FACEBOOK            HR  |  EN

Izložbe · Umjetnička galerija Dubrovnik


"SLIKA U SLICI" U HRVATSKOM SLIKARSTVU XX. STOLJEĆA

Vrijeme trajanja: 9.10. - 10.12.2017.

Kustosica izložbe: Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik

Antun Masle, Polica i slike, 1967., ulje na platnu

Izložba "Slika u slici" u hrvatskom slikarstvu XX. stoljeća bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik  u četvrtak, 9. studenog u 19:00 sati. 

Milivoj Uzelac, Autoportret, 1913., ulje na platnu

Izložba „Slika u slici“ u hrvatskom slikarstvu XX. stoljeća istražuje djela hrvatskih slikara u kojima se javljaju prikazi umjetničkih djela bilo da je riječ o portretima, žanr-prizorima ili prikazima interijera u najužem smislu. Na izložbi su zastupljeni klasici hrvatske moderne umjetnosti poput Vlaha Bukovca, Emanuela Vidovića, Milivoja Uzelca, Ljube Babića i drugih. Središnje mjesto na izložbi zauzimaju radovi Iva Dulčića od 1946. do 1953. godine, kada se Dulčić okreće intimističkim temama s čestim prikazima dubrovačkih interijera, radovi Antuna Masle šezdesetih i Đura Pulitike sedamdesetih godina kada tvz. «slika u slici» postaje gotovo lajtmotiv njihovih djela, te radovi Iva Vojvodića i Branka Kovačevića.

Ivo Dulčić, Interijer, 1953., ulje na platnu

Prikaz umjetničkih djela u samim umjetničkom djelima nikad nije slučajan; kod portreta je riječ o istraživanju veze ambijenta i prikazane osobe, kod prikaza atelijera riječ je o pozicioniranju samog umjetnika naspram svog slikarskog identiteta, a odabir interijera u kojima figuriraju slike i umjetnička djela intimistički je intoniran i u najužoj je vezi sa osobnim afinitetima slikara - često predstavlja hommage određenim umjetnicima, razdobljima ili pak intimnu posvetu atmosferama različitih gradova. 

Đuro Pulitika, Kapetan Pasko Pulitika, 1989., ulje na platnu


Vlaho Bukovac, Kćerka Jelica slika, 1921., ulje na platnu

 Autorica izložbe je dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, a djela su vlasništvo privatnih dubrovačkih, zagrebačkih i splitskih zbirki, te nacionalnih muzejskih institucija – Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina iz Splita, Moderne galerije iz Zagreba i Gradskog muzeja iz Karlovca.

 Izložba ostaje otvorena do 10. prosinca 2017. godine.


 

PRAZNINA - izbor iz hrvatske fotografije XXI. stoljeća

Vrijeme trajanja: 12.10. - 5.11.2017.

Kustosica izložbe: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik

Jelena Blagović: O njoj, 2013.-2014., digitalna fotografija u boji, 15x35 cm

Izložba Praznina - izbor iz hrvatske fotografije XXI. stoljeća, koja zastupa i naznačuje stvaralaštvo petnaest autora i autorica vizualne scene bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 12. listopada u 20:00 sati.

Boris Cvjetanović: Grad II, 2004.-2015. digitalna fotografija u boji, 40x50 cm

Izložba predstavlja fotografije koje zastupaju tek naznaku hrvatske vizualne scene XXI. stoljeća. Eksponati/radovi nastali su u odmaku od tjelesnog prisustva čovjeka i izdvojeni su iz serija od kojih ga neke sadrže. Predstavljeno je stvaralaštvo Jelene Blagović, Borisa Cvjetanovića, Petra Dapca, Sandra Đukića, Marka Ercegovića, Davora Konjikušića, Igora Kuduza, Antuna Maračića, Ane Opalić, Marine Paulenka, Jasenka Rasola, Davora Sanvincentija, Sofije Silvije, Sandre Vitaljić i Borka Vukosava.

