prostranstva i istine.
Filozofija Cvjetanovićeve umjetnosti artikulacija je unutarnjih energija predmetnog svijeta. U njoj se događa oblikovnost mišljenja koje se estetskim fenomenima uprizoruje kao bivstvovanje jednostavnosti i bivanja u iskonu.
Portretistika Brača i Pelješca počiva i u makadamskom putu, praznom nogometnom igralištu s dvama ispražnjenim okvirima gola itd. Fotograf bilježi znakove bez značenja. Prizori koji su 'niša' označavaju 'apstrahirana mjesta' u kojima se neposrednije vidi univerzalna nit. Tu se istražuje beznačajno/sveznačajno. Njihova (uvijek prisutna) egzistencija moguća je posvuda i sakralna je. Oni svjedoče modus mogućnosti kao bitan modus opstanka ljudskog bića.

Nerežišća, Brač, 1985., silver print

Kadrovi pripadaju grasti za cvijeće, ljudima u lokalnoj kavani koji opušteno poziraju, vjenčanju prijatelja, djeci na ulici... Ciklus sadrži procesiju sv. Margarite u Nerežišću, sv. Ane u Donjem Humcu, boćanje u noćnim satima. Cvjetanović je u Žuljani u kojoj vidimo ribare, smokvu… Portreti mještana događaju se i u njihovim domovima. Šifrira se mir na licima, iscrtava se chiaroscuro.
Moguće je pratiti autorovo putovanje tijekom kojega u Dubrovniku, na Korčuli, Pelješcu, Braču i dr. zapisuje prijatelje, ljude koji dominantno tvore suvremenu hrvatsku umjetnost. Spontanost ili svjesnost fotografiranih svjedoči mišljenje, komunikaciju, razmjenu, prožimanje i dr.; slobodu i istinu. Prozračno se kadrira iskonska vrijednost.
Stvara se dnevnik jedne ispovijesti. Kadar je istina trenutka. Događa se pojavnost ležernosti promatrača. Kadriranje je uravnoteženo i pomno osmišljeno; posjeduje svojevrstan red i razmjer. Beskonačnost se uprizoruje u iskazima tišine. Heidegger kaže da je boravište mišljenja mjesto tišine. Izraz je fin, rijedak, harmoničan, značajan, čudesan, uzvišen/ponizan, čovječan. U radu se uspostavljaju forme procesom pravilnosti, zakonomjernosti i harmonije. Fotograf je miran i koncentriran. Meditativno i suštinski bilježi ljeta u niti univerzalne zone. Svjetlost je uvijek snažno dotaknuta, proživljena i utisnuta (uvedena) u kadrove. Sakralno se iščitava. Uviđena i spoznata, isto tako bilježena: omogućuje beskraj gledanja. Bivstvuje se u 'zoni' bitka.
Općenito, autorov je opus iskaz iznimne kvalitete tuzemne vizualne umjetnosti čije okvire prelazi. Umjetnička djela su 'internacionalni objekti produktivnog procesa, a internacionalnost, naravno, znači odnos između znaka i bitka…' (Max Bense) Događa se krajnja neposrednost, apsolutnost i primarnost. 'Um koji je miran začuđujuće je aktivan, živ, potentan – ali ne u odnosu na nešto određeno. Samo takav um je slobodan od riječi – slobodan od iskustva, od znanja. Takav um može opaziti ono što je istinito, takav um ima izravnu percepciju koja je onkraj vremena.' (Jiddu Krishnamurti) Umijeće fotografiranja esencijalan je proces - svjedoči supstancijalni rad Borisa Cvjetanovića koji je istinit u sebi.

Buga i Markita, Nerežišća, 1996., silver print

ANDY WARHOL
Andy Warhol: Ja sam niotkud - djela iz zbirke Muzeja moderne umjetnosti iz Medzilaborca

21.9.2023. - 29.10.2023.

Kustosi: Michal Bycko, Martin Cubjak i Jelena Tamindžija Donnart

Izložbu jednog od utemeljitelja pop-arta u svijetu, Andyja Warhola organizira Dubrovačko-neretvanska županija u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik i Muzejom moderne umjetnosti Andyja Warhola u Medzilaborcu iz Slovačke. Izložba pod nazivom Andy Warhol: Ja sam niotkud - djela iz zbirke Muzeja moderne umjetnosti iz Medzilaborca rezultat je dugogodišnjih razgovora i plodne suradnje dviju regija: Dubrovačko-neretvanske županije i slovačke regije Prešov.

Ono što ovu izložbu čini posebnijom od drugih izložbi koje propituju fenomen stvaranja kralja pop-umjetnosti, kako ga se naziva u pregledima povijesti umjetnosti, sagledavanje je njegova opusa iz drugog kuta, propitujući i njegovo podrijetlo kroz prikazane artefakte obitelji. Voditeljica projekta i jedna od kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom katalogu o izložbi i Warholu zapisuje: „Izložena djela iz zbirke Muzeja moderne umjetnosti Andyja Warhola obuhvaćaju odabir 85 izložaka koji uključuju različite tehnika tiska na papiru (ofsetni tisak, litografija, sitotisak na papiru te slikanje na njima poput akvarela ili slikanja polimernim sintetičkim bojama) i koji su rezultat njegova snimanja portreta polaroidom, toliko popularnih da su postali svojevrstan statusni simbol poznatih ličnosti koje su htjele imati svoj portret izrađen u Warholovoj poznatoj Tvornici, tzv. Factory. Ovo mjesto bilo je, kako i sama riječ kaže, tvornica novog svijeta gdje se posebno poticalo eksperimentiranje na području umjetnosti, glazbe i filma, okosnicama nove progresivne kulture koja se razvijala u Americi 60-ih godina.(…)Izložba „Andy Warhol – Ja sam niotkud“ posjetitelju omogućuje predodžbu konteksta unutar kojeg je umjetnik stvarao i iz kojeg je proizašao, no njegova pojava i značaj na svjetskoj umjetničkoj sceni ipak upućuju na nepostojanost granica u njegovoj umjetnosti, kao što i sam specifičan naslov izložbe aludira. Sveprisutnost i opća prepoznatljivost njegovih djela jasno prikazuju snažan utjecaj koji je posebice danas prisutan u sveopćem konzumerističkom društvu gdje su sve instance popularne kulture kojima je autor bio opčinjen višestruko potencirane i toliko prisutne u našem svakodnevnom životu bez ikakve naznake posustajanja.“ Osim sad već kultnih grafika među izlošcima se posebno izdvajaju fotografije pjesnika, dizajnera svjetla i fotografa Billyja Namea koji je od 1964. do 1970. godine radio kao arhivist u Tvornici bilježeći trenutke svojom kamerom.
Kustosi izložbe su Michal Bycko, Martin Cubjak i Jelena Tamindžija Donnart.
Partneri izložbe su Dubrovačko-neretvanska županija, Umjetnička galerija Dubrovnik i Muzej moderne umjetnosti Andyja Warhola u Medzilaborcu, a izložbu podržavaju Prešov regija, Grad Dubrovnik, Turistička zajednica grada Dubrovnika, Turistička zajednica Dubrovačko-neretvanske županije i Zračna luka Dubrovnik.
Izložba ostaje otvorena do nedjelje, 29. listopada 2023.

