FACEBOOK            HR  |  EN

Izložbe · Atelje Pulitika

 

DAVOR SANVINCENTI

CON UNA CIERTA CALMA  / S JEDNIM ODREĐENIM MIROM

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika

6.10.2017. - 26.11.2017.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica

 

 

Oaxaca (2012)_ed1

 

Izloženi radovi - fotografije, vidoeradovi, foto-dokumentacija i prostorna instalacija tematiziraju prirodno okruženje i osvještavaju perceptivne procese. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika bit će predstavljena serija fotografija Prije prvog svjetla, započeta 2011. godine u kojoj autor istražuje najmirniji dio dana, neposredno prije svitanja snimajući u drugačijim zemljama uvijek samo jednu crno-bijelu polaroid fotografiju. Snimanje ima i svoj ritualni aspekt jer podrazumijeva ustajanje prije svjetla, hodanje nepoznatim ambijentom u potrazi za pravim mjestom i samo jedno okidanje. Uz spomenutu seriju polaroida, Sanvincenti izlaže i srodni 16mm film „Le lever du jour sur l'ocean“ (Buđenje dana na oceanu) koji u statičnom kadru snimljenom na obali Atlantskog oceana hvata prijelaz između noći i dana. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže i seriju polaroida u boji Con una cierta calma / S jednim određenim mirom započetu  2012. godine za vrijeme boravka u Mexicu i posvećenu stablima koja su najčešće na osami, bilo da su iznikla na neobičnim mjestima u nekom suodnosu s artificijelnim tvorevinama ili su jednostavno udaljena od šume. 

 

 

El bano de la Reina (2013)_ed1

 

U Atelijeru Pulitika umjetnik predstavlja prostorno-zvučnu instalaciju Svemir iz serije Nevidljivi pejzaži, rad iz 2011. godine posebno prilagođen dubrovačkom prostoru, te foto-dokumentaciju projekta Drugi mjesec iz 2014. godine. Vizualna intervencija u pejzažu Drugi mjesec napravljena je tako da su u njenoj izvedbi sudjelovali radnici iz brodogradilišta na Malom Lošinju tijekom festivala Škver Art Projekt i tijekom cijele noći, uz mjesec na nebu, različite mjesečeve pozicije su se projicirale na veliko platno stvarajući „drugi mjesec“.  Odabranim radovima Davor Sanvincenti izoštrava osjetila promatrača putem boje, oblika ili zvuka, te u ubrzanom vremenu i obilju informacija inzistira na miru i kontemplaciji bez kojih, uz sva tehnička postignuća, nema pravog razumijevanja prirode stvari. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 26. studenoga 2017. godine.

 

 

 

 

 Svemir, autor fotografije: Miho Skvrce

 

BIOGRAFIJA

 

http://www.messmatik.net/

 

Davor Sanvincenti rođen je u Kopru 1979. godine. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za psihologiju; Europskom Institutu za dizajn u Milanu - smjer interakcije na odsjeku vizualnih medija, Umjetničkoj akademiji Brera u Milanu - odsjek za multimediju i Elektro akustičnom informatičkom centru "Agon" u Milanu - oblikovanje zvuka i medijalno programiranje umjetničkih akcija.

Intenzivno se bavi područjem fenomenologije audiovizualnoga i antropologijom vizualne kulture, fokusirajući se na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Njegovo se umjetničko djelovanje grana u razne medije: film i video, fotografija, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualne performanse. U radovima se bavi konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Dobitnik je mnogih nagrada među kojima se ističu Radoslav Putar (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i T-HT nagrade pri Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2008. i 2017. godine).

 Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Rencontres Internationales Paris/Berlin/Madrid; Device Art Triennale, Montreal; 28.Muzički Bienale Zagreb; LOOP, Barcelona; 25FPS, Zagreb; World Film Festival, Bangkok, te na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Pariz; ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; UniversalMuseum Joanneum, Graz; Museo de Arte Contemporanea, Oaxaca; Camera Austria, Graz; FRAC Pays de la Loire, Carquefou; NIU, Barcelona; La Triennale, Milano; Filmoteca Española, Madrid; Glassbox, Paris; Haus der Kulturen der Welt, Berlin.

 

 Davor Sanvincenti, autor fotografije: Miho Skvrce


ANA POŽAR PIPLICA

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika

16.3. – 30.4. 2017.

Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

                                                                       Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Izložba dubrovačke umjetnice Ane Požar Piplica, pod nazivom Vrijeme je otvara se u četvrtak 16. ožujka  u 19 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika. 


Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom ovom prilikom u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže izbor iz svojih starijih radova u rasponu od 2004. do 2012. godine  (Šumske ulice, 2004., Leđa, 2008., Kratka priča, 2010., Ima li razloga za slavlje, 2012.). Radovi  uključuju dubrovački / konavoski ambijent, te kroz naglašeno estetizirane prizore problematiziraju ugroženost baštine, bilo da je riječ o građevinama ili prirodi. Aktivan rad umjetnice na restauraciji spomenika u njezinu likovnom stvaralaštvu poprima jednu sveobuhvatnu, gotovo filozofsku dimenziju tretiranja prošlosti. Građevine i predmeti, umjetnički ili uporabni, sa sobom nose otisak vremena koje ih je stvorilo i koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom, razumjeti i, u sofisticiranom svijetu umjetničke prakse, oživjeti u nekom novom sklopu. U Atelijeru Pulitika, umjetnica ostvaruje prostornu instalaciju po kojoj izložba nosi ime, a u kojoj reagira na prostorne zadatosti, odnosno na situaciju utvrde, te ostvaruje svojevrsni vremeplov koji ide duboko u prošlost i odmiče se od današnje galerijske funkcije prostora. U instalaciji dominira medij voska, koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, pogodan za izražavanje početne ideje projekta –neumitnog prolaska i neuhvatljive i zagonetne prirode vremena. Vosak koji koristi u instalaciji, kao i za ploče / skulpture od voska koje radi posljednjih petnaestak godina, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima i sama ga topi i filtrira, inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu.


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Biografija:

Ana Požar Piplica rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe:

2016.  Mogu li ostati            Galerija Flora, HDLU Dubrovnik

2015.  Ti nestaješ                 Pustjerna,  Dubrovnik

2015.  Pred skok                   Studio  Let 777, Dubrovnik

2013.  Duh i prilika               Galerija Kninskog muzeja, Knin

2008.   izolinije                      Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat

2007.   film                            (performans) Art radionica Lazareti

2005.   alien                           Galerija Bukovac, Cavtat

2004.  šumske ulice               Muzej Rupe, Dubrovnik

2002.   bez naziva                  (performans)   Umjetnička galerija, Dubrovnik

1995.   12 dobrih stvari         Galerija NONA, Zagreb

1993.   bez naziva                   Galerija  Nova, Zagreb

 

Grupne izložbe:

2014.  Grad je mrtav. Živio grad!    Kulturni centar Beograda, Beograd

2012.  Istočno od kraja    Art radionica Lazareti /Kuća Bukovac 

2010.  Domaći rad       Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2008.  T-HT nagrada@msu.hr, MSU Zagreb

2007.  U pejzažu          Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik

2006.  Visura aperta,      Momjan / Momiano

2005.  CROssoverUK,     Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2000.  Galerija             Château de Servières, Marseille

1999.  Situacija na jugu    Art radionica Lazareti

                                                                         Luxus

 
Vrijeme je, 2017.
prostorna instalacija

 


 


ELIAS AYOUB

LJUBAV U DAMASKU

1.2. - 9.3.2017.

Izložba predstavlja slikarski opus umjetnika nastao u posljednje dvije godine. Riječ je o figurativnom slikarstvu koje se na trenutke odmiče prema apstrahiranju. U njemu se tematizira sadašnja situacija rata koji se odvija na području odakle potječe autor. Likovnom gramatikom umjerenog kolorizma naznačuje se otvaranje prema žudnji i mogućnosti ukidanja / poništenja rata koji se „dokumentira” slikama. Ayoub radi i alegorijske scene kojima ulazi u prostore fantazije – prostore vječnog mira. Tema je recentna i stvarna, a kompozicije svjedoče zbilju i pomiču se od nje u mekoću imaginarnog i liričnog čime se opisuje žudnja za životom u vlastitoj zemlji.  

Kustos izložbe, Vinicije Lupis, za Ayoubov rad je u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao: “Ljubav u Damasku u dvije inačice, okosnica su ovog likovnog ciklusa. Vanvremenska ljubav, koja ima autobiografski značaj, jer je mladi umjetnik pred par mjeseci zapečatio svoju ljubav – ženidbom u jednoj armenskoj apostolskoj  crkvi u Damsku, potvrda su pobjede života nad smrti. Isto onako kako je Picasso bio opsjednut tradicionalnim slikarstvom, možemo reći da slikar Ayoub želi reinterpretacijom remek-djela povijesti slikarstva potvrditi važnost ovog trenutka.”