Sandro Đukić: The Outworn Structure, Željezara Sisak, 2015., digitalna fotografija u boji, 76x101 cm

Radovi svjetskog nivoa jasno i odrješito progovaraju o ključnim i nužnim teritorijima kako pojedinca tako i svih njegovih struktura, mreža, područja koje stvara i tvori. Polazišta su antropološka, društvena, politička, osobna, i tako u ne – dogled. Ima ih jako puno i jezgrovita su u otvorenosti – slojevita u mišljenju i jasna u stavu od kojeg se odustaje u smislu – praznine.

Naglašava se mentalna energija, obilježavaju se opći procesi, objektivno - apsolutni razumljiv duh u problematici zbiljskog, itd. Kazuje se motivima detalja i onima koji to nisu. Ogoljava se mikrokozmos interijera i eksterijera svijeta; prostiru se u jednostavnosti predjeli urbanog, prirodnog, osobnog i drugog prostora. Minimalistička percepcija pojedinačnog tvori univerzalni vizualni govor odmaknut od složene gramatike. Kodovi označavaju kretanje prema praznini, postojanje u njoj i njezinim proredima, na rubovima i dr. Svjedoče je. Oni su praznina. U zapisima se očituje poniznost prema bez – značajnom / sve - značajnom. Ne - bitnost se vidi i spoznaje kao sve – bitnost i obratno.

Marko Ercegović: Golub na grani, 2011., digitalna fotografija 70x100 cm

Izložba ima za popratni materijal tekstove dr.sc. Gorana Kardaša, Antuna Nodila, Stipe Božića, Janke Vukmir, Srđana Nogića, doc.art.dr.sc. Krunoslava Ivanišina, anonimnih autora i autorica (dio dokumentarnog terenskog istraživanja) i autorice koncepcije Petre Golušić.

Pitanje „Što je praznina ?“ postavljeno je ljudima - suradnicima izložbe. Odgovori na pitanje podcrtavaju fotografije hrvatske vizualne scene ovog stoljeća zastupljene u izložbi, a zaprimljeni anonimni odgovori autorica i autora otvaraju široka područja raznih vrsta i razina diskursa, a ovo su samo neki od njih sakupljenih na terenu: Odsutnost svjetlosti. / Prazan prostor. / Crna rupa. / Rupa bez dna. / Tableta. / Kad ništa postoji. / Izgubiti volju za učenjem. / Rupa. / Kad nema nikog oko mene. / Tišina. / Praznina ti je u glavi.

Kustosica izložbe i autorica koncepcije je Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 5. studenoga 2017. godine.


LJUBO IVANČIĆ: POHVALA SLIKARSTVU

Vrijeme trajanja: 9.6. - 30.7.2017.

Umjetnička galerija Dubrovnik u suradnji s Gliptotekom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Kustos izložbe: prof. dr. sc. Zvonko Maković


Autoportret s kistom i paletom, 1992. foto D.Fabijanic

Izložba LJUBO IVANČIĆ: POHVALA SLIKARSTVU bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 9. lipnja u 21 sat. Izložba je organizirana u suradnji s Gliptotekom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Autor izložbe je prof. dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, a radi se o tematskoj samostalnoj izložbi Ljuba Ivančića u kojoj će biti predstavljeni autoportreti pored slikarskoga stalka.