Biografija:
Andy Warhol rođen je 6. kolovoza 1928. u Pittsburghu od roditelja Julije i Andreja Warhole, doseljenika rusinske nacionalnosti rodom iz Mikove kod Medzilaborca u Slovačkoj. 1942. slika portret svojeg prijatelja Nicka Kisha te ga potpisuje: A. Warhola. Završava osnovnu školu /Holmes Elementary/ i upisuje srednju školu /Schenley High School/ koju završava 1945. Upisuje studij na Sveučilištu u Pittsburghu /Carnegie Institute of Technology/. 1949. seli u New York. Počinje raditi kao komercijalni umjetnik i grafički dizajner za časopise „Vogue“, „Seventeen“, „Harper’s Bazaar“, poduzeća Tiffany, Bonwitt Teller, trgovinu obućom I. Miller. Tijekom 1950-ih i 1960-ih Warholove ilustracije krase mnoge važne komercijalne projekte /ilustracije i naslovnice knjiga, omoti ploča, izlozi trgovina, omoti i papir za pisma. Tijekom 1950-ih Warhol dobiva brojne nagrade umjetničke organizacije Art Directors Club i Američkog instituta za grafičke umjetnosti. 1952. održava prvu samostalnu izložbu „Petnaest crteža inspiriranih djelima Trumana Capotea“ u galeriji Hugo u New Yorku. 1960. stvara prve slike „Coca-Cole“ nadahnute stripovima i oglasima tehnikom zumiranja i prenošenja na platno. 1962. počinje izrađivati slike s pomoću grafičkih tehnika /sitotisak, što postaje karakteristično za njegov rad. Nastaju slike poput „Campbell’s Soup“ i „Marilyn“ – postaje istaknuti umjetnik u novom umjetničkom pokretu zvanom pop-art. 1963. u suradnji s Billyjem Nameom osniva umjetnički studio pod nazivom FACTORY, a prostorije prekriva folijom i srebrnom bojom. 1964. izrađuje prve autoportrete na temelju fotografija te počinje razvijati svoju dugogodišnju seriju autoportreta. 1966. počinje surađivati s rock bendom The Velvet Underground, koje je prvi put čuo u kafiću Bizzare u New Yorku. Njegov film „Djevojke iz Chelseaja“ pobuđuje interes. 1969. ujesen izlazi prvo izdanje mjesečnika „Andy Warhol’s Interview“. Pokreće suradnju s Vincentom Fremontom, partnerom i izvršnim direktorom. 1980. kreće na turneju europskim gradovima /npr. Beč, München, Firenca, Rim/. S Fredom Hughesom sudjeluje u audijenciji s papom Ivanom Pavlom II. u Vatikanu. 1985. nastaju portreti, autoportreti, serija slika automobila, slika „Absolut Vodka“. 1986. stvara veliku seriju slika pod nazivom „Posljednja večera“, inspiriranu istoimenim djelom Leonarda da Vincija, te seriju „Kamuflaža“. 22. veljače 1987. Andy Warhol umire uslijed komplikacija nakon operacije žučnjaka.
O Muzej moderne umjetnosti Andy Warhol u Medzilaborcu
Muzej moderne umjetnosti Andy Warhol u Medzilaborcu (MMUAW) osnovan je 1991. godine kao prvi muzej na svijetu posvećen kralju pop umjetnosti. Danas je muzej specifična transregionalna institucija muzejsko-galerijskog tipa koja se ponajviše bavi trenutnim tendencijama u suvremenoj umjetnosti te posebno životom i radom Andyja Warhola. Muzej konceptualno mapira, predstavlja i profesionalno prikazuje ne samo život i radove Andyja Warhola već i trenutne trendove u vizualnoj umjetnosti i kulturi, utjecaj etničkog porijekla umjetnika na njegov rad, utjecaj pop umjetnosti na trenutnu umjetnost i povezane teme. Muzej je najveća centralna kolekcija slika i artefakata Andyja Warhola u Slovačkoj, autoritet je među muzejima, a ispunjava očekivanja i profesionalaca i opće javnosti svojim jedinstvenim položajem na međunarodnoj sceni. Muzej je u nadležnosti regije samouprave Prešov od 1. travnja 2002. godine.

EKREM YALCINDAG
PRIRODE

29.7.2023. - 17.9.2023.

Kustosi: Heinz Peter Schwerfel & Jelena Tamindžija Donnart

O Yalcindagovom stvaralaštvu u izložbenom katalogu kustos izložbe Heinz Peter Schwerfel između ostaloga zapisuje: „Ljepota može biti i umjetna – i to onda kada je ona umjetnička. „Priroda“ je naziv koji krasi novu seriju djela koja je 2023. godine stvorio u Istanbulu i Frankfurtu nastanjeni umjetnik Ekrem Yalcindag, mada njegovo stvaralaštvo u srži nema veliki doticaj s konvencionalnim prikazom prirodne ljepote. U njegovim djelima se priroda, naime, ne reproducira, ona se prikazuje; njezini tragovi postaju likovnim umjetničkim djelima, a da sami po sebi nikada ne predstavljaju središte slike. Priroda je pretočena u umjetnost, i to vrlo osobnim jezikom umjetnika koji je davno prevladao suprotnost između figuracije i apstrakcije. On voli spajati nejednakosti pa tako vješto kombinira intelektualnu konceptualnu umjetnost sa savršenim, vlastitom rukom izrađenim slikarstvom.“

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart o novoj seriji radova koja će biti izložena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik zapisuje: „Poput brodova na Bosporu, koji neprestano mijenjaju promatračevu vizuru svojim kretanjem, nova serija radova Ekrema Yalcindaga slijedi obrazac postavljanja in medias res, usred stvari ili u središte radnje, gdje forme ulaze i izlaze iz slika. Tako forme kao da nastavljaju svoj život i izvan zadanog okvira slike upućujući nas na prvotnu romantičarsku misao o našem vlastitom povezivanju s prirodom i zrcaljenju naše duše i misli u njoj. Yalcindag nas uspješno vodi na ovo putovanje, sugerirajući stazu svojim krugovima poput otisaka tabana u pijesku, koji nas vode u nepoznatom smjeru.“

Biografija:

Ekrem Yalcindag rođen je 1964. u Turskoj, a živi i radi u Frankfurtu, Berlinu i Istanbulu. Njegova su umjetnička djela međunarodno zastupljena u renomiranim kolekcijama moderne kao što su Istanbul Modern, Sammlung Goetz u Münchenu, EPO Art kolekcija u Münchenu/Hagu, Arthena Foundation u Düsseldorfu, Kunstmuseum u Stuttgartu, Museum Haus Konstruktiv u Zürichu ili Staatlichen Kunstsammlungen u Dresdenu. Nakon prvih studija umjetnosti na Sveučilištu Dokuz Eylül u Izmiru (1990. – 1993.), nastavio je umjetničku karijeru na akademiji Städelschule u Frankfurtu od 1994. do 1999., i to s Hermannom Nitschom (svojim mentorom) i Thomasom Bayrleom. Iduće murale stvara za galeriju Kai Middendorff u Frankfurtu (2009.), muzej Museum Morsbroich u Leverkusenu (2009.), galeriju Istanbul Modern (2010.), muzej Kunst and Kulturstiftung Opelvillen Rüsselsheim (2016.) i muzej Borusan Contemporary (2010./2021.). U 2014. odnosi s Alexanderom Rodtschenkom i Barnettom Newmanom iznjedrili su triptih „Crvena – žuta – plava“. U 2015. Yalcindag stvara još monokromatskih radova. Inspiriran siluetama Henrija Matissea, započinje sa šarenim varijacijama linijskih okvira. Za set „Obojene crne“ (2017.), Yalcindag se vraća zaobljenom formatu. U 2018. stvorio je radove pod nazivom „Beskraj“ koji se prvi put pojavljuju u galeriji Kai Middendorff. U 2020. Ekrem Yalcindag primjenjuje princip tehnike gradijenata razvijen za seriju „Beskraj“ na svoje zaobljene formate. U 2022. prvi put prenosi svoj princip akrilnih murala na platno. Manje tjelesni materijal dozvoljava izvedbu biljnog ornamenta velikih razmjera. U najnovijim radovima Yalcindag implementira svoj prijašnji rad predstavljajući oblike prirode i dramatično proširujući svoj tehnički repertoar: u ogromnim formatima kombinira svoju tipičnu delikatnu tehniku ulja na platnu s drvom i printanjem. Ovi umjetnički radovi prvi se put mogu vidjeti na zidovima muzeja Kunstforum Wien.

