FACEBOOK            HR  |  EN

Izložbe · Galerija Dulčić Masle Pulitika

IVO MLADOŠIĆ

IMAGINARIJ SVAKODNEVNOGA

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika

7.12.2017. - 14.1.2018.

Kustosica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica

SIVI ZID, 2017., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

 

Ivo Mladošić je slikar boja, glavnog nositelj informacija kojim povezuje motive iz fizičkog život sa simbolizmom boja i njihovim psihološkim utjecajem koristeći slikarske tehnike akrila i pastela. Boja pokretač, boja živosti je crvena, pogotovo intenzivna cinober crvena koja emanira svoju snagu centrifugalnom energijom na motivu crvenoga dvosjeda na slici Žuti šal (2014.). Akcenti crvenoga na Noćnoj stolici iz 2015. godine, motiva smještenog u perspektivnom skraćenju, pokazuju slikara kao majstora modulacije u slikanju kontrastima boja.

NOĆNA STOLICA, 2015., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

Plavi raster poteza kista dominira u seriji slika Plava ptica (2000.), kao i na slikama iz 2014. godine Zalazak (Šipan), Plavi plićak i Plava dubina; hladna prozirnost plavila prevladava, 2016. godine, i u Plavome otoku, a u snolikosti Plave kuće dematerijalizirano plavilo „podloga“ je za zelene akcente prvog plana; tirkizno plavo, ali i duboko plavo kao da nakon bijega postaje skrovito utočište. Zelena ima ulogu posredničkog predaha između toplih i hladnih boja u cijelom svom bogatom kolorističkom spektru od prevladavajuće vodenozelene nijanse do maslinastozelene i žućkastozelene boje kao i naizmjeničnim ritmiziranjem zelenih pojasa u otvorenim persijanama, griljama, u desnom dijelu slike Sama II iz 1996. godine kako piše Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe, a ujedno i muzejska savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

POSLIJE PREDSTAVE, 2016., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

Svjetlosna raskoš Mladošićeva slikarstva pokazana je u slici Poslije večere (2017.) kao i u Žutom početku (2016.) pa i u toplini boje na slici Žuti klavir (2017.) kojom se pokazuju sve kromatike žute. U katalogu izložbe pod nazivom Imaginarij svakodnevnoga, kustosica Delić Gozze objašnjava kako „višegodišnja serija djela s motivom stolaca pokazuje slikara kao portretista stvari iz svakodnevnog života, tek naznačenog okoliša nekih intimnih prostora. Slobodnim potezom kista, Mladošić istražuje mikrosvijet osjeta i osjećaja, krhkih etida mijene svjetla na materijalnoj barijeri, onoj stolca, nerijetko poništavajući tvarnost predmeta, potezima koji rekreiraju duljine svjetlosnih valova.“ Punoća pigmenta i odrješiti potezi kista, koji su postali i zaštitni znak autora, najuočljiviji su u serijalu slika pod nazivom Na taraci Anice Bošković, nastalih 1997. godine pod poticajnom poetikom Josipa Pina Trostmanna.

ŽUTI KLAVIR, 2017., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

U tematskom ciklusu akrilika na platnu iz 2005. godine slikareve kompozicije su na tragu evokacijskih istraživanja apstrakcije uz zadržavanje naznaka figuracije. Mladošićev raskošni kolorizam s razvijenim osjećajem za tvarnost materije, ali i njena vibriranja, stvaraju emotivnu učinkovitost slike čime je slikar uspio u uvjerljivoj prezentaciji uzajamnog djelovanja osjetilne činjenice s jedne  i ustrojstva građe s doživljajem s druge strane. Kustosica izložbe je Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 14. siječnja 2018. godine.

Ivo Mladošić, foto: Miho Skvrce

 

Biografija:

Rođen u Dubrovniku, 28. rujna 1948. godine. Likovno ga povremeno podučava, od 1966. do 1969. godine, Kosta Strajnić. Slikarsku poduku dobiva od 1966. do 1968. u ateljeu Josipa Škerlja, a od 1968. do 1970. kod Josipa Trostmanna. Od 1997. godine studira u Splitu na odsjeku Akademije Assenza Mallschule Muenchestein, Basel i diplomira 2001. godine. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Dubrovniku.