Crveni atelier, 1990. foto D.Fabijanic

U izložbenom katalogu, između ostaloga, povjesničar umjetnosti, Zvonko Maković za umjetnikov rad je zapisao: „U slikarstvu Ljube Ivančića lako je uočiti kako određeni motivi, bolje reći žanrovi, traju tijekom čitava stvaralaštva. Među najzastupljenijima su aktovi i autoportreti. Štoviše, vrlo često ta se dva tematska plana sjedinjuju, pa na slikama susrećemo prikaze akta i samoga slikara. Idemo li još dalje u pojašnjena i pokušamo li locirati prikazane ljudske figure, odrediti im mjesto u kojemu se nalaze, otkrivamo da su smještene u slikarovu ateljeu. Prostor, međutim, nije shvaćen kao pozornica, kao scena unutar koje su bili likovi, bilo različiti predmeti porazmještani na konvencionalan način. Točnije rečeno, da su im jasnije odeđene međusobne udaljenosti, čime bi se postigao dojam prostorne šupljine, odnosno trodimenzionalnosti. Upravo suprotno od toga. Slikar raspoređuje prikazani inventar tako da se kruto pridržava plošnoga karaktera slike. On ne konsturira prostor načinom kojim su to činili slikari koji su usvojili pravila perspektive ili nekih drugih srodnih konvencija predočavanja prostor. Ivančić poštuje temeljni rakon slike kao predmeta, shvaća je prevenstveno kao plohu, a nizanjem plošnih slojeva na diskretan način želi odrediti stanovite pomake koji promatraču pomažu da pojedine elemente shvati kao bliže, a druge kao udaljenije.”


Izduzena figura u crnom, 1966. foto D.Fabijanic


Slikar sa zenskom figurom, 1977. foto D.Fabijanic

Kratka biografija umjetnika:
Ljubo Ivančić (Split, 1925.-Zagreb, 2003.) diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj ALU 1949. Od 1961. bio je asistent, a od 1969. redovni profesor na ALU u Zagrebu. Od 1977. bio je izvanredni, a od 1991. redovni član Razreda za likovne umjetnosti HAZU. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo i četiri za životno djelo.


Slikar u atelieru, 1959. foto D.Fabijanic



 

Izložba dječjih radova s likovnih radionica i Male škole arhitekture

6. i 7. lipnja 2017.

Izložba dječjih radova s likovnih radionica i Male škole arhitekture otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u utorak, 6. lipnja.

Naime, Umjetnička galerija Dubrovnik u periodu od 16. veljače do 27. svibnja organizirala je besplatne likovne radionice za djecu od prvog do osmog razreda osnovne škole. Radionice su se održavale svakoga tjedna od ponedjeljka do subote, a vodili su ih profesionalni likovni pedagozi s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom, umjetnici Ivan Perak i Jasmina Runje. Kao rezultat višemjesečnih radionica i velikog broja malih umjetničkih djela velikih kreativaca, polaznika radionica, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik pripredit će se velika izložba na kojoj će biti izloženi njihovi radovi. Osim izložbe dječjih radova proizašlih iz ovih likovnih radionica, bit će izloženi i radovi proizašli iz radionice Male škole arhitekture koju je početkom svibnja organizirala sekcija mladih Društva arhitekata Dubrovnik. Voditelji ovih radionica bili su Anja Madunović, Ivana Lukenda Trtoman, Ivan Vojnić, Valentina Štivčić, Nikolina Obradović i Tea Krmek koji su u suradnji sa Jasminom Runje i Ivanom Perakom, voditeljima likovnih radionica u Umjetničkoj galeriji s polaznicima obišli tada aktualnu Izložbu ostvarenja dubrovačkih arhitekata 2012.-2016.  te između 39 radova izabrali sebi najdraže i izradili njihove modele od glinamola.

Crtanje i slikanje potiču razvoj motorike i inteligencije kod djece, potiču kreativnost, pomažu djeci da se lakše nose s problemima odrastanja i razvijaju vizualnu pismenost.


 



TOMISLAV BUNTAK

LJUDSKI VRT MILOSTI

11.5. - 4.6.2017.

Kustosica: Vesna Delić Gozze

 