JOSIP TROSTMANN
VATRENA PALETA PINOVE JESENI

13.6.2023. - 23.7.2023.
Kustosica: Andrea Batinić

Izložbom se obilježava čak šezdeset godina njegova stvaralaštva, a izloženo je više od osamdeset djela. U zasebnom prostoru predstavljeni su i radovi umjetnikovih učenika čime je obilježen Trostmannov dugogodišnji pedagoški rad. Predstavljena je i bogata dokumentacija iz života umjetnika, kao i video s intervjuom umjetnika o njegovom likovnom stvaralaštvu. Izložba prikazuje njegov stvaralački put od šezdesetih godina do danas, a može se posjetiti do 23. srpnja.

Kustosica izložbe je kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik Andrea Batinić, koja za Trostamnnov rad u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Tematika je Trostmannova slikarstva krajolik koji ga okružuje i sraslost sa svime što mediteransko podneblje čini prepoznatljivim. Njegov likovni opus određuju motivi dubrovačke kamene arhitekture, i to ponajviše gradskih zidina, dalmatinske flore i faune, dvorišta, perivoji, tarace, odrine i sjenice te motivi mrtve prirode; naizgled uobičajeni slikarski motivi koji majstorstvom slikara, finom kolorističkom gamom i suptilnošću izraza postaju remek-djela stvarana toplinom i strašću iznimnoga stvaralačkog osjetila slikara, iskonskog Mediteranca. Pojedine motive svojega čudesnog kolorističkog sklopa i zavičajnog prostora - ugodu sunca, plavetnilo mora, palme na vjetru - koje promiče u autentično znakovlje naše likovne umjetnosti, nije moguće tretirati neposredno bez prisnog udjela složenih asocijativnih slojeva koje čine povijest, tradicija, filozofija, mašta i bezgranično duboka poetika ljudskoga življenja. Osim što ostaje ustrajan u svojim motivima, bitna odrednica Trostmannovih radova jest unošenje obilja svjetlosti u svako djelo. I u tome ustraje već punih šezdeset godina neumornog slikarskog rada.“

Josip Trostmann - kraća biografija:
Josip Trostmann rođen je 9. lipnja 1938. god. u Dubrovniku. Kao dječak kolorira skice svoga oca graditelja. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu gdje pohađa „Večernju školu portreta „Iva Dulčića“. Pripreme za Akademiju pohađa kod Milovana Stanića i Vojislava Stanića. Kod konzervatora Koste Strajnića dobiva materijale o modernom, posebno francuskom slikarstvu te sa Kostom ostaje dugogodišnji prijatelj.
Diplomirao 1963. god. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod I. Režeka i Đ. Tiljka te postaje članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Prvi put samostalno izlaže u Dubrovniku. Uz slikarstvo bavi se i pedagoškim radom. Radio je kao likovni pedagog osnovnoj školi, a zatim u srednjoj „Slikarsko dizajnerskoj školi“ u Dubrovniku do mirovine.
Jedan je od izravnih nastavljača dubrovačke kolorističke tradicije koju su uspostavili Dulčić, Masle i Pulitika. Trostmann slika zavičajne motive i lirske motive mrtve prirode, stilski se krećući između impresionizma i ekspresionizma.

SVJETOVI UNUTAR SVJETOVA

Sophie Erlund (Danska), Stephen Kent (SAD), Josep Maynou (Španjolska), Igor Eškinja (Hrvatska) i Mark Požlep (Slovenija)

27.4.-8.6.2023.
Kustosica: Jelena Tamindžija Donnart

Partneri izložbe su CCA Andratx, Udruga Nomad, Umjetnička galerija Dubrovnik, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika te projekt podržava Danska umjetnička zaklada (Danish Arts Foundation), Goethe Institut, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Hilton Imperial Dubrovnik.

Međunarodna izložba „Svjetovi unutar svjetova“ koja okuplja petero umjetnika Sophie Erlund (Danska), Stephena Kenta (SAD), Josepa Maynoua (Španjolska), Igora Eškinju (Hrvatska) i Marka Požlepa (Slovenija) prvotno je, u veljači otvorena u Centru suvremene umjetnosti CCA Andratx na Mallorci. Izložba je ostvarena nakon jednomjesečne umjetničke rezidencije u centru suvremene umjetnosti CCA Andratx na Mallorci, koji su osnovali poznati dansko-francuski kolekcionarski par Jacob i Patricia Asbæk.
Okupljena grupa umjetnika s odmakom od svakodnevice propituje svoju umjetničku praksu tijekom rezidencijalnog programa gdje dublje zadiru u nova i već postavljena pitanja u svom radu: od pitanja stvaranja slike i fenomena hiperprodukcije vizualnog u današnjoj epohi u slikama različitih tehnika autora Stephena Kenta, bilježenje trenutaka u procesu stvaranja vizualnih dnevnika Josepa Maynoua pri čemu se umjetnik koristi svakodnevnim predmetima, propitivanja naše vlastite percepcije prostora koji nas okružuje i u kojima obitavamo u radu Igora Eškinje, odnos objekta i čovjeka i propitivanje njegova antropocentričnog pogleda u skulpturi, crtežima i zvučnom radu Sophie Erlund te pitanja stvaranja životnih situacija u kojima ćemo sami sebe dovesti u novu dimenziju percepcije stvarnosti u videoradu i crtežima Marka Požlepa.
Također, okupljena grupa umjetnika bili su sudionici umjetničkog rezidencijalnog projekta pod nazivom “Artist meets Chef” 2017. i 2019. godine u hotelu Adriatic u Rovinju koji su vodile Vanja Žanko i Jelena Tamindžija Donnart iz Udruge Nomad.
Predstavljanje izložbe u Mallorci bila je prva etapa putujuće međunarodne izložbe, dok je druga etapa predstavljanje ove izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a posljednja točka ove izložbe je Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika / Meštrovićev paviljon u kojemu se izložba otvara 14. rujna 2023. godine.

IGOR EŠKINJA
POETIKE PROZIRNOSTI

27.4.-8.6.2023.
Kustosica: Jelena Tamindžija Donnart

Radovi Igora Eškinje poigravaju se s percepcijom slike kao pojave u suvremenom društvu, ali i pojmom slike u rječniku vizualne kulture i povijesti umjetnosti. Izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik obuhvatila bi ranije radove i nove radove koji bi bili izvedeni upravo za ovu izložbu. Djela Igora Eškinje tematiziraju proizvodnju slike u suvremenom društvu, u današnjici koja je zagušena prijenosom slika u svim formatima. Takav kontekst ljudima, odnosno korisnicima medijskog prostora postupno oduzima značenja slikama u gustoj kakofoniji metodom preklapanja, umnožavanja i ispražnjavanja smisla. Slike Igore Eškinje instalacije su u prostoru u kojima dominiraju projekcije, tragovi, nakupine materijala koji se novim uspostavljanjem reda transformiraju u hipotetski svijet. Ovaj prikazani svijet lišen je ljudske prisutnosti pozivajući gledatelja da uoči novu perspektivu rada i novi način percepcije nečega već viđenog koje je sada postavljeno u drukčiji kontekst. Propitujući koncepte poput krhkosti, skromnosti, praznine, prolaznosti, privremenosti u svojim radovima Eškinja istovremeno preispituje naša vlastita osobna iskustva i interakcije iz svakodnevnog života. Na ovaj način autor stvara zaseban novi svijet koji postaje sjecište nekih prethodnih ideja, mjesta koja ga okružuju i ljude s kojima radi. Izložba propituje kompleksne odnose konstruirane slike te relacijom između stvarnog i posredovanog prostora te dokumenta i fikcije. Pojam prozirnosti zahvaća promišljanje stvarnosti iz perspektive mnogostrukih vizualnih pojavnosti dok poesis označava antički koncept konstrukcije emocija, iskustva ili značenja.

