HR  |  EN

IZLOŽBE · Galerija Dulčić Masle Pulitika



PAVO URBAN (1968. – 1991.) _ PRIZORI TAME
Galerija Dulčić Masle Pulitika
16.11. – 12.12.2021.
Kustosica izložbe: Petra Golušić

Umjetnička galerija Dubrovnik obilježava trideset godina od pogibije Pava Urbana i trideset godina od napada na Dubrovnik. Riječ je o predstavljanju dvadeset i tri umjetnikova rada koji dokumentiraju ratnu zbilju i koji su dio Zbirke moderne i suvremene umjetnosti. Unutar izložbe Prizori tame je zastupljeno dvanaest posljednjih fotografija Urbana snimljenih 6. prosinca 1991. godine za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik u kojemu je mladi fotograf izgubio život. Izložba uključuje dokumentarni film Fotografija u Hrvatskoj _ Pavo Urban (1968 – 1991) snimljen 2003. godine.


Kadrovi izriču istinu estetkom kakvoćom i oštrinom uvida. Finoća i harmonija se utjelovljuju u prizorima tame koje Urban fotografira majstorski i izrazito hrabro. Scene užasa rata su bilježene uravnoteženom strukturom svjetla i kadriranjem u kojemu se tvori _ sklad, red i razmjer. Autor je snimao stradavanje, uništavanje, strah, očaj, razaranje, smrt... Pavo Urban je jednostavno svjedočio _ strašnu bol.


ČOVJEK S PSOM (STRAH), 1991.
silver print

 


PORAT GORI I., 1991.
silver print


‘Snimajući iz pozicije Vrata od Ploča perspektivu Straduna s nasuprotnim Vratima od Pila, čudesnom je intuicijom odredio kadar u kojem će se dogoditi najveća drama prošlostoljetnog Dubrovnika. U prvoj snimci ne događa se ništa, vidimo samo pust Grad u tmurno prosinačko jutro. No već na sljedećoj je pakao, u dnu Straduna vatra i eksplozija od koje se trese i grad i kamera. Urban potpuno sabrano nastavlja pratiti događaj te, ignorirajući opasnost, pažljivim kadriranjem, u dvanaest sekvenci dokumentira njegov razvoj. U posljednjoj crno-bijeloj fotografiji kao da je oproštajno zagrlio cijeli Grad. Između dviju eksplozija, na nastaloj snimci objedinjeni su svi toposi koji čine ideju Dubrovnika: s lijeve strane kadra je rub zvonika, gradske prostorne osi. S desne je Sponza, vrhunac njegove arhitekture. Tu je i crkva Sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, Stradun, njegova vitalna arterija. Naposljetku, u samom središtu slike okomica je Orlandova stupa, spomenika legendarnom osloboditelju, mjesto koje sublimira Slobodu kao sam njegov sinonim, misao-vodilju kroz cijelu povijest. Nakon te zgusnute i sveobuhvatne snimke, u neposrednoj blizini eksplodirala je sljedeća granata čija krhotina Pava Urbana smrtno ranjava.’ (Antun Maračić)

%

      

POSLJEDNJE SLIKE _ DUBROVNIK, 6.12.1991.
7 fotografija u boji, digitalni print prema originalnim dijapozitivima

     

POSLJEDNJE SLIKE _ DUBROVNIK, 6.12.1991.
5 crno-bijelih fotografija, digitalni print prema originalnim negativima



BIOGRAFIJA
PAVO URBAN (Dubrovnik, 1968. – Dubrovnik, 1991.)
Pavo Urban školovao se na Srednjoj pomorskoj školi i Pomorskom fakultetu u Dubrovniku. Fotografijom se, kao autodidakt, počeo baviti u srednjoj školi i bio je član Fotokluba 'Marin Getaldić' u Dubrovniku. U sezoni 1990/1991. službeni je fotograf Kazališta Marin Držić u Dubrovniku. Također je službeni fotograf Dubrovačkih ljetnih igara 1991. godine. U rujnu 1991. primljen je na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na smjer Filmsko i TV snimanje. Studij nije započeo, a ni indeks preuzeo, jer se nakon položenog prijemnog ispita i upisa u tom vremenu, tegobnim i opasnim putovima iz Zagreba vratio u svoj Grad da ga brani. Kao dragovoljac, već 29. rujna 1991. nalazi se na prvoj crti bojišnice u Župi Dubrovačkoj i ondje počinje njegov ratni fotografski opus (rat-art). Padom Župe Dubrovačke vratio se u Dubrovnik i počinje raditi za Dubrovački vjesnik i Slobodnu Dalmaciju kao ratni reporter. U tom svojstvu zabilježio je i prvi pogodak u povijesnu gradsku jezgru, 26. listopada 1991. godine. Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske regrutira ga u posebnu dokumentacijsko-informacijsku jedinicu sa zadaćom da fotografira i filmski zabilježi ratna razaranja i stradanja Dubrovnika. Svoj je posao obavljao iznimno sustavno i savjesno. Tako je u rano jutro 6. prosinca 1991. počeo snimati i najžešći napad na Dubrovnik. Tada je, na kraju ovdje izložene dramatične serije od dvanaest fotografija, i poginuo, u dvadeset trećoj godini. Pavo Urban kultno je ime hrvatske fotografije i jedan od simbola ratnog Dubrovnika.