Izložba Tomislava Buntaka, renomiranog hrvatskog umjetnika mlađe generacije naziva „Ljudski vrt milosti“ bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 11. svibnja u 20:00 sati.
Premijerno predstavljanje Tomislava Buntaka u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik uključuje
fluorescentni slikarski ambijent odnosno izravnu slikarsku intervenciju na dio galerijskog prostora (site-specific ostvarenje), te seriju slika (ulja na platnu) i radove koji ispituju samu strukturu crteža. Buntak je suvremeni umjetnik koji kontinuirano njeguje figurativni izraz na vrlo inovativan način propitujući same granice medija i proširujući polja percepcije klasičnih medija crteža i slikarstva. Njegov je rad interpretiran raznoraznim stilskim odrednicama poput «retro-suvremene figuracije» ili «postmodernog postimpresionizma» ili npr. pojmovima «čudesno» u umjetnosti, a on sam nazivan «postmodernim nomadom» ili «postmodernim eklektikom». Riječ je o izuzetno kvalitetnom i plodnom autoru mlađe generacije koji je od ranih devedesetih godina u doba prevlasti angažirane umjetnosti i multimedije sustavno njegovao figurativni izraz, uključivao netipične biblijske i mistične teme, te pozitivno djelovao na novu valorizaciju tradicionalnih medija.

Kustos izložbe, Željko Marciuš, u katalogu je za Buntakov rad između ostaloga zapisao: „Višeperspektivnost i suvremenost Buntakova crteža počiva na multimedijalnosti. Linije na papiru, u mnoštvu povezanih obličja i kompozicijskih kombinatorika te kaleidoskopskoga hibrida stilova koje krase njegove izvedbe, preobražavaju se ujedno naizgled istim, a raznolikim, prožetim osjećajem čudesnosti u umjetnosti, transformacijama u računalni ili site-specific flourescentni crtež, potom u urezani inverzni, bijelu svjetlost žareći monokromni crtež, iscrtane listove bilježnica, kao i crteže na velikom formatu papira te crteže in situ na zidu određenoga prostora ili primijenjene izvedbe u keramici.“

Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe, za Buntaka je u katalogu zapisala: „Slikarsko stvaranje Tomislava Buntaka svojom ikonografijom i načinom obrade od svojih početaka, u devedesetim godinama XX. stoljeća, smirujućeg je djelovanja i nosi vrstu terapeutskog učinka na promatrača. Figuracija je to usredotočena u oazama mira, relaksirajućeg lebdenja u bestežinskom stanju, neka slikovna inačica Hegelove fenomenologije duhovnog  kao prostora koje nastanjuju slobodna i samosvijesna bića, po sebi čista, kao nositelja unutarnjeg moraliteta, sposobnih obuhvatiti mudru jednostavnost.“

Biografija:
Tomislav Buntak rođen je 24. travnja 1971. godine u Zagrebu. Godine 1997. diplomirao je slikarstvo, nastavnički odjel, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Od 1998. – 2010. radi kao ravnatelj Centra za kulturu i informaciju u Zagrebu. Od 2010. godine radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2009. godine je dopredsjednik HDLU-a. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.



 

IZLOŽBA OSTVARENJA DUBROVAČKIH ARHITEKATA 2012.-2016.

* i gostujuća izložba Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini

18.4. - 7.5.2017.

Društvo arhitekata Dubrovnik u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik organizira prvu veliku izložbu ostvarenja dubrovačkih arhitekata. Na izložbi će biti predstavljeno 38 radova podijeljenih u tri kategorije - Realizacije, Projekti i Prijedlozi - neovisno o tome je li riječ o obiteljskim kućama, višestambenim zgradama, poslovnim i javnim zgradama, rekonstrukcijama i dogradnjama, interijeru, intervencijama u javnom prostoru, urbanizmu, izložbama ili arhitektonskoj publicistici.

 



DUBROVAČKI LIKOVNI TRENUTAK 3

9.3.-9.4.2017.

                                              Photo by: Miho Skvrce

Treća po redu izložba koja predstavlja slike, skulpture, grafike i crteže dubrovačkih likovnih umjetnika, naziva Dubrovački likovni trenutak 3 koja je posljednji put održana 2008., svečano je otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 9. ožujka u 19:00 sati.
Žiri u sastavu povjesničara umjetnosti Antun Karaman, Sanja Žaja Vrbica i Lucija Aleksić, odabrao je djela koja će predstaviti dubrovačke likovne umjetnike i pregled gradske likovnosti u najšire zastupljenim tradicionalnim medijima slikarstva i kiparstva.