Biografija:

Igor Eškinja (Hrvatska, 1975.) živi i radi u Rijeci. Eškinja konstruira svoje arhitekture percepcije kao ansamble skromnosti i elegancije. Umjetnik “izvodi” objekte i situacije, obuhvaćajući ih u njihovoj intimnoj i tihoj tranziciji iz dvodimenzionalne u trodimenzionalnu formalnu pojavu. Koristeći jednostavne, jeftine materijale, poput samoljepljive trake ili električnih kabela te ih razlažući s ekstremnom preciznošću i matematičkom točnošću unutar striktnih prostornih parametara, Eškinja definira drugu kvalitetu koja seže dalje od fizičkih aspekata i ulazi u registre imaginarnog i van-perceptivnog.
Eškinjini radovi uključeni su u međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto, (2008.); Complicity, Rena Bransten galerija, San Francisco (2009.); 28. Grafični Biennale, Ljubljana, (2009); Dirt, Wellcome foundation, London, (2011.), Rearview Mirror, Power plant, Toronto, (2011.); Ash and Gold – a world tour, Marta Herford, (2012.); 2nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg, (2012.); 8 ways to overcome space and time, Muzej savremene umetnosti, Beograd, (2013.), T-HT nagrada, MSU, Zagreb (2016.), Every Time A Ear di Soun – Dokumenta 14 program, Savvy contemporary, Berlin (2017.), kao i samostalne izložbe: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg-Forum d’art contemporain, Luxembourg (2009.), The Day After, Federico Luger gallery, Milano, (2011.) Inhabitants of Generic Places, Kunstforum, Beč, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (2011.); Interieur Captivant, MAC/VAL muzej, Vitry, (2012.); Quixote, MUWA, Graz, (2014.), PRODUCTIVE WORK_what is it supposed to be?, Q21, Museums quartier, Beč, (2018.), EXPOSURES, Kunsthalle Bratislava (2021.).

DUBRAVKO KASTRAPELI
DIJALOG S DRŽIĆEM
Izložbom Dom Marina Držića u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik obilježava deset godina zajedničkog rada s ilustratorom Dubravkom Kastrapelijem
30.3.2023. - 23.4.2023.
Kustosica: Valerija Jurejvić

U sklopu izložbe „Dijalog s Držićem“ predstavljen je i četvrti i ujedno završni dio cjelovitog strip-izdanja Dunda Maroja kojeg je Kastrapeli napeng'o, a Dom Marina Držića objavio u sklopu svoje izdavačke djelatnosti.

Iz teksta kataloga izložbe kustosice Valerije Jurjević izdvajamo: „Razrađujući kroz godine iste likove i scene za različite projekte, zanimljivo je promatrati kako je Kastrapeli prizore iz književnog predloška u različitim varijacijama likovno riješio. Stoga su na izložbi zajedno prezentirane odabrane ilustracije iz dvaju ciklusa – pasteli prikazani na izložbi 'Srce nose prid očima…' i akrili koji su bili dio izložbe 'Držić i Cervantes – mediteranski krug smijehom' u Domu Marina Držića. Ilustracije u tehnici pastela na papiru obrađuju pojedine prizore iz Dunda Maroja. Već tada Kastrapeli u neke ilustracije aplicira govorne oblačiće u koje smješta replike te se koristi živim bojama, izražajnim gestama, mijenjanjem očišta, naglašenim dijelovima fizionomije, karikaturalnosti, što će sve godinama kasnije postati karakteristično u ilustriranju stripova. (…) Kroz radove nastale u posljednjih desetak godina, uključujući stripove, primjetno je kako pojedini likovi zadržavaju više-manje isti izgled s minimalnim promjenama, dok drugima ilustrator varira fizionomiju, kao da im traži pravi karakter. To se naročito primjećuje kod lika Tripčete Kotoranina iz Dunda Maroja koji prolazi metamorfoze od krupnog čovjeka tamnih gustih brčina i velikog zaobljenog nosa na ranijim ilustracijama do niskog trbušastog lika riđe kose i istih takvih špičastih brkova te izrazito dugog nosa u stripu.“

Upravo stripu pripada posebno mjesto na izložbi „Dijalog s Držićem“ budući da je u sklopu nje predstavljen i završni dio cjelovitog strip-izdanja Dunda Maroja koji je tiskan u četiri nastavka u sklopu izdavačke djelatnosti Doma Marina Držića. Kustosica izložbe Valerija Jurjević u tekstu kataloga navodi: „Po Kastrapelijevu priznanju Novela od Stanca, koja se sastoji od 316 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, najdraže mu je djelo velikog komediografa. No, tko god se bavi Držićem, pa tako i strip-crtač, ne može zaobići njegovu najpoznatiju komediju. Ilustriranju Dunda Maroja Kastrapeli je posvetio šest godina, a tiskano izdanje stripa izašlo je u četiri dijela koja zajedno obuhvaćaju 435 tabli u tehnici akvarela. Od mnoštva materijala za ovu su izložbu odabrane one koje se ističu svojom likovnošću i/ili obrađuju ključne trenutke radnje. Prezentirane u skupinama i poredane kronološki od početka, odnosno od prologa Dugog Nosa na početku prvog dijela do kraja četvrtog nastavka i nadopune izgubljenog kraja petog čina Mihovila Kombola, poznavateljima Dunda Maroja dočaravaju likove i dijelove priče, dok se onima koji nisu čitali komediju, obraća isključivo svojim likovnim i stripskim jezikom. (…) Namjera je bila istaknuti likovnu vrijednost Kastrapelijevih ilustracija i skrenuti pozornost promatrača na likove i njihove geste. (…) Iako cilj izlaganja originalnih tabli stripa nije bio prepričavanje radnje komedije, prepoznavanje pojedinih prizora ili čak replika može biti svojevrsni bonus za prave poznavatelje Držićeve riječi.“
Dubravko Kastrapeli, zagrebački ilustrator dubrovačkih korijena, ilustriranjem književnih djela spaja svoju ljubav prema književnosti i likovnosti. Njegovi radovi posvećeni Držiću otvorili su vrata plodnoj suradnji s Domom Marina Držića koja je u proteklih deset godina iznjedrila dvije izložbe ilustracija iz Držićevih djela, „Srce nose prid očima…“ (2013.) i „Držić i Cervantes – mediteranski krug smijehom“ (2015.), bojanku-slikovnicu Novela od Stanca (2017.), originalne suvenire te dva kapitalna projekta: strip-izdanja cjelovitih tekstova dvaju Držićevih djela, najkraće Novele od Stanca (2017.) i najkompleksnijeg Dunda Maroja (2019. – 2023.). Osim radova koji su rezultat suradnje s Domom Marina Držića na izložbi su svoje mjesto pronašle i ilustracije koje je autor radio za druge projekte ili čak samo za svoj pjačer. „Nakon dvaju stripova, nekoliko izložbi, mnoštva ilustracija posvećenih Marinu Držiću i njegovu djelu neki bi mogli pomisliti kako je Kastrapeliju zacijelo dosta Držića za cijeli život. No zanimljivo je kako se u pauzama između zahtjevnog posla ilustriranja strip-izdanja jednog tako opsežnog djela kakvo je Dundo Maroje, Kastrapeli odmara ilustriranjem – još Držića!“, zaključuje kustosica Jurjević u tekstu kataloga.

OS SVIJETA_STABLO

9.3.2023. - 23.4.2023.

Kustosica: Petra Golušić, muzejska savjetnica

Robert Farber, Afričko drvo, Kenija, 1986., fotografija u boji

Izložba predstavlja izbor od četrdeset i sedam radova iz Zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Dvadeset i sedam autora dominantno pripadaju moderni tuzemne i inozemne umjetnosti, dok je suvremeni izričaj tek minimalno predstavljen. Zajednički je motiv stablo, koje se navodi samostalno ili u grupacijama, pretežno u djelima čistog krajobraza. Također se prikazuje u prvim planovima veduta i marina; predstavlja se cjelovito, u nizovima, kao dio šume, fragmentarno. U najvećoj mjeri na izložbi je prisutno slikarstvo te su zastupljeni crtež, grafike i fotografije.

Razmatra se supstancijalni sadržaj.