DAVOR SANVINCENTI

CON UNA CIERTA CALMA  / S JEDNIM ODREĐENIM MIROM

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika

6.10.2017. - 26.11.2017.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica


Oaxaca (2012)_ed1


Izloženi radovi - fotografije, vidoeradovi, foto-dokumentacija i prostorna instalacija tematiziraju prirodno okruženje i osvještavaju perceptivne procese. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika bit će predstavljena serija fotografija Prije prvog svjetla, započeta 2011. godine u kojoj autor istražuje najmirniji dio dana, neposredno prije svitanja snimajući u drugačijim zemljama uvijek samo jednu crno-bijelu polaroid fotografiju. Snimanje ima i svoj ritualni aspekt jer podrazumijeva ustajanje prije svjetla, hodanje nepoznatim ambijentom u potrazi za pravim mjestom i samo jedno okidanje. Uz spomenutu seriju polaroida, Sanvincenti izlaže i srodni 16mm film „Le lever du jour sur l'ocean“ (Buđenje dana na oceanu) koji u statičnom kadru snimljenom na obali Atlantskog oceana hvata prijelaz između noći i dana. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže i seriju polaroida u boji Con una cierta calma / S jednim određenim mirom započetu  2012. godine za vrijeme boravka u Mexicu i posvećenu stablima koja su najčešće na osami, bilo da su iznikla na neobičnim mjestima u nekom suodnosu s artificijelnim tvorevinama ili su jednostavno udaljena od šume. 

El bano de la Reina (2013)_ed1

U Atelijeru Pulitika umjetnik predstavlja prostorno-zvučnu instalaciju Svemir iz serije Nevidljivi pejzaži, rad iz 2011. godine posebno prilagođen dubrovačkom prostoru, te foto-dokumentaciju projekta Drugi mjesec iz 2014. godine. Vizualna intervencija u pejzažu Drugi mjesec napravljena je tako da su u njenoj izvedbi sudjelovali radnici iz brodogradilišta na Malom Lošinju tijekom festivala Škver Art Projekt i tijekom cijele noći, uz mjesec na nebu, različite mjesečeve pozicije su se projicirale na veliko platno stvarajući „drugi mjesec“.  Odabranim radovima Davor Sanvincenti izoštrava osjetila promatrača putem boje, oblika ili zvuka, te u ubrzanom vremenu i obilju informacija inzistira na miru i kontemplaciji bez kojih, uz sva tehnička postignuća, nema pravog razumijevanja prirode stvari. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 26. studenoga 2017. godine.

 

 

 Svemir, autor fotografije: Miho Skvrce


BIOGRAFIJA

http://www.messmatik.net/

Davor Sanvincenti rođen je u Kopru 1979. godine. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za psihologiju; Europskom Institutu za dizajn u Milanu - smjer interakcije na odsjeku vizualnih medija, Umjetničkoj akademiji Brera u Milanu - odsjek za multimediju i Elektro akustičnom informatičkom centru "Agon" u Milanu - oblikovanje zvuka i medijalno programiranje umjetničkih akcija.

Intenzivno se bavi područjem fenomenologije audiovizualnoga i antropologijom vizualne kulture, fokusirajući se na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Njegovo se umjetničko djelovanje grana u razne medije: film i video, fotografija, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualne performanse. U radovima se bavi konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Dobitnik je mnogih nagrada među kojima se ističu Radoslav Putar (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i T-HT nagrade pri Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2008. i 2017. godine).

Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Rencontres Internationales Paris/Berlin/Madrid; Device Art Triennale, Montreal; 28.Muzički Bienale Zagreb; LOOP, Barcelona; 25FPS, Zagreb; World Film Festival, Bangkok, te na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Pariz; ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; UniversalMuseum Joanneum, Graz; Museo de Arte Contemporanea, Oaxaca; Camera Austria, Graz; FRAC Pays de la Loire, Carquefou; NIU, Barcelona; La Triennale, Milano; Filmoteca Española, Madrid; Glassbox, Paris; Haus der Kulturen der Welt, Berlin.


Davor Sanvincenti, autor fotografije: Miho Skvrce


 

ZENAIDA BANDUR (1885.-1946.)

Galerija Dulčić Masle Pulitika

16.6. – 30.7. 2017.

Autorice izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica, doc. dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, Odjel za umjetnost i restauraciju, Sveučilište u Dubrovniku


Paprike, oko 1930., 
ulje na platnu

Izložba Zenaide Bandur (1885.-1946.), nedovoljno poznate slikarice rodom iz Stona otvorena je u petak, 16. lipnja Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Na izložbi su predstavljeni portreti, žanr scene, sakralni prizori i mrtve prirode u tehnici ulja akvarela, cilj je valorizirati stvaranje Zenaide Bandur u širem društveno-kulturnom kontekstu, te ponuditi specifično stilsko određenje njenih djela. 