                                       Photo by:Miho Skvrce

Autor teksta u katalogu, povjesničar umjetnosti Antun Karaman za izložbu je između ostaloga zapisao: „Svi su jednako dobrodošli jer tek svi zajedno čine pravo lice dubrovačke likovne realnosti. A ona je, kao što je vidljivo iz izabranog materijala i vrlo bogata i vrlo potentna. Ako je još pred kratko vrijeme živjeti na periferiji značilo kasniti za aktualnostima cijelu vječnost, danas je zbilja potpuno drukčija: tog kašnjenja više nema niti bi ga trebalo biti (ako ga možda i ima, ono je prije svega u svijesti ljudi, tek onda u stvarnim relacijama životne realnosti) – internet je svijet uistinu učinio globalnim selom, a i afiniteti umjetnika se iz dana u dan mijenjaju sve više i više.“
Na izložbu je prvotno prijavljeno 92 umjetnika s ukupno 219 djela, od čega je odabrano 112 radova 71 umjetnika. Na poziv su se mogli prijaviti svi dubrovački likovni stvaratelji bez obzira na prethodno obrazovanje i uspjehe. Namjera izložbe je prikazati presjek različitih pojava na dubrovačkoj sceni jedinstvenih rukopisa i individualnog promišljanja tradicionalnih i suvremenih tema.


Likovni umjetnici koji sudjeluju na izložbi su: Katarina Alamat Kusijanović, Miljenko Anđelić, Amir Avdić, Gordana Bajurin, Marija Barać, Mišo Baričević, Denis Berković, Anamarija Bezek, Pietro Boban, Ivona Bura, Mercedes Bratoš, Luko Capor, Viktor Daldon, Ivana Dražić Selmani, Mirica Dubčić, Nikola Nino Dubčić, Ivana Gjaja Handabaka, Vedran Grabovac, Aida Hebib Raguž, Ana Hrčan Šojat, Rajna Inić, Tomislav Ivanišin, Stanko Ivanković, Josip Ivanović, Ivana Jovanović Trostman, Nikolina Kapović, Vikica Kitić Biličić, Soheil Keynejad, Kristina Kojan Goluža, Katja Kovačić Karamatić, Maja Kovačević, Valter Kožul, Robert Kralj, Lena Kramarić, Maro Kriste, Jagoda Lasić, Loren Ligorio, Iris Lobaš Kukavičić, Dubravka Lošić, Ivana Lujak, Davor Lucianović, Ozana Masnec, Marijana Milko, Romana Milutin Fabris, Ivana Miloglav Ivanković, Berta Miloš, Ivan Mladošić, Ivo Mladošić, Ivan Perak, Lucija Perojević, Miranda Rako Kuzmanić, Elodi Rašica, Dubravka Rathman, Stjepan Ribić, Jasmina Runje, Goran Ružić, Samir Serhatlić, Tonko Smokvina, Miroslav Stamatović, Pero Šantić, Josipa Šare, Viktor Šerbu, Nikolina Šimunović, Josip Škerlj, Mia Marija Škoda / Nikolina Japunčić, Deša Vlahutin, Iris Vuletić, Anabel Zanze, Nada Zec Ivanović, Eva Zvrko.

                                     Photo by: Miho Skvrce

 


 

FRANCIS BACON

GRANICE UMA

22.12.2016. - 26.2.2017.

Francis Bacon, jedan od najistaknutijih umjetnika modernog i suvremenog europskog slikarstva, prvi je put velikom izložbom crteža pastelom, olovkom i kolažima biti predstavljen hrvatskoj javnosti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a svečano otvorenje ove jedinstvene izložbe iz zbirke Ravarino naziva Granice uma bilo je u četvrtak, 22. prosinca. Na otvaranju su posjetitelji, osim ove iznimne izložbe imali priliku pogledati i izvedbu monodrame Pope Head The Secret Life of Francis Bacon koju je napisao i izvodi engleski glumac Garry Roost. 