Josip Trostamnn, Ružičasti pejzaž, 1974., ulje na platnu

Period koji se markira proteže se od kraja 19. stoljeća do kraja 20. stoljeća i obuhvaćen je rad sljedećih umjetnika: Vlaho Bukovac (1855. – 1922.), Mato Celestin Medović (1857. – 1920.), Josip Lalić (1867. – 1953.), Nadežda Petrović (1873. – 1915.), Marko Rašica (1883. – 1963.), Gabrijel Jurkić (1886. – 1974.), Oskar Herman (1886. – 1974.), Ljubo Babić (1890. – 1974.), Ignjat Job (1895. – 1936.), Sava Šumanović (1896. – 1942.), Milo Milunović (1897. – 1967.), Hans Gassebner (1902. – 1966.), Willy Hempel (1905. – 1985.), Sergije Glumac (1903. – 1964.), Slavko Šohaj (1908. – 2003.), Ivan Ettore (1910. – 1938.), Ante Kaštelančić (1911. – 1989.), Josip Colonna (1911. – 2001.), Gabro Rajčević (1912. – 1943.), Jakša Magaš (1918. – 2012.), Antun Masle (1919. – 1967.), Đuro Pulitika (1922. – 2006.), Joško Baica (1923. – 2010.), Tomislav Ciko (1930. – 1982.), Josip Trostmann (1938.), Robert Farber (1944.) i Damir Fabijanić (1955.).

Josip Colonna, Palma, 1945., bakropis na papiru

Uspostavlja se govor manifestiran različito i slično.
Osjetilnost je umna, a umnost osjetilna.
Stablo je štovano u svim kulturama i svim vremenima, a kao motiv povijesti umjetnosti uvijek je prisutno na raznim razinama značenja i tumačenja. Ono je jedna od najbogatijih i najraširenijih simboličkih tema koje se vežu za ideju živog kozmosa u neprekidnom obnavljanju.
Simbol je života.
U neprestanom razvoju i uspinjanju prema nebu evocira cjelokupni simbolizam uspravnosti.
Povezuje tri razine kozmosa, okuplja sve elemente i općenito se smatra simbolom veza koje se uspostavljaju između neba i zemlje.
Po snazi i okomitosti ono ima središnji karakter: stablo svijeta sinonim je za os svijeta.
Ono označava povratak u središte bitka.

Univerzalna se zona mapira znakovnim procesom / estetičkim procesom.
Umjetnička djela daju estetičku informaciju i komunikaciju.
Razlikovnost je bogatstvo.
Posebnost pripada općenitosti.

Uprizoruje se mišljenje osjetilnoga.
Subjektivno se osjetilnosti objektivizira.
Vizualno postaje spiritualno.
Prodor je u primarno podcrtan.

Stablo, simbol plemenitosti, podređeno je drami silovanja i razaranja.
Čovjek mora ozbiljno shvatiti svoj odnos prema bogatstvu koje ga okružuje i koje je bitno za njegov objektivni opstanak.

Vlaho Bukovac, Primorski pejzaž, 1884.-1885., ulje na platnu

ĐURO PULITIKA (1922. – 2006.)
RETROSPEKTIVA

Koautori i kustosi izložbe: Zdenko Tonković, dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD
Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike: Jelena Tamindžija Donnart, kustosica UGD
Stručna suradnica: Maja Nodari

15.12.2022. - 5.3.2023.

Proljetni pejzaž, 1974.

Povodom stogodišnjice rođenja velikog dubrovačkog slikara Đura Pulitike, Umjetnička galerija Dubrovnik organizira retrospektivnu izložbu njegovih radova koja će biti otvorena u četvrtak, 15. prosinca u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Izložba na kojoj je predstavljeno više od dvije stotine sedamdeset umjetnina (193 slike i 85 crteža) prikazuje stvaralački put Đura Pulitike od kraja tridesetih godina prošlog do početka ovog stoljeća - od ranih gvaševa i akvarela do stilski prepoznatljivih autorovih pejzaža prepunih boja, ženskih aktova jarkih boja inkarnata, dubrovačkih interijera s likovima kapetana, do religijskih tema. Đuro Pulitika jedan od najznačajnijih dubrovačkih kolorista, u cjelokupnom stvaralaštvu ostaje vjeran svojoj viziji dubrovačkog krajolika, kojeg predstavlja stiliziranim oblicima i intenzivnim bojama smatrajući da je „priroda riznica iz koje se crpi cijeloga života“.
Koautori i kustosi izložbe su poznati hrvatski povjesničar umjetnosti Zdenko Tonković, vrstan poznavatelj dubrovačkog slikarstva i Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike je Jelena Tamindžija Donnart, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Stručna suradnica na izložbi je velika poznavateljica opusa Đura Pulitike, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica, Maja Nodari.
Zdenko Tonković je u uvodnom tekstu kataloga istaknuo: „Dubrovština slikarstva Đura Pulitike bila je njegova sudbina i izbor. Rođen i rastao na Bosanki, selu povrh Dubrovnika, njegovu je osobnost odredio srđevski zaravanak i morski horizont, mijene u prirodi i seoski poslovi i dani, prostori Grada u podnožju: unutar zidina i onaj iza škura. Težačka i gosparska komponenta u Pulitikinu su genomu, u njegovoj svijesti i duši, proživljavani u svjetlima i bojama dana i doba, u vjetrovima.“
Na izložbi će po prvi puta biti predstavljen izbor crteža iz privatnog vlasništva koji, kako je zapisala Jelena Tamindžija Donnart, „otkrivaju jednog drukčijeg Pulitiku, umjetnika sa svojim dvojbama i sumnjama. U snažnim gestama otkriva se vrstan i precizan crtač koji promatra i promišlja gradnju svojih motiva. Njemu nije nužno svojstven dug period refleksivnosti, već se njegova bit ostvaruje u neposrednosti, direktnom prijenosu misli na papir bez predugog zadržavanja.“
Umjetnine koje će se izlagati na izložbi posuđene su od privatnih vlasnika i nacionalnih muzeja i galerija primjerice Galerije umjetnina u Splitu, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba s naglaskom na zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik u kojoj se nalazi veliki autorovih djela. Izložba ostaje otvorena do 5. ožujka 2023. godine.

Mreže, 1966.

Đuro Pulitika - biografija:
Rođen je 26. siječnja 1922. godine u selu Bosanka pored Dubrovnika. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Dubrovniku. Učitelj Mato Lalić dovodi ga 1938. godine u dom Koste Strajnića, gdje se već ranije okupljaju renomirani slikari, a mladi likovnjaci stječu prva znanja o slikarstvu. Nakon dvije godine priprema, 1941. se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ostao je do 1943. godine, da bi se ponovo vratio 1945. do 1947. godine, kada će je zauvijek napustiti. Po povratku u Dubrovnik u domu Koste Strajnića upoznao je Petra Lubardu i na njegov poziv odlazi na Umjetničku školu u Cetinje koju završava 1950. godine. Prvi put samostalno izlaže u izložbenom salonu LIKUM-a 1953. godine, a izložbu je otvorio Ivo Dulčić. Sudjelovao je na više od 250 izložbi u zemlji i inozemstvu od kojih su 42 bile samostalne izložbe. Posljednje velike retrospektivne izložbe bile su u Splitu (Palača Milesi, 1996.) i Zagrebu (Umjetnički paviljon, 1996.) Sudjelovao je na velikim međunarodnim likovnim manifestacijama u Rimu, Parizu, Veneciji, Torinu, Milanu, Napulju, Londonu, Ghentu, New Yorku, Philadelphiji. Slike mu se nalaze u mnogim svjetskim i nacionalnim muzejima i galerijama, primjerice u Vatikanskom muzeju - zbirci moderne sakralne umjetnosti, te privatnim kolekcijama diljem zemlje i svijeta. Dobitnik je niza nagrada, diploma, odličja; 1983. dobitnik je godišnje nagrade "Vladimir Nazor", 1993. nagrade grada Dubrovnika za životno djelo, a 1997. godine primio je i nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo. Umro je u Dubrovniku 14. prosinca 2006. godine.

Ležeći akt u interijeru, 1978.

MARO MITROVIĆ
NEUTRALNA PLOVNOST
retrospektivna izložba

Kustosica i autorica izložbe: Jelena Tamindžija Donnart

27.10.-9.12.2022.

Astrid, akril na platnu, 100x200 cm, 2007.