Dijete i papiga, oko 1941., 
ulje na platnu 

Djela su posuđena iz dubrovačkih, (malo)stonskih, zagrebačkih i splitskih privatnih zbirki i muzejskih kolekcija.  Autorice izložbe su dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.


Minčeta, oko 1920., 
ulje na platnu na ljepenci

Cjelokupni opus Zenaide Bandur pripada jednoj vrsti intimizma, ne samo u odabiru tema, već i u suzdržanom koloritu koji se može povezati s njenim učiteljem Emanuelom Vidovićem, ali je svakako imanentan i prirodi umjetnice. Makar je primila samo sporadične likovne poduke, slikarski poziv osjećala je do kraja života i intenzivno je stvarala u rasponu od četiri desetljeća. Svoje najveće dosege ostvarila je u mrtvim prirodama i portretima bliskih ljudi u kojima se postupno oslobađa njena slikarska faktura. Riječ je o samozatajnom, tihom radu, slikarstvu bez velikih pretenzija koje je ipak u kontekstu dubrovačke umjetnosti nepravedno zanemareno. Ovom izložbom Umjetnička galerija Dubrovnik nastavlja s jednom od svojih programskih smjernica - istraživanjem manje poznatih opusa dubrovačke / hrvatske likovne scene.


Djevojka iz Stona, 1906, 
ulje na platnu na ljepenci

Zenaida Bandur – biografija:

(Ston, 12. 4. 1885. - Zagreb, 19. 7. 1946.)

Zenaida Bandur (rođena Ercegović) svoje prve slikarske poduke dobiva kod Domenike Suhor, dubrovačke amaterske slikarice, te povremeno od Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića.  Dana 22. 2. 1905. g. udala se za Antuna Bandura, veleposjednika i načelnika iz Malog Stona, a  potom 1910./11. nastavila svoje školovanje na Državnoj ženskoj zanatskoj školi u Splitu,  gdje poduke u crtanju i slikanju dobiva od Emanuela Vidovića. Oko 1928. g. seli se u Zagreb, živi u Heinzlovoj ulici br. 19, a 1928. g. postala je  članicom i blagajnicom novoosnovanog Kluba likovnih umjetnica. Odlazi na studijska putovanja u Rim, Firencu, Veneciju, Beč i Pariz. Tijekom četiri desetljeća ostvarila je veći broj djela u tehnikama ulja na platnu, akvarela, crteža pastelom, ugljenom i olovkom, a tematski se orijentira na portrete, mrtve prirode, figuralne kompozicije pretežno folklorne tematike, pejzaže i sakralne kompozicije. Njena djela nalaze se u fundusima Moderne galerije u Zagrebu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, Etnografskog i Arheološkog muzeja u Splitu te brojnim privatnim i crkvenim zbirkama u Dubrovniku, Stonu i Zagrebu. Tijekom života izlagala je na tridesetak skupnih izložbi, ali nije organizirala niti jednu samostalnu izložbu.


Cvijeće, 1937., ulje na platnu 


Dubrovački bazar, 1936., ulje na platnu

 


IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ

DESET SUSRETA

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelje Pulitika

 4.5. – 11.6. 2017.

 Kustos izložbe: Marin Ivanović


Bijeg u Egipat

Izložba mlade dubrovačke umjetnice, Iris Lobaš Kukavičić naziva „Deset susreta“ bit će otvorena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 4. svibnja u 20:00 sati. Također, ova će sakralna izložba kojoj su tema Isus i Marija, osim u Galeriji Dulčić Masle Pulitika biti postavljena i u Ateljeu Pulitika. 