…………………………………………………………………………………………………………………………………………………

 

 

 

 

KRHKOST I SNAGA ŽENE – IZBOR SKULPTURE IZ ZBIRKE UGD
Vrijeme održavanja: 19. ožujka 2021. – 30. svibnja 2021.
Kustosica izložbe: Andrea Batinić, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik


Izložba  pod nazivom „Krhkost i snaga žene“ obuhvaća skulpture hrvatskih umjetnika u razdoblju od prve polovice 20. stoljeća do kraja 60tih godina prošlog stoljeća. Na izložbi su zastupljeni radovi umjetnika (kipara) Ivana Lozice, Frana Kršinića, Roberta Frangeša Mihanovića, Nikole Njirića, Koste Angeli Radovanija i Đorđe Oraovca koji su se bavili tematikom žena i ženskih tijela u skulpturi.

Velikani hrvatskog kiparstva su prikazivali profinjene, senzibilne i elegantne skulpture žena, djevojaka i njihovih tijela. Ženske su figure u njihovoj interpretaciji u određenim stanjima. To su osamljene i zabrinute žene, gotovo statične i jednostavne u nekoj vrsti minimalnog pokreta uvučene u neki svoj onirički unutarnji svijet. Impostirane ženske figure mladog, putenog tijela ogoljela su i astenična s naglašenom erotičnom tjelesnošću. Svojom samozatajnošću, čistoćom, senzualnošću i fragilnošću objedinjuju temeljnu žensku esenciju – njezinu unutarnju snagu.

 

Opus izabranih skulptura odiše posebnom aurom eterijernog zračenja, premda je njihov temeljni učinak itekako autonoman i jezgreno monumentalan. Odabrane skulpture iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik tematiziraju žene i naga ženska tijela s naglašenom erotičnom notom te posjeduju jasna metaforičko - simbolička značenja; fragilnost žene i njezinu unutarnju snagu i čvrstoću. Izložene skulpture dio su fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik i kao takve pridonose važnosti i bogatstvu cjelokupne zbirke UGD.

 



MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857-1920) – izložba povodom stogodišnjice smrti slikara
Vrijeme održavanja: 22. listopada 2020. – 28. veljače 2021.
Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik


Lebić, oko 1906., ulje na kartonu

Izložba kojom se obilježava stogodišnjica smrti Mata Celestina Medovića, jednog od najvažnijih predstavnika hrvatskog modernog slikarstva, obuhvatit će djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik – portrete, djela sakralne motivike, mrtve prirode i pejzaže, te različite studije. Žanrovska raznolikost koja karakterizira kolekciju Medovićevih djela iz Umjetničke galerije Dubrovnik zapravo odražava nikad dovoljno naglašavanu činjenicu – da je Medović bio umjetnik koji je visoke dosege ostvario u različitim poljima djelovanja – povijesnom, religijskom, portretnom i pejzažnom slikarstvu. Odabrani portreti od onih nastalih u doba Medovićeva školovanja u Italiji (1880. -1886.) pa do onih nastalih u doba školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Munchenu (1888. – 1893.)  i kasnije svjedoče da je Mato Celestin Medović, uz dvije godine starijeg Vlaha Bukovca, bio jedan od naših najkvalitetnijih portretista i u bravuroznosti slikarske tehnike i u dubini psihološke karakterizacije koju provodi.


Pelješki motiv, 1906. – 1908., ulje na kartonu

Među djelima sakralne tematike koja većinom uključuju studije i skice, predstavit će se i rijetko izlagana slika monumentalnih dimenzija „Isus pada pod križem“ iz 1888. godine koja je originalno rađena za kapelicu dubrovačke bolnice, te nedavno restaurirana slika „Sv. Franjo Asiški“ (oko 1896.). Posebno mjesto na izložbi zauzimanju Medovićevi pelješki pejzaži čiju genezu treba tražiti i u vezanosti slikara za rodni kraj i u samoj njegovoj predestinaciji za intimnije motive. Pelješkim pejzažima prepunim svjetla, impresionističkog duktusa koji se naročito očituje u mrljastom potezu kasne pelješke faze (1914 – 1918) dao je najveći doprinos hrvatskom slikarstvu.


Sv. Trojstvo (skica za fresku), 1899., ulje na platnu

Mato Celestin Medović - biografija
Rođen je 17. studenoga 1857. u mjestu Kuni, na poluotoku Pelješcu. Nakon godine dana školovanja u franjevačkom samostanu Gospe od Loreta (Delorita) na Pelješcu, 1868. odlazi u samostan Male braće u Dubrovniku, gdje se priprema za redovnički poziv. Ondje počinje raditi crteže i slikati u ulju, a 1880. odlazi na studij slikarstva u Italiju. Prima privatne poduke u Rimu od 1880. do 1882. (Ludwig Seitz, Francesco Grandi), a zatim od 1883. do 1884. u Firenci (Antonio Ciseri). Godine 1886. vraća se u Dubrovnik, ali uviđajući nedostatke svojeg nepotpunog školovanja, 1888. godine odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u München (profesori Gabriel Hackl, Ludwig Löfftz, Aleksandar Wagner). Tri posljednje godine provedene u klasi profesora Wagnera ostavile su najdublji trag u njegovu minhenskom školovanju, u duhu dekorativnih historijskih kompozicija Karla Pilotyja. Od 1893. do 1894. boravi u Dubrovniku i u Kuni na Pelješcu te napušta franjevački red. Nakon Münchena, umjetnikova koncepcija izvedbe sakralnih slika bitno se izmijenila; odbačeni su detalji ambijenta, a slikama dominiraju monumentalni likovi svetaca. Od 1895. do 1907. boravi u Zagrebu, gdje pod utjecajem plenerizma i bogatog kolorita Vlaha Bukovca mijenja duktus i intenzivira boje. Godine 1908., kada se slikar vraća u rodnu Kunu, počinje novo razdoblje u slikarstvu Celestina Medovića, koje s kraćim prekidom od 1912. do 1914. godine, kada umjetnik boravi u Beču, čini "pelješku fazu". Mato Celestin Medović umro je 20. siječnja 1920. godine u Sarajevu.