Zanimljivo je kako je Mitrović prvi put, iako na grupnoj izložbi, izlagao upravo u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i to davne 1971. godine. Ova, retrospektivna izložba objedinjuje radove iz njegovih različitih ranijih opusa pružajući gledateljima jedan detaljni, retrospektivni uvid u stvaralaštvo autora koji već duže vremena nije izlagao u svom rodnom gradu.

Četiri jahača apokalipse, kombinirana tehnika na platnu, 100 x 200 cm, 2007.

Piru Bole je tek u zvjezdanoj prašini, 120 x 140 cm, 2001.

Na sreću ljudi raspada se, akril na platnu, 123x152 cm, 2017.

Uz prijašnje radove koje karakterizira prodor u područje ekspresivnog, nadrealnog i mitskog, Mitrović pridodaje novi opus iz 2020. i 2021. godine u kojemu se ponovno miješaju elementi svakodnevnog i fantastičnog svijeta.

Zeleni duh, kombinirana tehnika na platnu, 120x150 cm, 2022.

Kustosica i autorica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom kataloga za umjetnika između ostaloga kaže: "Eklekticizam kojemu je Mitrović sklon pokazuje jednog intelektualca umjetnika koji promišlja svoje postupke, koji se ne libi otići u zemlju eksperimenata i ponovno se vraćati u svoj matični kraj. Neprestana putovanja u nove likovne sfere rezultirat će eklekticizmom u njegovu stvaralaštvu koje je često odlazilo i u proučavanje različitih medija izražavanja, poput fotografije, digitalne grafike, videoradova, zvučnih snimki, performansa, poezije pa i televizijskih emisija. I u samom slikarstvu Mitrović odabire uobičajene, ali i nekonvencionalne tehnike slikanja pa autor poseže za najčešće korištenim akrilom i akrilnim markerima, ali i kolažem, transparentnom bojom za staklo te Oikos multifund bojom za ličenje zidova."

Biografija:
Maro (Marojica) Mitrović rodio se u Dubrovniku 1950. godine gdje je završio gimnaziju pedagoškog smjera. Diplomirao je slikarstvo 1972. godine na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu. Prvi put grupno izlaže kao student 1971. godine na 8. Oktobarskoj izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, dok prvi put samostalno izlaže u Galeriji Sebastian u Dubrovniku 1975. godine. Iako ga slikarstvo prati cijelog života, Mitrović se okušao i u drugim stvaralačkim medijima. Sudjeluje u osnivanju Art radionice Lazareti, obnaša funkciju predsjednika krajem 80-ih te izlaže u suradničkim umjetničkim projektima. 1984. godine slijedi stanka u njegovu slikarstvu koja će potrajati dugih 12 godina. Od 1985. do 1988. godine boravi u SAD-u gdje proučava nove fotografske tehnike, uporabu elektronike u službi umjetnosti i elektronsku glazbu. Jedan je od prvih hrvatskih umjetnika koji je uveo segment kompjuterizacije i diskusiju o društvenim mrežama u umjetnost predstavivši izložbu „Facebook“ 2009. godine u Galeriji Sebastian u Dubrovniku. Glazba je također oduvijek bila dio njegova stvaralaštva te je bio članom osnivačem brojnih glazbenih lokalnih grupa: Tomazopani od 1964. do 1966. u kojoj je Mitrović svirao bas gitaru, Libertas od 1967. do 1970., Dubrovački poklisari od 1972. do 1975. te Tikwoony od 1991. do 1993. godine gdje je Maro Mitrović bio zadužen za perkusionistički segment. Mitrović često ističe kako se on ne drži aktivnim autorom svojih djela, već nekom vrstom oruđa, medijem koji usmjerava stvaralačku energiju. Živi i radi u Dubrovniku. Maro Mitrović izlagao je samostalno i na brojnim grupnim izložbama.

Niski albedo u Šumi Striborovoj, akril na platnu, 150x200 cm, 2017.

VLAHO BUKOVAC (1855. – 1922.)
Rekapitulacija
-iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

Autorica: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD

7.9.-23.10.2022.

Alegorija umjetnosti IV. (kiparstvo), 1897., ulje na platnu

Izložba je svojevrsna rekapitulacija radova Vlaha Bukovca unutar zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Tekstom popratnog kataloga i postavom podcrtana je uvriježena kronološka razdioba stvaralaštva Vlaha Bukovca na pariški (1877. – 1893.), zagrebački (1893. – 1898.), cavtatski (1898. -1902.) i praški period (1903. – 1922.), a bit će izloženi svi, pa i oni do sada manje izlagani radovi iz zbirke, odnosno sedamdeset i četiri umjetnine. Posjetitelji će imati prilike pratiti evoluciju portretnog slikarstva Vlaha Bukovca - u kojem je bio jedan od najvećih majstora u povijesti hrvatskog slikarstva, od ranih pariških portreta s tamnim pozadinama, preko zagrebačkih i cavtatskih portreta rađenih ispred izrazito svijetle pozadine do portreta praške faze prigušene game boja u kojoj su osobito brojni intimni portreti obitelji. Izložba obuhvaća i presjek njegovog pejzažnog slikarstva od skica i slika manjeg formata nastalih u pariškom periodu koje karakteriziraju sažetost, brzina izvedbe i smjelo kadriranje do cavtatskih veduta i pejzaža koje svjedoče koliko je Bukovac bio senzibilan u prenošenju prolaznih i krhkih svjetlosnih efekata na platno. Osim različitih skica za alegorijske i sakralne kompozicije i slika neobičnih sižea poput „klanjanja suncu“, u zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuvaju se i dvije alegorijske slike monumentalnih dimenzija – Alegorija umjetnosti III (ratna kompozicija) i Alegorija umjetnosti IV (skulptura) koje antičkim motivima i izrazito svijetlom paletom svjedoče o značajkama zagrebačkog razdoblja. Alegorije umjetnosti predstavljaju polovicu veće cjeline od četiriju kompozicija koje Bukovac radi namjenski za svoj zagrebački atelijer za položaj iznad vrata u tzv. egipatskom salonu. Heterogeni sastav radova veliki je kapital za komunikaciju s novim generacijama jer upoznavanje s likom i djelom Vlaha Bukovca znači, ne samo susret s jednim izvanserijski talentiranim slikarom i njegovom uzbudljivom životnom pričom, već i uvod u niz stilskih pojmova iz povijesti umjetnosti, te u specifični povijesni kontekst osvita hrvatske moderne umjetnosti u kojem je Bukovac odigrao presudnu ulogu.

Mlada umjetnica, 1941., ulje na platnu

Portret Katarine Bibica, 1891., ulje na platnu

BIOGRAFIJA:

Vlaho Bukovac je utemeljitelj hrvatskog modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma. Rođen je u Cavtatu, gradiću nedaleko od Dubrovnika, 1855. godine, ali je veći dio života proveo izvan Hrvatske. Studirao je u Parizu na École des Beaux Arts kod profesora Alexandrea Cabanela od 1877. – 1880. Već 1878. uspješno izlaže na pariškom Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Godine 1882. doživio je izniman uspjeh slikom La Grande Iza, čije su reprodukcije na Salonu rasprodane u tisućama primjeraka. Nakon završenog školovanja, u Parizu boravi do 1893. godine, upoznaje se s umjetnošću impresionista, prelazi na življu skalu boja i radi u prirodi. Često je boravio u Engleskoj (1882.-1892.), a od 1903. pa do kraja života je u Pragu, gdje radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.
Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu od 1893. do 1898. počinje uzlet hrvatskog modernog slikarstva. Utjecao je na cijelu jednu generaciju hrvatskih slikara koji su mahom počeli raditi u pleneru i rasvjetljavati svoju paletu, te se krug slikara okupljenih oko Bukovca nazivao "zagrebačkom šarenom školom". Bukovac djeluje i kao inicijator likovnih zbivanja u zemlji i kao promotor afirmacije hrvatskih umjetnika u inozemstvu. Godine 1896. uređuje hrvatski paviljon na Milenijskoj izložbi u Pešti, a montažna željezna nosiva konstrukcija prenijet će se u Zagreb i postati osnova zagrebačkog Umjetničkog paviljona, prvog adekvatnog hrvatskog izložbenog prostora. U Zagrebu intenzivno slika portrete (jedan je od najvećih portretista svog doba) i stvara neke od antologijskih povijesnih kompozicija (zastor Hrvatskog narodnog kazališta).
Vlaho Bukovac je bio izuzetno plodan autor, s ogromnim opusom od otprilike 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Od 1878. godine (kada se Bukovac prvi put javio u pariškom Salonu) pa do 1921. godine (kada je posljednji put izlagao sa kćerima u Pragu) umjetnik je 72 puta nastupio na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na drugom i petom Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903.
Vlaho Bukovac umro je u Pragu 1922. godine.