Krunjenje Bogorodice


    Marija drži dijete Isusa

Autor predgovora u katalogu, akademski slikar Anto Kajinić za izložbu je, između ostaloga, zapisao: „U ovim slikama moguće je percipirati sljedeće bitne odlike: perforacije i aplikacije na slikarskoj površini, virtualizaciju slikarske površine, autorski lirski kolorit, iracionaliziranje ikonološkog sloja slike te autorsku ikonografsku arhetipnost. Sve upućuje na nedvojbenu slikarsku studioznost, vrijednu najstudioznije percepcije. Koliko je poznato, u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti nitko dosada nije birano i planski obrađivao sve prizore susreta Isusa i njegove majke, pa su i time djela ove slikarice zavrijedila pristup posebne pozornosti. Riječ je o slikama Blagovijest, Betlehem, Madona, Bijeg u Egipat, Prikazanje u hramu, Kana Galilejska, Isusov susret s majkom na Križnom putu, Golgota, Skidanje s križa i Gospino krunjenje.“


    Navještenje

Biografija:
IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ, rođena u Dubrovniku, 19. 6. 1976. Godine 1995. upisuje ALU (nastavnički odjel, smjer kiparstvo) u Zagrebu gdje je 2001. diplomirala u klasi prof. M. Vuca. Član je HDLU-a od 2003. Od 2005. radi kao asistent na Sveučilištu u Dubrovniku, na Odjelu za umjetnost i restauraciju. Godine 2008. magistrirala je na poslijediplomskom studiju ARS SACRA na ALU Široki Brijeg u klasi prof. A . Kajinića. Doktorirala je 2016. godine na poslijediplomskom studiju „Ars sacra“ na ALU Široki Brijeg. Ostvarila je dvije skulpture u javnom prostoru. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

                                                                        Pieta


 ANA POŽAR PIPLICA

VRIJEME JE

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika

16.3. – 30.4. 2017.

Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

                                                                       Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Izložba dubrovačke umjetnice Ane Požar Piplica, pod nazivom Vrijeme je otvara se u četvrtak 16. ožujka  u 19 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika. 


Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom ovom prilikom u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže izbor iz svojih starijih radova u rasponu od 2004. do 2012. godine  (Šumske ulice, 2004., Leđa, 2008., Kratka priča, 2010., Ima li razloga za slavlje, 2012.). Radovi  uključuju dubrovački / konavoski ambijent, te kroz naglašeno estetizirane prizore problematiziraju ugroženost baštine, bilo da je riječ o građevinama ili prirodi. Aktivan rad umjetnice na restauraciji spomenika u njezinu likovnom stvaralaštvu poprima jednu sveobuhvatnu, gotovo filozofsku dimenziju tretiranja prošlosti. Građevine i predmeti, umjetnički ili uporabni, sa sobom nose otisak vremena koje ih je stvorilo i koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom, razumjeti i, u sofisticiranom svijetu umjetničke prakse, oživjeti u nekom novom sklopu. U Atelijeru Pulitika, umjetnica ostvaruje prostornu instalaciju po kojoj izložba nosi ime, a u kojoj reagira na prostorne zadatosti, odnosno na situaciju utvrde, te ostvaruje svojevrsni vremeplov koji ide duboko u prošlost i odmiče se od današnje galerijske funkcije prostora. U instalaciji dominira medij voska, koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, pogodan za izražavanje početne ideje projekta –neumitnog prolaska i neuhvatljive i zagonetne prirode vremena. Vosak koji koristi u instalaciji, kao i za ploče / skulpture od voska koje radi posljednjih petnaestak godina, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima i sama ga topi i filtrira, inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu.


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm

 

Biografija:

Ana Požar Piplica rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe:

2016.  Mogu li ostati            Galerija Flora, HDLU Dubrovnik

2015.  Ti nestaješ                 Pustjerna,  Dubrovnik

2015.  Pred skok                   Studio  Let 777, Dubrovnik

2013.  Duh i prilika               Galerija Kninskog muzeja, Knin

2008.   izolinije                      Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat

2007.   film                            (performans) Art radionica Lazareti

2005.   alien                           Galerija Bukovac, Cavtat

2004.  šumske ulice               Muzej Rupe, Dubrovnik

2002.   bez naziva                  (performans)   Umjetnička galerija, Dubrovnik

1995.   12 dobrih stvari         Galerija NONA, Zagreb

1993.   bez naziva                   Galerija  Nova, Zagreb

 

Grupne izložbe:

2014.  Grad je mrtav. Živio grad!    Kulturni centar Beograda, Beograd

2012.  Istočno od kraja    Art radionica Lazareti /Kuća Bukovac 

2010.  Domaći rad       Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2008.  T-HT nagrada@msu.hr, MSU Zagreb

2007.  U pejzažu          Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik

2006.  Visura aperta,      Momjan / Momiano

2005.  CROssoverUK,     Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2000.  Galerija             Château de Servières, Marseille

1999.  Situacija na jugu    Art radionica Lazareti

                                                                               Luxus

                                                                      Vrijeme je, 2017.
prostorna instalacija


 ELIAS AYOUB

LJUBAV U DAMASKU

1.2. - 9.3.2017. 