Za Ayoubovo stvaralaštvo, Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe je zapisala: “Likovno stvaranje Eliasa Ayouba ponajprije je u službi figuracije kao kod njegova izravnoga stilskog prethodnika Marca Chagalla. Ayoubov kolorizam užarenog pigmenta stvara duhovno ozračje i u svjetovnoj motivici.  Sirijski slikar sa prebivalištem u Rusiji nosi živo sjećanje svoje prošlosti. Slikarstvo ovoga rođenoga Damaščanina pokazuje množinu nasljeđa protkanog legendama i religijskom ikonografijom, kojom su bajkovitost i snolikost  sastavni dijelovi.”

Biografija:

Elias Ayoub rođen je 1986. u Damasku, Sirija. Godine 2009. diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti, Damask. Radio je (2012. – 2013.) kao predavač na Fakultetu likovnih umjetnosti u Damasku, a od 2014. Elias Ayoub radi magisterij u Kursk State University (Rusija). Ayoubove slike su u vlasništvu državnih muzeja u Rusiji, Siriji i privatnim zbirkama u Siriji, Libanonu, Rusiji, Egipatu, Kataru, Bahreinu, Francuskoj i Danskoj. 

 



Orenburg, čipkarska svjetska baština

17.12.2016. - 29.1.2017.

 

Izložba Orenburg, čipkarska svjetska baština otvorena je u Atelijeru Pulitika u subotu, 17. prosinca, a nastala je u suradnji Umjetničke galerije Dubrovnik i Umjetničkog muzeja Orenburg iz Rusije. Posjetitelji suosim jedinstvene prilike upoznavanja sa ovim dijelom ruskog kulturnog nasljeđa, najsjajnijim draguljem kulturne riznice Orenburga, u izvedbi Hrvatsko - ruskog društva  "Umjetnost bez granica" mogli poslušati i izvornu rusku glazbu.

Izložbenom djelatnošću i promicanjem umjetnosti stepskih predilja aktivno se bavi Umjetnički muzej Orenburg, koji posjeduje za Rusiju jedinstvenu kolekciju orenburških marama od pahuljaste vune. Samo proteklih godina (2010. – 2016.) s izložbom su se upoznali posjetioci iz Švicarske, Danske, Španjolske, Njemačke, Malte, Češke, Italije, Engleske, Norveške i Nepala.

Postojanje već 200 godina poznate Orenburške marame od pahuljaste vune dokazuje da je navedeni umjetnički rad toliko prirodan za Orenburg koliko i šivanje od jelenjeg krzna za Sjever ili keramika za srednju Aziju. Marama se pojavila u kozačkim naseljima, među ruskim  doseljenicima, te kao djelo kolektivnog narodnog stvaralaštva priča priču o povijesnom okruženju, socijalno-ekonomskim i trgovačkim odnosima, jedinstvenim prirodnim bogatstvima te lokalnom načinu života. 

U današnje vrijeme, kao i prije mnogo godina, predilje predu marame po sjećanju. Njima nisu potrebni crteži ili unaprijed napravljene sheme. Osnove tkanja ažurnih marama poznate su im  u tančine. Izrada marama, na taj način postaje umjetničkim procesom, u kojem se na osnovi  varijacija tradicionalnih vezenih elemenata svaki put rađa unikatan i jedinstven rad. U procesu izrade marama upotrebljavaju se klasične metode poznate u cijelom svijetu – crtež ažurnog tkanja stvara se uz pomoć pravog boda i jednostavnih navoja. Kroz stoljeća su se orenburški uzorci rađali i usavršavali. Danas postoji prepoznatljiv i jedinstven sistem motiva i uzoraka. On i objedinjuje svu umjetnost orenburškog tkanja, te njegove umjetničke i tehničke tradicije.

Europska se publika s orenburškim maramama prvi put upoznala 1851. godine na prvoj Svjetskoj izložbi u Londonu. Već su tada  marame skrenule pažnju na sebe te dobile posebne nagrade. 1862.  na drugoj Svjetskoj izložbi  u Londonu Kozakinji iz Orenburga, Mariji Uskovoj, bila je dodijeljena medalja „Za marame od kozjeg paperja“. Godine 1897. orenburške marame su dobile medalju u Chicagu, 1958. – veliku srebrenu medalju na Svjetskoj izložbi u Brisselu. Također su se orenburške marame izlagale na svjetskim izložbama u Kanadi (Montréal, 1967.) i Japanu (Tokio, 1968.), na međunarodnim sajmovima u Alžiru (1969.), Siriji ( 1975.), Grčkoj (1976.), Francuskoj ( 1977.), Engleskoj ( 1979.), Austriji (1980.), Španjolskoj (1981.), Indiji (1982.), Njemačkoj (1985.) itd.



VIRTUALNI VODIČ