Stromovka I., 1921., ulje na platnu

Ulica u Cavtatu, oko 1900., ulje na platnu

MARA BRATOŠ
ISTINA

20.7.- 23.10.2022.

Koncepcija: Mara Bratoš | Petra Golušić
Kustosica: Petra Golušić

Iz ciklusa autoaktovi u šumi, 1995 _ crno bijela fotografija na negativu, C print _ 15 x 20.5 cm

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik se predstavlja suvremena fotografkinja Mara Bratoš izložbom 'Istina'. Ona obuhvaća izbor portretistike vlastitih aktova nastalih u ciklusima: 'Autoaktovi u šumi' (1995.), 'Autoaktovi' (2005.), 'Autoaktovi 2015' (2015.), 'Ljubav i život žene' (2017.), 'Autoportret s kćeri' (2021.) i 'Pavla i Mara' (2022.).

Tehnike se izmjenjuju od analognih do digitalnih zapisa. Fotografirano tijelo prikazuje se u cjelini ili u dijelovima, pozira se. Moguće je polako i duboko pratiti transformaciju impostacije ženskog lika bilježenog istančanom estetikom kakvoćom i oštrinom uvida u režiranim scenama. Tjelesnost viđena kroz nasuprot postavljen objektiv ulazak je u univerzum bića koje se predstavlja. Navode se razna bivstvovanja. Percipirajući je subjekt u samoreprezentaciji, on se opisuje unutar majstorski bilježenog svjetla. Induktivnom metodom umjetnica razmatra i zapisuje tijelo koje na više razina preispituje. Obznanjuje se unutrašnjost tako da se pojedinačno ontološki uprizoruje.
'Tijelo se spoznaje i apsolutizira.'(C. Cahun) Postiže se objektivni teritorij čime se ruše sve granice privatnog u razotkrivenosti do kraja.
Profinjeno se režira odnos tijela prema vanjskim koordinatama. Simbolička prostornost je šuma, kreirana scena s florealnim uzorkom ili je opisna pozadina svedena na čisti zid.
Estetski fenomeni tijelo i njegovi fragmenti metafizički su krajobraz.
Iskrenost prema sebi kod Mare Bratoš postaje iskrenost prema drugome. Ona fotografira sve ono sakriveno i tajnovito. Razodijeva život sviješću o istini. Moguće je sagledavati iskonsku nužnost samopreispitivanja, proživljavanja života bez obzira na to koliko je težine ili lakoće pohranjeno u njemu. Od mlade djevojke do žene, majke; prikazuju se razna kretanja bez maske.
Tijelo je izreka oslobođenog duha - apsolutne slobode u njezinoj beskrajnoj, neograničenoj oslobođenosti.
Utjelovljuje se ‘ne-skrivenost’. Tijelo je u radu Mare Bratoš - istina. Ono je refleksija iskonske boli, patnje, opasnosti, egzistencijalne nesigurnosti, odsutnosti, praznine, nagona za samoodržavanjem, iskustva krize, nemira, traume, drame, psihoze, rane svijeta. Metafora je proživljenog sociokulturnog okruženja i civilizacije u kojoj egzistira.

Iz ciklusa autoaktovi, 2015., digitalna fotografija, C print_ 50 x 70 cm

Istodobno, akt uprizoruje istinsku slobodu, svjedočanstvo tajanstvenosti, sigurnost, sakralnu prazninu, mir, harmoniju, senzualnost, senzibilnost, platonski Eros, tajno pismo, mistiku, bezgraničnost duha.
Egzistencijalna i ontološka iskustva neprestano su prisutna u radu autorice. Specifični subjektivitet dospijeva u univerzalnu zonu. Tvori se opća portretistika.
Esencijalni rad svjedoči - istinu - bez obzira kakva ona bila.
Istina nije nikakva nadvremenska bitnost, ‘već ono što usudno pogađa čovjekovu egzistenciju i čini ju odgovornom’. Dolazi se do Heideggerovog razumijevanja umjetnosti kao stavljanja istine u djelo, čime se umjetničkom stvaralaštvu pridaje ontologijska funkcija s obzirom na to da je ono za njega jedan od temeljnih načina na koji se otkriva smisao bitka bivstvujućeg u cjelini.

Iz ciklusa ljubav i život žene, 2017., crno bijela fotografija na negativu, C print _ 50 x 70 cm

BIOGRAFIJA

Mara Bratoš rođena je 1974. u Dubrovniku. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, a Cherry Hill High School West u Philadelphiji 1992. godine. Iste godine upisuje Odsjek za filmsko i TV snimanje na Akademiji za dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, te diplomira 1998. godine. Surađivala je s više časopisa (Cosmopolitan, Globus, Elle, Klik itd.), a od 1999. do 2015. godine urednica je fotografije u financijsko poslovnom mjesečniku Banka. Banka. Od 2006. do 2014. surađuje sa Zagrebačkim kazalištem mladih kao fotografkinja dokumentarist, a od 2014. s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog autora (Hrvatska fotografija 1995., Umjetnički paviljon, Zagreb) i 1999. godine Nagrade ocjenjivačkog suda hrvatske sekcije AICA-e (Zagrebački salon mladih za dizajn i primijenjene umjetnosti, Dom hrvatskih umjetnika Zagreb). Članica je ULUPUH-a, HZSU-a, HDFD-a i HDLU-a Dubrovnik. O radu Mare Bratoš pisali su Leonida Kovač, Sandra Križić Roban, Antun Maračić, Marija Tonković, Slaven Tolj, Goran Trbuljak, Višnja Slavica Gabaut i drugi. Mara Bratoš izlaže kontinuirano od 1995. godine na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Iz ciklusa Pavla i Mara, 2022., digitalna fotografija, C print _ 50 x 70 cm

JOSIP IVANOVIĆ
AUTIĆI, 2012. – 2022.
Kustosica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izožbe: 18.5.2022. – 3.7.2022.

AUTIĆI, 2022.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Upravo je u društvima u kojima prevladavaju moderni uvjeti proizvodnje, život predstavljen kao golema akumulacija prizora. S tim u vezi, Ivanovićeva akumulacija prizora autića koji u sebi objedinjuju i vrijeme i prostor postaje i već jest simbol suvremene civilizacije i aktualna tema modernog života. Središnji motiv slikarstva dubrovačkog umjetnika Josipa Ivanovića jest auto kao polazište za određivanje modula suvremenog svijeta.

AUTIĆI, 2014.
kombinirana tehnika na papiru
36 x 92 cm

Jedna od prvih značajki njegova rukopisa prepoznaje se po kultiviranoj grafičkoj matrici, otkrivajući iznimnog znalca grafičkog postupka u lucidnom prožimanju metjerskoga umijeća i stvaralačke invencije. Sintezom materije i spiritualnog, Ivanović stvara svoj postupak na čvrstoj grafičkoj podlozi u inventivnim mutacijama „kadrira“ tematsku problematiku ne apostrofirajući ekološku komponentu, već stvara vlastiti diskurs osebujne likovne izražajnosti.
(Milan Bešlić)

AUTIĆI, 2014.
kombinirana tehnika na papiru
32 x 68 cm

Realni, vizualni predložak autića u slikarevim djelima gubi realističku komponentu i postaje jedna od nedefiniranih, apstraktnih formi koje sačinjavaju sliku. Apstrahirajući predmetnost u korist autonomije crte, oblika, mrlje i kromatskog akcenta, Ivanović se nije sasvim odrekao stanovite referencijalnosti jer pogledom na njegove slike ne možemo se oteti dojmu da je riječ o svojevrsnim varijacijama na temu umjetnikova poimanja slikarstva.