Izložba predstavlja slikarski opus umjetnika nastao u posljednje dvije godine. Riječ je o figurativnom slikarstvu koje se na trenutke odmiče prema apstrahiranju. U njemu se tematizira sadašnja situacija rata koji se odvija na području odakle potječe autor. Likovnom gramatikom umjerenog kolorizma naznačuje se otvaranje prema žudnji i mogućnosti ukidanja / poništenja rata koji se „dokumentira” slikama. Ayoub radi i alegorijske scene kojima ulazi u prostore fantazije – prostore vječnog mira. Tema je recentna i stvarna, a kompozicije svjedoče zbilju i pomiču se od nje u mekoću imaginarnog i liričnog čime se opisuje žudnja za životom u vlastitoj zemlji.  

Kustos izložbe, Vinicije Lupis, za Ayoubov rad je u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao: “Ljubav u Damasku u dvije inačice, okosnica su ovog likovnog ciklusa. Vanvremenska ljubav, koja ima autobiografski značaj, jer je mladi umjetnik pred par mjeseci zapečatio svoju ljubav – ženidbom u jednoj armenskoj apostolskoj  crkvi u Damsku, potvrda su pobjede života nad smrti. Isto onako kako je Picasso bio opsjednut tradicionalnim slikarstvom, možemo reći da slikar Ayoub želi reinterpretacijom remek-djela povijesti slikarstva potvrditi važnost ovog trenutka.”

Za Ayoubovo stvaralaštvo, Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe je zapisala: “Likovno stvaranje Eliasa Ayouba ponajprije je u službi figuracije kao kod njegova izravnoga stilskog prethodnika Marca Chagalla. Ayoubov kolorizam užarenog pigmenta stvara duhovno ozračje i u svjetovnoj motivici.  Sirijski slikar sa prebivalištem u Rusiji nosi živo sjećanje svoje prošlosti. Slikarstvo ovoga rođenoga Damaščanina pokazuje množinu nasljeđa protkanog legendama i religijskom ikonografijom, kojom su bajkovitost i snolikost  sastavni dijelovi.”

Biografija:
Elias Ayoub rođen je 1986. u Damasku, Sirija. Godine 2009. diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti, Damask. Radio je (2012. – 2013.) kao predavač na Fakultetu likovnih umjetnosti u Damasku, a od 2014. Elias Ayoub radi magisterij u Kursk State University (Rusija). Ayoubove slike su u vlasništvu državnih muzeja u Rusiji, Siriji i privatnim zbirkama u Siriji, Libanonu, Rusiji, Egipatu, Kataru, Bahreinu, Francuskoj i Danskoj. 


 Izložba SLIKARI DOŠLJACI 1938.-1945.

Iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik

16.12.2016. - 29.1.2017.

Kustosica izložba: dr.sc. Rozana Vojvoda



Hans Gassebner, Pejzaž s tri kuće (Zaton), 1942. g., akvarel, papir, 37 x 50 cm, inv. br. UGD-1081


Hans Gassebner, Pejzaž s čempresima, 1941. g., akvarel, papir, 30 x 44,5 cm, inv. br. UGD-1092

Izložba “Slikari došljaci 1938.-1945.” otvorit će se u petak, 16. prosinca u 18 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Izložba predstavlja izbor od od četrdesetak crteža, akvarela, pastela i ulja na platnu datiranih u rasponu od 1938.-1945. godine, koji se čuvaju u fundusu Umjetničke galerije Dubrovnik. 


Willy Hempel, Masline, tempera, papir, 36,5 x 50 cm, inv. br. UGD-1094

Većina djela došla je u Umjetničku galeriju Dubrovnik kao dio zbirke Zaloni, ostavštine Artura Zalonija, koju je djelomično otkupila Umjetnička galerija Dubrovnik 1979. godine. Predstavljeni autori Hans Gassebner (1902.-1966.), Franz Schaffgotsch (1902.-1942.), Carl Johann Rabus (1898.– 1983.), Willy Hempel (1905.-1985.), Walter Hoefner (1903.-1968.) i František Besperato (1900.-1963.) su od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina dvadesetog stoljeća boravili na dubrovačkom području i šire. U većini slučajeva su emigrirali pred nacističkom opasnošću, a od strane njemačkog nacističkog režima svrstani su u kategoriju „degenerativne / izopačene“ umjetnosti koja je zapravo označavala modernu / avangardnu umjetnost sa svim svojim pravcima.