Rođen u Dublinu 1909., Francis Bacon je istaknuo sve nedosljednosti svoga vremena kroz svoje slike. Francis je imao težak odnos s ocem, ratnim veteranom i trenerom trkaćih konja koji nije mogao podnijeti slabost i homoseksualnost svoga sina. Otuđen od svoje obitelji zbog svoje različitosti, 1926. Bacon se preselio u London, počeo je čitati djela njemačkog filozofa Friedericha Nietzschea i postao dizajner interijera i namještaja. Postao je jedan od najcjenjenijih slikara 20. stoljeća: usmjerio je  svoje istraživanje o ljudskom stanju kao metaforu života, iskrivljujući slike stvarnosti u potrazi za istinom koja se krije iza vanjskog izgleda.

Francis Bacon je volio Italiju i njezinu tradiciju, a kada je otišao tamo, stvorio je mnoge radove koji su sada u Zbirci crteža Francisa Bacona doniranu Cristianu Lovatelliju Ravarinu u Bologni. Izložba će predstaviti život i djela Francisa Bacona, naglasivši važnost talijanske zbirke crteža i kolaža u kojem umjetnik izražava svoje ideje s intelektualnim poštenjem. Također, izložba će ponuditi posjetiteljima putovanje kroz umjetnikove misli i druge točke gledišta kako bi bolje razumjeli talijansku zbirku crteža podijeljenu u sekcije koje su povezane s  glavnim temama koje je opisao Francis Bacon u Papi, Portretima, Autoportretima i Raspeću.

Edward Lucie Smith, engleski pisac i likovni kritičar za umjetnika je u katalogu zapisao: „Jedna od stvari koja je znatno oblikovala  Baconovu slikarsku praksu je činjenica da je bio pod znatnim utjecajem fotografija. Divio se izdanjima viktorijanskih knjiga serija fotografija Edwarda Muybridgea tijela u fazama pokreta.“

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze, za Bacona je između ostaloga zapisala: “Samosvojna slikarska topologija metafizike nastala iz Baconove ideje o brutalnosti činjenice i fantomskom prisustvu bliskom fotografskoj tehnici koju je taj slikar, često kao predložak, koristio u svome radu i pretvorio je u glavnu uzdanicu u kreiranju provokativnog svijeta slika i crteža, daleko je od stereotipa umirujućeg, tradicionalnog kodeksa estetiziranja.  Baconova slika je distopijska, a kad u njoj i ne vlada izrazita ontologija nasilja, ona je zastrašujuća iz gubitka iluzije o identitetu njegovih likova. Ipak, i na primjerima niza Baconovih crteža doza ironije je na tragu nadrealističkog automatizma stvaranja i pokazuje utješne proplamsaje ljudske želje za promjenom i mogućnosti pobjede Dobra kroz slikarevu labilnu ravnotežu difuznoga svijeta neprekidne mijene.”   

Kustosica izložbe, Giulia Zandonadi u katalogu je zapisala: „Izloženi radovi Francisa Bacona pričaju priču ne samo o velikom umjetniku, nego i o čovjeku: fragmentu privatnog života koje nudi preispitivanje znanstvenih postavki, naglašavajući činjenicu da ne postoji jednoznačan način tumačenja karijere umjetnika. Izlaže se Zbirka crteža Francisa Bacona doniranu Cristianu Lovatelliju Ravarinu nastalih između 1977. i 1992. godine, koji se sastoje od pastela, crteža i kolaža koje je Bacon darovao svom bliskom prijatelju iz Italije, kojega je upoznao u Rimu povodom prijema u Villi Medici održanoj u čast baruna Balthasara Klossowski de Rolea - umjetnika poznatog kao Balthus.“

Andrea Brunello, ravnatelj Kornice: „Svatko se tijekom života mora suočiti s preispitivanjima i poteškoćama, te izgraditi put koji ne mora uvijek odražavati idealnu zamisao koju je predvidio prije. Posebno volim izložbe "Francis Bacona. „Granice uma "samo zbog toga, budući da se bave ljudskim bićem u njegovoj univerzalnosti, u zajedničkom pokušaju pronalaženja smisla u vlastitom postojanju.“



VIRTUALNI VODIČ