AUTIĆI, 2022.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

L'ÉTOILE, 2020.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Nefiguralni i figuralni motivi stopljeni su u cjelinu, kao i sekcije ravnomjerno nanesene boje i čiste linije. On smješta jednake motive autića koje oblikuje u različitim bojama na mnogobrojne načine. Njihove pozicije dislocirane su unutar zadanoga okvira i stječe se jaka impresija gibanja, pokrenutosti, ali i nemogućnosti kulminacije. Cilj kod Ivanovića nije samo stvaranje čistih apstraktnih formi, već oblika koji motiviraju.

AUTIĆI, 2018.

akrilik na platnu
155 x 200 cm

AUTIĆI, 2017.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Po vokaciji kipar, za njega je skulptura oznaka za sintaktičko, unutarlikovno i apstraktno organiziranje čvrstih statičnih objekata. On jasnom vizijom razvija svoju olikovljenu misao – drvenim skulpturama autića, kao i njihovim 3-D modelima, umjetnik progovara kulturološki kodiranim jezikom. On ih izmješta iz perspektivnog prostora dvodimenzionalnosti i uvodi ih u treću dimenziju.

AUTIĆI, 2016. – 2022.
drvo, boja min 17,5 x 39,5 x 10 cm – max 22 x 53,5 x 10 cm (7x)

Kombinirajući materijale, stvorio je kiparska djela u kojima sretno koegzistiraju i drvo i plastika, svatko svojim morfološkim i umjetničkim sklonostima – to su radovi čije forme jasno ukazuju na željeni sadržaj i motivsku asocijaciju, ponajprije usmjerenu na svijet svakodnevnice modernog načina života.

AUTIĆI, 2022.drvo, boja
min 17,5 x 39,5 x 10 cm - 22 x 40 x 13,3 cm (x6)

BIOGRAFIJA
Josip Ivanović rođen je 1961. u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1988., nakon čega se preselio u Dubrovnik. Kroz karijeru koja traje više od tri desetljeća, radio je na različitim poljima i medijima, uključujući skulpturu u staklu i metalu, crteže, kolaže i grafike, slike i reljefe, kazališne scenografije i javne skulpture i spomenike. Sudionik je Domovinskog rata, a nakon toga radio je zajedno s francuskim restauratorima i klesarima na više projekata obnove spomeničke baštine u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Imao je preko pedeset samostalnih i skupnih izložbi u četrdesetak gradova širom svijeta, a o njegovu životu i radu objavljeno je mnogo novinskih članaka, snimljeno je nekoliko radijskih i televizijskih emisija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1988. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1993. godine. Živi i radi u Dubrovniku.

------------

IVANA PEGAN _ NEGDJE

4.12.2021. – 30.1.2022.

Kustosica: Petra Golušić

Multimedijalna umjetnica Ivana Pegan predstavlja se u izložbi knjigama, videoradovima, fotografijama, fotografijama s tekstom ili riječju pisanim pisaćim strojem, slikama u kojima su zapisi ili nisu. Izričaj se gradi od svijeta života i svijeta jezika kojima se estetika temelji na razmeđu ključnih pitanja temeljnih područja, životopisa, fikcije i žive metaforike. Pegan se bavi analizom uvjeta prostorne i predmetne percepcije i njezinih konceptualnih i jezičnih međuovisnosti. Istražuju se spoznajni i estetski učinci koji su različiti zbog materijalnih i metafizički strukturalnih uvjeta. Teorijskim, filozofskim i lingvističkim raspravama ona otvara specifična područja umjetničkog rada, izražavanja i prikazivanja. Razmatra samospoznaju subjekta i spoznaju. Interpretira život, kako zbiljski tako i imaginarni, mekoćom izričaja oštroumne percepcije i predstavlja ga u njegovim lomovima, ali i svjetlu.

Knjige, posebno u vizualnom kodu, imaju obilježja zena - spontanost, jednostavnost, smirenost i osamljenost. Fotografije i tekstualni sadržaji teorijski problematiziraju zadano ili izmišljeno okruženje, jezik i mentalno predočivanje. Tvori se svjedočanstvo o zamišljenim događajima i onima koji to nisu. Autentični navodi individualnih života povezani su s kodeksima javne i privatne komunikacije te s magijom imaginacije. Izriče se dostojanstvo postojanja. Kreiran je prostor koji je ontološki čitak.

KNJIGA # 2, 2018
21 x 15 x 1 cm
detalj

U seriji fotografskih diptiha, koje režira tek pokojom riječju, autorica rastvara ključna pitanja vezana za čovjeka.

NEVER IS THE PLACE, 2019
fine art print, slova pisana pisaćom mašinom
21 x 15 cm (2 x)

SOUND ORIENTED WHO, 2019
fine art print, slova pisana pisaćom mašinom
21 x 15 cm (2x)

Umjetnica tijekom izolacije u doba pošasti COVID-19 u ovim krajevima svijeta stvara djela u akvarelu i gvašu. Događa se povezivanje pisanja|slikanja riječi i pikturalnog polja. Istražuje se interslikovno i intertekstualno. Tekst je narativni okvir razumijevanja slike i općenito se u radu umjetnice uspostavlja filozofski odnos njega i vizualnog zapisa.
Negdje je jedan od radova sačinjen od osam slika od kojih pojedine sadrže i riječi. Navodi se if there is u prvom dijelu, no u drugom. Otvara se mogućnost postojanja stvarnog svijeta dok se sljedećim dijelom umjetnine direktno progovara o nepostojanju navedenog. Iza slijede tri apstraktne slike koje označavaju bezgraničnost u čovjeku i dva zapisa: we will i meet. Nagovješćuje se egzistiranje teritorija susreta koji je poništen kao pojavni svijet i nije materijalne naravi. Pripovijest je ovo o ljudskom biću i njegovoj nužnosti za sudbonosnim drugim. Riječ je o kreiranju područja koje isključuje realitet i zastupa zone u kojima su duhovna prostranstva jedina moguća mjesta susreta koja su nam zadana od apsolutnog bitka|apsolutnog duha i nužna su za opstanak. /… / Ciklus zastupa jedan ogoljeni, oslobođeni i prazni krajolik koji se navodi u više razina kao istina i vječna egzistencija. On se ne može ukinuti i poništiti ni u najtežim|najtamnijim periodima pojedinca i svijeta u kojima jednostavno treba preživjeti.

WHERE ARE YOU NOW, 2020
čaj, papir
65 x 50 cm (4 x)
detalj

NIGDJE, 2020
akvarel, gvaš, papir
65 x 50 cm

Što se događa u radu Ivane Pegan? Prisutno je neprestano suptilno htijenje dolaženja do istine o biti svijeta i života, do srži čovjeka. Jasno je iskazana težnja ljudskog bića za spoznajom prekosvjetnosti, nepromjenjivog i istinitog bitka svega opstojećega. Navode se tama i svjetlost bivstvovanja. Analizira se prisutnost. Ukida se vrijeme. Simplificirano se mapira percepcija života u običnosti i tihoj veličanstvenosti. Povezuju se filozofskom dubinom unutarnje zone s izvanjskim koje sami kreiramo i koje nam je zadano. Rastvara se imaginarno. Označuje se bit slobode duha. Kodira se čisto mjesto.

BIOGRAFIJA
Ivana Pegan rođena je 1971. godine u Doboju. Diplomirala je 1996. na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Šime Vulasa. Autorica u stvaralaštvu istražuje i otvara razne diskurse posredstvom audio djela, video radova, knjiga umjetnika, dnevnika / knjiga – radova, fotografija, instalacija i dr. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, Art radionice Lazareti Dubrovnik, umjetničke organizacije Tkivo i Dubrovnik Art Forum. Voditeljica je Galerije Flora Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik te se bavi i restauracijom. Pegan je izlagala na mnogim samostalnim i skupnim izložbama i drugim manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.