Walter Höfner, Muškarac i žena, 1941. g., pastel, papir, 34,9 x 45,7 cm, inv. br. UGD-1099


Walter Höfner, Za stolom, 1937. g., tempera, papir, 47,6 x 63 cm, inv. br. UGD-1178

Izložba je prvi korak u revalorizaciji ostavštine manje poznatih stranih umjetnika koji su boravili na dubrovačkom području u smislu daljnjeg istraživanja njihovog opusa, istraživanja interakcije s domaćim umjetnicima, te detektiranje boravka onih umjetnika koji se do sada nisu spominjali u stručnoj literaturi.


Franz Schaffgotch, U Aleksandrijskoj luci, 1939. g., tempera, papir, 21 x 34 cm, inv. br. UGD-1220


Franz Schaffgotch, Haifa, 1939. g., tempera, papir, 21 x 34 cm, inv. br. UGD-1221

U zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuva se šezdesetak djela međunarodnih autora koji su od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina dvadesetog stoljeća boravili na dubrovačkom području i šire. Riječ je mahom o akademskim slikarima raznih nacionalnosti - Nijemcima, Austrijancima, Česima i Poljacima, čiji su razlozi za boravak na spomenutim prostorima različiti, ali se najčešće može govoriti o emigraciji pred nacističkom opasnošću. Većina djela došla je u Umjetničku galeriju Dubrovnik kao dio zbirke Zaloni, ostavštine Artura Zalonija, koju je djelomično otkupila Umjetnička galerija Dubrovnik 1979. godine.

Ovom prilikom prvi puta se prikazuje izbor od četrdesetak djela manje poznatih stranih autora datiranih u rasponu od 1938.-1945. godine, koji uključuje radove Hansa Gassebnera
Franza Schaffgotscha, Carla Johanna Rabusa, Willyja Hempela, Waltera Hoefnera i Františeka Besperata. Gotovo svi ovi umjetnici svrstani su od strane njemačkog nacističkog režima u kategoriju „degenerativne / izopačene“ umjetnosti koja je zapravo označavala modernu / avangardnu umjetnost sa svim svojim pravcima (ekspresionizam, kubizam, nadrealizam..).


BIOGRAFIJE:

Walter Hoefner (1903.-1968.), student klase Karla Hofera na berlinskoj Akademiji likovnih umjetnosti, oko 1934. je napustio Njemačku da bi utočište našao na Korčuli. Izlagao je 1938. godine na „Izložbi njemačke umjetnosti dvadesetog stoljeća“, čiji je prihod  bio namijenjen slikarima emigrantima, te je u to vrijeme najvjerojatnije posjetio Veliku Britaniju. Ponovno se vraća na Korčulu gdje je preživljavao od slikanja i fizičkog rada i gdje je ostao barem do 1944. godine, sudeći po dataciji crteža. Izgleda da je davao i neformalne poduke, jer je poznat podatak da je od 1938.-1939. godine podučavao češkog slikara Josefa Istlera. (1919. – 2000.). Većina Hoefnerovih radova koji se čuvaju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik crteži su tušem, pasteli i akvareli rađeni na nekvalitetnom papiru koji signalizira loše materijalne uvjete u kojima je radio. U pejzažima i vedutama rađenim akvarelom ili pastelom pokazuje izuzetnu crtačku finoću i prijemčljivost za svjetlosne efekte, dok skice pojedinih muškaraca u kavanama ili grupne kompozicije (primjerice Za stolom iz 1937. godine) pokazuju njegov ekspresionistički habitus u iskrzanom, valovitom crtežu i uznemirujućem naboju prizora.


Grof Franz Schaffgotsch (1902.-1942.) je austrijski slikar i grafičar, te ilustrator knjiga, koji je zajedno sa suprugom emigrirao 1938. godine prvo na Rab, a potom u Zagreb i čiji je život na dubrovačkom području najbolje dokumentiran zahvaljujući dragocjenim memoarima njegove žene Hedwige Schaffgotsch (Putovima sudbine,Zagreb: Hrvatsko-austrijsko društvo, 2009.)

U Dubrovnik stižu 5.6. 1939. godine, gdje se ubrzo nastanjuju na otoku Šipanu i tamo ostaju sve do 1942. godine i hapšenja od strane tadašnje vlasti. Franz Schaffgotsch umire u  Dubrovniku 21.12. 1942. godine  te je pokopan u grobnici obitelji Wregg na lapadskom groblju Sv. Mihajla.

Na izložbi je predstavljen serijom tempera i tuševa s egzotičnog putovanja na relaciji
Pirej-Atena-Aleksandrija-Haifa-Dubrovnik, koje je radio za brodsku kompaniju u zamjenu za troškove putovanja te koje je dovršavao u Dubrovniku. Dopadljivi radovi s izraženom ilustrativnom komponentom ne pokazuju ni u naznakama ekspresionistički senzibilitet karakterističan za njegove rane radove. Svojom pročišćenom jednostavnošću u kadriranju i lucidnim odabirom boja te gotovo stripovskim senzibilitetom (osobito u crtežima tušem) odmiču se od bilo kakve naznake kiča u koji bi se odabirom teme / zadatka moglo zapasti. Zanimljivost je da je crno-bijele crteže Schaffgotsch radio s crnilom od sipe u peru, a zbog prelaženja vlažnim prstom po još mokroj tinti, supruga je te crteže nazivala radovima “u pljuvačkoj tehnici”.


Hans Gassebner (1902.-1966.) je je oko 1933. godine emigrirao iz Njemačke, a 1936. se preselio u Zaton Mali kraj Dubrovnika gdje ostaje negdje do 1945./1946. godine kada se vraća u Njemačku u blizinu Stuttgarta, te sljedeće godine seli u Ulm. Muzej u Ulmu mu izdaje monografiju te je zapravo njegovo stvaralaštvo najbolje dokumentirano od autora prisutnih na izložbi. Na izložbi je predstavljen pejzažima i prikazima životinja i upravo se u srazu tih, naizgled pastoralnih motiva i ekspresionističkog slikarskog oblikovanja silovitim potezima kistom i gustim nanosima boja u reduciranoj skali stvara dojam neke neobične napetosti. Pejzaži nemaju niti natruhe arkadijske komponente, već je cijeli konstruirani slikarski prostor uzbiban, uznemiren. Ovce na pašnjacima djeluju izgladnjelo i otužno, a prizori sa seljankama umjesto idiličnog suživota s prirodom odašilju neku čudnu agoniju vidljivu u govoru tijela i grimasama lica.

 

Carl Johann Rabus (1898.-1983.), ekspresionistički slikar i ilustrator knjiga i časopisa, studirao je na minhenskoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Angela Janka. Njegov boravak u Dubrovniku još treba dodatno istražiti, ali s obzirom na motiv broda u gradskom portu kojim se predstavlja na izložbi i činjenicu da su svi autori iz zbirke Zaloni uistinu boravili na dubrovačkom području, postoje dobre pretpostavke za to.

 

Willy Hempel (1905.-1985.) je studirao od 1927.-1929. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Königsbergu, a potom preselio u Berlin gdje je radio kao slobodni umjetnik, emigrirao je oko 1933. godine, ali ostaje za istražiti kada je točno došao u Dubrovnik i koliko je ostao. Poznato je da je 1949. godine zajedno s umjetnicima Willijem Baumeisterom i Rolfom Cavaelom bio suosnivač grupe «Zen 49», koja je pokrenuta u Münchhenu u Galeriji Otto Stangl. Na izložbi je predstavljen s crtežom i dva pejzaža, a jedan od njih «Masline» u svom razlaganju i umnažanju biljnih formi anticipira Hempelov kasniji postkubistički izraz.


František Besperato (?1896.-1963.) (Francesco Pablo de Besperato i Francesco Paulo de Besperato su varijante imena koje umjetnik koristi) je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti U Pragu (gdje mu je jedno vrijeme profesor bio i Vlaho Bukovac), te na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu.

Napustio je Čehoslovačku 1928. godine, te je došao u Zagreb, potom u Split, na Rab i Hvar i negdje oko 1929. godine u Dubrovnik. U Dubrovniku se bavio restauracijom, a dobijao je i narudžbe. Iz dubrovačkog kulturnog kruga, družio se s Kostom Strajnićem, Markom Muratom, raznim dubrovačkim slikarima, a osobito sa slikarom Gabrom Rajčevićem, koji ga je u dva navrata portretirao.



VIRTUALNI VODIČ